Vika Banić Topary
Bogato posjećena tribina »Što nam djeca (ne) čitaju?«, na kojoj su 26. siječnja predavačice dr. Snježana Mališa i dr. Marina Katinić Pleić dale povoda zanimljivoj raspravi, bila je prilika za otkrivanje bogatih plodova Katoličkoga školskoga centra »Don Bosco« u Žepču. Bez pretjerivanja može se reći da je srednja škola s internatom koju vode salezijanci oaza zajedništva. U njihovu se Katoličkom školskom centru danas školuje 360 učenika. U njemu učenici – među kojima nisu svi katolici – s ocima salezijancima otkrivaju svoje jedinstvene talente i oblikuju se u odgovorne ljude. Toplina i obiteljska atmosfera među važnim su razlozima zbog kojih je školski centar ne samo magnet koji zadržava lokalno stanovništvo od raseljavanja, nego i privlači učenike iz svih krajeva Bosne i Hercegovine, čak poneke iz Hrvatske i Srbije. Priča te ustanove lijep je primjer vitalnosti karizme svetoga Ivana Bosca koji je okupljao mlade prepuštene ulici, osmislivši u svoje vrijeme jedinstvenu preventivnu odgojnu metodu. Đak školskoga centra bio je i don Ivan Širić, današnji ravnatelj Centra, koji je čitateljima Glasa Koncila približio tajnu uspješnosti te škole.
Budući da su mnogi članovi Hrvatske salezijanske provincije dolazili upravo iz žepačkoga kraja, Ordinarijat Vrhbosanske nadbiskupije pozvao ih je da nešto učine za Bosnu zahvaćenu ratom. Godine 1994. Sabor Hrvatske salezijanske provincije prihvatio je poziv Ordinarijata i općinskih vlasti Žepča da preuzme brigu o izgradnji i vođenju Katoličkoga školskoga centra u Žepču.
»Salezijanci su došli ovamo 1995. i 1999. otvorili tehničko-obrtničku školu, a 2000. gimnaziju. Ja sam započeo svoje srednjoškolsko obrazovanje školske godine 2003./2004. Prisutnost salezijanaca redovnika, njihova stila života i zajedništva, njihove radosti i pristupačnosti, odražavala je novo lice Katoličke Crkve ovdje, u Bosni i Hercegovini. Nikada prije nisam bio susreo takve svećenike. Prilazili su mladima na pristupačan način, šalili se. Ujedno se vidjelo da njihov rad iza sebe ima neki sustav, neku duhovnost mladima privlačnu, neku novost. Kvaliteta škole puno mi je značila, ali najupečatljiviji mi je bio njihov rad s mladima«, prisjetio se don Ivan Širić.
Na pitanje što je u Katoličkom školskom centru najbolje odgovorio je da je to zajamčena kvaliteta obrazovanja, ali i pastoralna ponuda u školi. »Svaki dan slavi se jutarnja misa, a jedan je salezijanac na raspolaganju za ispovijed. Gotovo svakih mjesec i pol dana ponuđen je strukturiran sakrament pomirenja, s pripravom. Tu su i duhovne obnove tijekom došašća i korizme, kao i pastoralni rad s djelatnicima«, rekao je. »Salezijanci i djelatnici osjete stvarnost mladih, njihove izazove. Znaju kako im prići, kako ih senzibilizirati za neke teme za koje se druge škole ne bi nikada zakačile. Naš učenički dom ima 88 djece, što mladića što djevojaka, a mnogi od njih imaju složene životne priče i obiteljske situacije. Imamo jednoga učenika iz Beograda, jednoga iz Zagreba, a ostali su gotovo iz cijele BiH. Uza sve izazove i nesavršenost, imamo zdrav i lijep ambijent. Njegov je dio redovitost i čistoća prostora«, ispričao je don Ivan.
»Kod nas se svetost sastoji u tome da budemo uvijek radosni«, natpis je na zidu zajedničkoga prostora za druženje u prizemlju, glasovitoga salezijanskoga oratorija. Don Mislav Alerić odgojitelj je učeničkoga doma koji je školske godine 2021./ 2022. otvorio svoja vrata svim učenicima, a osobito onima koji zbog udaljenoga mjesta stanovanja ili težih obiteljskih prilika teže dolaze do kvalitetnoga obrazovanja i zdravoga provođenja slobodnoga vremena. Osim moderno uređenih soba i prostora za učenje i slobodno vrijeme, učenicima je osigurana i prehrana, zbog čega je izgrađena kuhinja. Žepče je jedina općina s većinski hrvatskim katoličkim stanovništvom u srednjoj Bosni. Neki su učenici prema vjerskom opredjeljenju muslimani, a neki pravoslavci, što ne umanjuje njihovo zadovoljstvo školom. Odgojitelj je u domu don Mislav Alerić.
»Odgojni sustav našega centra jest don Boscov. On počiva na trima odgojnim stupovima: razumu, vjeri i »amorevolezzi« – teško prevodivoj riječi koju smo preveli kao ljubaznost«, pojasnio je odgojitelj. Biti »amorevole«, pojašnjava, za čovjeka znači biti takav da ga je lako voljeti, da bude prihvatljiv drugima.
Školski centar nudi program opće, jezične i prirodoslovne gimnazije, kao i programe različitih strukovnih tehničkih zanimanja, za koje su izgrađene radionice. Prioriteti su pomoći učenicima razviti sklonost kritičkomu promišljanju, svijest o vlastitoj slobodi i odgovornosti te da steknu sposobnost živjeti dar vjere.
Kako bi razvili svoje talente, učenicima su na raspolaganju različite izvannastavne aktivnosti – mogu se okušati kao animatori, glumci, ekolozi, karitativni djelatnici, športaši, kreativci ili članovi molitvene skupine… Za športske je aktivnosti, naravno, izgrađena velika dvorana. Prelijepa kapelica s drvenim reljefom na oltaru svako jutro okuplja redovnike i učenike koji žele prisustvovati euharistijskomu slavlju. U razgovoru je don Mislav Alerić potvrdio dojam da je red danas prijeko potreban mladima, ali i odraslima. Tijekom školskoga dana u Katoličkom školskom centru nije dopušteno koristiti se mobitelom. »Najveći je problem u današnjoj Crkvi narcizam i nedostatak smisla za služenje«, rekao je. Napomenuo je i kako se nedavno u općinu Žepče, koja na papiru okuplja oko 26 tisuća stanovnika, a realno ih ondje živi upola manje, iz Njemačke vratilo 19 obitelji. Razlog je povratka, među ostalim, prisutnost razornih ideologija u školskom sustavu zemalja zapadne i srednje Europe. U svjetlu snažnoga iseljavanja te su obitelji kao i KŠC »Don Bosco« znak nade u budućnost Bosne i Hercegovine.
U Katoličkom školskom centru »Don Bosco« doista vlada obiteljsko ozračje, što je potvrdila i Ružica Jukić, spremačica i portirka. »Za nas je veliki plus što je ova škola došla ovamo. Za mene je ljudski odnos na poslu najvažniji. Kada hitno moram nekamo otići, mogu to učiniti bez problema i posljedica. Uvijek se mogu obratiti don Ivanu«, rekla je. O tome što je u školi dobro, a gdje još ima prostora za poboljšanje izjasnilo se i troje učenika – Ljubica, Emir i Edvin. Njihovi odgovori potvrdili su prvotni dojam – da je KŠC dobra okolina u kojoj njihove osobnosti mogu rasti i cvjetati.
»U školi mi se sviđa stolni tenis u oratoriju, posebno natjecanja. Stolni nogomet također. Poboljšanja? Volio bih da se možemo koristiti mobitelom barem pod malim odmorom.« Emir (18)
»Dolazim iz Žepča. Sviđaju mi se radioničke vježbe, mašine koje su važne za našu struku. Slažem se s Emirom glede korištenja mobitelom.« Edvin (15)
»Nastava je dobra, profesori dobro objašnjavaju. Što se tiče mogućih poboljšanja, moglo bi biti još opreme. Salezijanci su dobri, uvijek te pitaju kako si.«Ljubica (17)
