■ U kontekstu tržišta rada koje karakteriziraju intenzivne strukturne promjene, kao što su nedostatak radne snage i traženih vještina te snažne demografske promjene, kvalitetna radna mjesta ključna su za postizanje održivoga, uključivoga i konkurentnoga gospodarstva. U skladu sa Strateškom agendom za razdoblje od 2024. do 2029. godine Europsko vijeće pozvalo je u travnju 2024. godine na osiguranje integriranoga pristupa u svim područjima politika kako bi se povećala produktivnost te održiv i uključiv rast u cijeloj Europskoj uniji. U tom je kontekstu Europsko vijeće pozvalo zemlje članice da razmotre mjere za poticanje rasta visokokvalitetnih radnih mjesta, što postaje prioritet u Europskoj uniji. Poticanje rasta kvalitetnih radnih mjesta ključno je za ispunjavanje jednoga od temeljnih ciljeva EU-a, a to je stvaranje visoko konkurentnoga socijalno-tržišnoga gospodarstva uz ostvarenje ciljeva pune zaposlenosti i socijalnoga razvoja. Početkom 2025. godine Odbor za zapošljavanje EU-a (EMCO) i njegova radna skupina za pokazatelje pristupili su izradi boljega konceptualiziranja dimenzija »kvalitete radnih mjesta« i dogovorili su novi skup pokazatelja za praćenje kvalitete radnih mjesta.
Kvaliteta radnih mjesta u Hrvatskoj sve je važnija tema. Posljednjih su godina sindikati kontinuirano zahtijevali poboljšanja u kvaliteti radnih mjesta, ali nove tendencije na tržištu rada mogle bi biti poticajne i za poslodavce da shvate da unaprjeđenje kvalitete radnih mjesta postaje važno pitanje i iz njihove perspektive. Naime, s obzirom na to da je hrvatsko gospodarstvo posljednjih godina zabilježilo znatne stope gospodarskoga rasta i da je nezaposlenost na povijesno niskim razinama (4,6 posto u srpnju 2025. godine), a problem nedostatka radne snage sve se više pojavljuje u brojnim sektorima, poslodavci u sve žešćoj tržišnoj utakmici za radnicima počinju shvaćati da i oni mogu profitirati od unaprjeđenja kvalitete radnih mjesta kao sve važnijega faktora u privlačenju, motiviranju i zadržavanju kvalitetnih radnika. Socijalni partneri u Hrvatskoj uglavnom su suglasni u tome što bi kvalitetno radno mjesto trebalo uključivati: dobru plaću koja omogućuje pristojan život, sigurnost posla, što prema sindikatima uključuje posao s ugovorom o radu na neodređeno vrijeme, poštovanje sigurnosti i zdravlja na radu, pružanje prostora za ravnotežu između privatnoga i profesionalnoga života te pružanje radnicima mogućnosti napredovanja i usavršavanja vještina.
Upravo navedene kategorije kvalitete radnoga mjesta prate i navedeni pokazatelji koje preporučuje radna skupina Odbora za zapošljavanje EU-a.
S obzirom na to da je adekvatna i pravedna plaća koja radniku može osigurati pristojan životni standard jedna od ključnih dimenzija kvalitetnoga radnoga mjesta, statistički podatci Eurostata o adekvatnim i pravednim plaćama otkrivaju da je u 2022. godini mjesečna medijalna bruto plaća izražena u standardu kupovne moći u Hrvatskoj iznosila 1612 eura, što je Hrvatsku svrstalo u donji dom zemalja EU-a po plaćama. Također prema podatcima Eurostata pokazatelji siromaštva zaposlenih pokazuju određeno narušavanje uvjeta pravedne plaće u Hrvatskoj jer raste postotak zaposlenih kojima, iako rade, plaće nisu dovoljno visoke da ih izdignu iznad granice siromaštva. Naime stopa siromaštva zaposlenih povećala se sa 5,0 % u 2019. godini (prosjek 27 zemalja EU-a, EU27, bio je 9,0 % 2019. godine) na 8,4 % u 2024. godini, što je bilo iznad prosjeka EU27 od 8,2 %. Udio osoba s niskim plaćama iznosio je 18,6 % 2022. godine, što je bitno više od prosjeka EU27 od 14,7 %. Europsko istraživanje radnih uvjeta (EWCS) za 2024. godinu također otkriva problem neadekvatnih plaća u Hrvatskoj. Naime na pitanje koliko hrvatskih radnika smatra da su adekvatno plaćeni za svoj rad spomenuto istraživanje otkriva da samo 50 % njih izjavljuje da se slaže s tom tvrdnjom (17 % se u potpunosti slaže, 33 % sklono je složiti se), a primjerice 72 % austrijskih radnika slaže se sa spomenutom tvrdnjom (34 % u potpunosti se slaže, a 38 % sklono je složiti se).
Što se tiče sigurnosti posla, čini se da se situacija u posljednjih nekoliko godina razvijala u pozitivnom smjeru u Hrvatskoj zbog poboljšanja u gospodarstvu i na tržištu rada te se posljedično poboljšala pregovaračka pozicija radnika, a istodobno na tržištu rada postoji sve više mogućnosti za radnike.
Uz navedene opće pozitivne trendove u gospodarstvu i na tržištu rada došlo je do određenih unaprjeđenja i u regulativnom okviru, to jest u Zakonu o radu tijekom 2023. godine, što je u posljednje dvije godine obeshrabrilo poslodavce da nude radnicima ugovore o radu na određeno vrijeme i potaknulo ih na učestalije zapošljavanje na neodređeno vrijeme. Naime prema podatcima Eurostata udio zapošljavanja na određeno vrijeme u ukupnoj zaposlenosti znatno se smanjio sa 17,9 % u 2019. godini, kada je Hrvatska bila među predvodnicama EU-a po privremenom zapošljavanju, na 9,0 % 2024. godine, što je bilo ispod prosjeka EU27. Prijelazi s privremenoga na stalni ugovor također su se povećali sa 14 % u 2019. na 19 % u 2024., što je također u skladu s nekim domaćim istraživačkim nalazima da je sigurnost zaposlenja umjereno poboljšana u posljednjih nekoliko godina u Hrvatskoj.
Što se tiče dimenzije razvoja vještina i napredovanja u karijeri, čini se da podatci Eurostata potvrđuju nalaze iz domaćih istraživanja u kojima je utvrđeno da su dimenzije osnaživanja i unaprjeđenja kvalitete posla ostale uglavnom nezadovoljavajuće. Naime prema podatcima Eurostata o radnicima u obrazovanju odraslih u dobi od 25 do 64 godine Hrvatska je bila među pet zemalja s najnižom stopom sudjelovanja u obrazovanju i osposobljavanju, sa 27,3 % u usporedbi s prosječnom stopom sudjelovanja od 46,6 % za EU27 u 2022. godini. Samo su radnici u Poljskoj, Rumunjskoj, Bugarskoj i Grčkoj zabilježili nižu stopu sudjelovanja u obrazovanju i osposobljavanju. Slična slika pojavljuje se kada se uzme u obzir pokazatelj sudjelovanja u kontinuiranom obrazovanju u poduzećima. U 2020. godini u Hrvatskoj je 24,2 % radnika bilo u kontinuiranom strukovnom obrazovanju u poduzećima, što je bilo među pet zemalja EU-a s najnižim prosjekom. Prosjek za EU27 bio je 42,4 %.
S druge strane zapošljivost radne snage uvelike se poboljšala posljednjih nekoliko godina zbog gospodarskoga rasta koji je kreirao uvjete za rast zaposlenosti i pad nezaposlenosti. Hrvatska ima relativno obrazovanu radnu snagu s relativno dobrom razinom digitalne pismenosti; 58,9 % stopa je digitalne pismenosti, u usporedbi s prosjekom EU27 od 57,6 % za 2023. godinu, te Hrvatska u EU-u bilježi najnižu stopu ranoga napuštanja obrazovanja, koja je 2024. godine iznosila samo 2 %, u usporedbi s relativno visokim stopama ranoga napuštanja obrazovanja s prosjekom EU27 od 9,3 %.
Zdravlje i sigurnost na radu područje je s većim potencijalom za poboljšanje u Hrvatskoj. Naime prema podatcima Eurostata o nesrećama na radu sa smrtnim ishodom u Hrvatskoj su tijekom 2022. godine registrirane 2,93 nesreće sa smrtnim ishodom na 100 000 zaposlenih, što je znatno više od prosjeka EU27 od 1,66 nesreća sa smrtnim ishodom na 100 000 zaposlenih u 2022. godini. Ti podatci i podatci iz istraživanja EWCS-a za 2024. godinu sugeriraju da su potrebna daljnja poboljšanja standarda zdravlja i sigurnosti na radu. Naime 79 % radnika smatra da njihovo zdravlje ili sigurnost nisu ugroženi na radu, što s druge strane znači da preostalih 21 % potencijalno smatra da njihovo radno mjesto može biti rizično za njihovo zdravlje i sigurnost. Iako se pridržavanje visokih standarda u području zaštite zdravlja i sigurnosti na radu rijetko smatra izvorom konkurentske prednosti, za mnoge poslodavce postaje sve važnije ne samo formalno ispunjavanje zakonskih zahtjeva u osiguravanju veće razine sigurnosti i zaštite zdravlja na radnom mjestu, nego može postati faktor privlačenja bolje radne snage koja postaje vrlo rijedak resurs na tržištu rada.
Što se tiče fleksibilnosti radnoga vremena, čini se da, prema podatcima Eurostata i Eurofounda, hrvatski radnici imaju znatno manju fleksibilnost kada se uzme u obzir organizacija radnoga vremena od svojih kolega iz EU-a. Naime prema podatcima Eurostata u 2023. godini 37,9 % zaposlenih radnika u Hrvatskoj radilo je u atipično radno vrijeme, što je hrvatske radnike svrstalo među prvih šest zemalja EU-a prema udjelu radnika koji rade u atipično radno vrijeme, u usporedbi sa 33,9 % prosjeka EU27 u 2023. godini. Istodobno istraživanje Eurofounda o radnim uvjetima za 2024. godinu otkriva da je 41 % hrvatskih radnika odgovorilo da rade u smjenama, što je gotovo dvostruko više od prosjeka EU27, koji je u 2024. godini iznosio 21 %. Hrvatski radnici imaju relativno nisku fleksibilnost u upravljanju svojim radnim vremenom. Naime u Hrvatskoj je samo 24 % radnika u istom istraživanju za 2024. godinu izjavilo da mogu prilagoditi radno vrijeme ili samostalno odlučivati o radnom vremenu, u usporedbi s prosjekom EU27 od čak 40 % radnika koji mogu samostalno odlučiti o rasporedu radnoga vremena.
Što se tiče aspekta ravnoteže između poslovnoga i obiteljskoga života, statistike Eurostata i odgovori u anketi Eurofounda EWCS na neka pitanja sugeriraju da i u tom području postoje izazovi. Statistika Eurostata o stopi sudjelovanja djece u dobi do tri godine u sustavu ranoga predškolskoga odgoja i obrazovanja 2024. iznosila je 30,2 %, što je niže od prosjeka EU27 od 39,2 %, što može negativno utjecati na ravnotežu između poslovnoga i obiteljskoga života zaposlenih roditelja male djece u Hrvatskoj. Anketa Eurofounda EWCS za 2024. otkriva da je samo 46 % radnika izjavilo da im je relativno lako dogovoriti sat ili dva slobodno tijekom radnoga vremena koje bi posvetili osobnim interesima ili pomoći članovima obitelji, u usporedbi s prosjekom od 69 % u EU27.
Dimenzija ravnopravnosti muškaraca i žena na tržištu rada i jednakih mogućnosti na radnom mjestu prema podatcima Eurostata sugerira da se Hrvatska, prema pokazateljima koji prate to područje, nalazi među zemljama koje su blizu prosjeka situacije u EU27 u pogledu te dimenzije kvalitete posla. Neki pokazatelji postižu čak i bolje rezultate od prosjeka EU27. Na primjer, pokazatelj razlike u plaćama među spolovima u 2023. godini iznosio je 7,4 % u Hrvatskoj, dok je prosječna razlika u EU27 iznosila 12,0 %, ili je broj mjesta koje su zauzimale žene u Saboru i Vladi bio veći od prosjeka EU27 u 2023. godini.
Ključni je strateški dokument u Hrvatskoj u vezi s tržištem rada i kvalitetom radnih mjesta Nacionalni plan za rad, zaštitu na radu i zapošljavanja za razdoblje 2021. – 2027. godine koji je izradilo Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike. U tom strateškom dokumentu u jednom je dijelu stavljen fokus na mjere kojima bi se poboljšala i unaprijedila kvaliteta radnih mjesta u Hrvatskoj. Osim nacionalnoga okvira u Hrvatskoj postoje i objavljena određena znanstvena istraživanja koja nastoje pratiti dolazi li i kojoj mjeri dolazi do poboljšanja kvalitete radnih mjesta u Hrvatskoj. Međutim s druge strane postoje određena neslaganja u percepciji socijalnih partnera o nekim dimenzijama trenutačno dosegnute razine kvalitete radnih mjesta. Procjene trenutačnoga stanja kvalitete radnih mjesta po izjavama u medijima potpuno se razlikuju od predstavnika sindikata, predstavnika resornoga ministarstva i predstavnika poslodavaca. Dok su predstavnici ministarstva relativno zadovoljni ostvarenim napretkom posljednjih godina, od predstavnika sindikata mogu se čuti ocjene da gotovo i nije bilo bitnijih poboljšanja u kvaliteti radnih mjesta posljednjih nekoliko godina. Naime sindikati smatraju i upravo krive visoku inflaciju da je smanjila kupovnu moć radničkih plaća te dodatno po njima narušila dimenziju adekvatnosti i pravednosti plaća kao jednu od najbitnijih dimenzija kada se kvaliteta radnih mjesta razmatra iz perspektive sindikata, dok predstavnici poslodavaca stavljaju naglasak na potrebu snažnijega unaprjeđenja produktivnosti rada.
Zaključno, uzimajući u obzir opisane statističke podatke kojima se prate različite dimenzije kvalitete radnih mjesta, moglo bi se općenito zaključiti da kvaliteta radnih mjesta u Hrvatskoj zaostaje za prosječnom razinom EU-a, ponajviše u području adekvatnosti i pravednih plaća, zatim u području razvoja vještina i razvoja karijere, fleksibilnosti radnoga vremena te sigurnosti i zaštite zdravlja na radu.
No bilježe se i veći pozitivni trendovi posljednjih godina. Zbog snažnoga gospodarskoga rasta i rasta zaposlenosti ukupna zapošljivost radne snage poboljšala se, kao i dimenzija sigurnosti radnoga mjesta. Privremeni rad se smanjio, a zapošljavanje na neodređeno vrijeme povećalo zbog gospodarskoga rasta, ali i određenih unaprjeđenja u zakonodavnom okviru. Osim toga obrazovanje radne snage i digitalna pismenost u Hrvatskoj ne zaostaju bitnije za razinom EU-a, a pokazatelj broja onih koji rano napuštaju školovanje među najnižima je u EU-u. Različita domaća istraživanja o kvaliteti radnih mjesta pokazala su također trend postupnih poboljšanja kvalitete radnoga života u Hrvatskoj, ali mnoge dimenzije kvalitete posla još zaostaju za razinom EU-a te navode da su potrebna daljnja poboljšanja ne samo u aspektima ekonomske sigurnosti radnih mjesta rastom adekvatnosti plaća, nego i po pitanju poboljšanja kvalitete radnih mjesta u dijelu većega uzimanja u obzir psiholoških potreba zaposlenika na radnom mjestu. Hrvatska, kako je navedeno, ima nacionalni okvir za unaprjeđenje kvalitete radnih mjesta, koji je dio Nacionalnoga plana za rad, sigurnost na radu i zapošljavanje za razdoblje 2021. – 2027. Međutim čini se da bi nacionalni okvir za poboljšanje kvalitete radnih mjesta svakako trebalo poboljšati s više statističkih podataka tržišta rada u vezi s plaćama i uvjetima rada te s koordiniranim sustavom praćenja i evaluacije ostvarenoga napretka u pogledu ostvarivanja definiranih ciljeva. U tu svrhu zasigurno bi koristila veća uključenost socijalnih partnera, predstavnika sindikata i poslodavaca, ali i akademske zajednice kako u fazi definiranja ciljeva, mjera i indikatora tako i u fazi evaluacije i praćenja ostvarenih učinaka u pogledu unapređenja kvalitete radnih mjesta u Hrvatskoj u budućnosti.
