»Casus belli« latinski je izraz za povod kao opravdanje za početak i objavu rata. Međutim to je samo lažnjak kojim se od antičkih vremena prikrivaju stvarni razlozi i uzroci rata. Pripreme za svaki rat počinju stvaranjem ozračja stvarnih ili tobožnjih ugroženosti koje mogu biti nacionalne, vjerske, gospodarske, teritorijalne, civilizacijske ili kulturne – sve zajedno ili samo neke od njih. Ako to nije dovoljno, poziva se na ispravljanje povijesnih nepravda iz bliže i dalje prošlosti te potrebu očuvanja časti kraljeva, careva, naroda ili država. Često se tobože brani ugrožena demokracija ili se ona nameće državama i narodima koji za to nisu dovoljno civilizacijski ili kulturno zreli.
Bitno je prije početka rata stvoriti atmosferu koja će međusobno ozlojediti narode kako bi bili spremni žrtvovati svoje živote za »uzvišene ciljeve«, dakle pripremiti javnost. Stari Rimljani imali su za te uzvišene ciljeve latinsku izreku »Dulce et decorum est pro patria mori« (Slatko je i časno umrijeti za domovinu). Nažalost, časni su ciljevi često samo parole iza kojih se najčešće kriju nečasni ekonomski i drugi interesi.
Kako je današnji svijet postao »veliko selo« u kojem svi znaju sve, siromašni su narodi počeli shvaćati vrijednosti prirodnih bogatstava vlastitih teritorija na kojima žive pa ne žele svoja bogatstva davati ni prodavati jeftino (rijetki metali – litij i bakar, nafta i plin, prirodne ljepote i dr.). To su u pravilu zemlje tzv. »trećega svijeta«, što je današnji naziv za ekonomski i civilizacijski zaostale države. Dakle, i zemlje »trećega svijeta« žele bolje živjeti, simbolično rečeno žele »više kruha«, odnosno bolji životni standard svojih građana.
Nasuprot tomu razvijene i bogatije države, posebno bivše kolonijalne velesile, htjele bi i dalje zadržati svoj povlašteni položaj glede višega životnoga standarda naspram država trećega svijeta, gdje narodi često gladuju.
Takvi sukobi interesa, mogli bi se nazvati zajedničkim nazivnikom »ratovi za kruh«, stvarni su razlozi svih ratova, od pamtivijeka do danas. Ovdje upotrijebljena riječ »kruh« simbolizira težnju svakoga čovjeka, svih ljudi i svih naroda za dostojnim životom. To potvrđuje i naša molitva »Oče naš« u kojoj se odmah u početku izgovara: »Kruh naš svagdanji daj nam danas, i otpusti nam duge naše, kako i mi otpuštamo dužnicima našim, i ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od Zla. Amen.«
Kako je riječ »zlo« širok pojam, može se pod nju podvesti i rat. Svi znamo da je svaki rat »zlo« pa zato treba nakon stvaranja ozračja ugroženosti stvoriti ili izmisliti kao opravdanje povod za rat – casus belli.
Navest ćemo neke poznate primjere iz dalje i bliže prošlosti, s navođenjem razlika između stvarnih razloga rata i povoda za rat. Uočavanjem tih razlika lakše će se shvaćati današnje stanje svijeta kojemu prijete brojni ratovi pa se ne zna je li već počeo treći svjetski rat ili smo već u njemu, a još je teže odrediti krivce.
Trojanski rat iz antičkih vremena prije Krista. Razlozi zbog kojih su Grci opsjedali grad Troju (ep Ilijada) bili su teritorijalno osvajanje, a kao povod casus belli navodi da je trojanski kraljević Paris oteo lijepu Helenu, ženu spartanskoga kralja.
Prvi svjetski rat od 1914. do 1918. g. Razlozi su bili višestruki. Njemačka i Austro-Ugarska težile su novoj podjeli svijeta, ponajprije kolonija, što je dovelo do sukoba s moćnim kolonijalnim silama poput Britanije i Francuske. Postojali su i teritorijalni prohtjevi Austro-Ugarske u borbi za Balkan (Srbija, Bosna i Hercegovina) gdje je slabio utjecaj Turskoga Carstva. Rat je završio raspadom Austro-Ugarske. Kao uzrok (casus belli) bio je sarajevski atentat na princa Ferdinanda.
Drugi svjetski rat od 1939. do 1945.g. Razlozi su bili nerazriješena pitanja vezana uz odnos Njemačke i Francuske te jačanje njemačkih težnja za revanšizmom. Kao glavni razlog (casus belli) može se smatrati paljenje njemačkoga parlamenta Reichstaga 1933. g. koje je ubrzalo dolazak Hitlera na vlast, a kasnije »Kristalna noć« 1938. g. kada su paljene i razbijane židovske trgovine. Ime »Kristalna noć« došlo je od razbijenih stakala židovskih trgovina i domova po ulicama gradova Njemačke i Austrije. Hitler je priključio Austriju, tzv. Anschluss 1938. g., a nakon toga postavio pitanje sudetskih Nijemaca u Čehoslovačkoj, koju je raskomadao. Japan je jačao agresiju prema Kini, a Italija željela ostvariti vodeću ulogu na sredozemnom moru. Čak se nije ni tražio poseban povod – casus belli.
Domovinski rat. Razlozi su bili želja za gospodarskom i kulturnom dominacijom Srbije pod kišobranom Jugoslavije nad ostalim narodima u sastavu SFRJ, a kao povod izabrala se tobožnja »ugroženost« Srba.
Američki napad na Irak. Razlozi su bili kontrola izvora nafte, a kao povod navodilo se postojanje plinskih i drugih oružja za masovna uništenja. Kasnije se priznalo da takva oružja Irak nije posjedovao. Dakle, casus belli bio je izmišljen, lažan.
Današnje stanje u Venezueli. Mjesecima je stvarano ozračje opravdanosti buduće agresije SAD-a na Venezuelu. Kao casus belli nudi se sudjelovanje političkih vlasti Venezuele u trgovini drogom. Mnogi smatraju da su stvarni razlozi kontrola i posjedovanje nafte i rudnoga bogatstva (zlato i dijamanti). Ovisno o tome što je u ovom slučaju razlog za rat, a što samo povod, moći će se prosuđivati je li SAD agresor ili borac za pravdu.
Moglo bi se navoditi bezbroj sličnih primjera, kako iz prošlosti tako i iz sadašnjosti, u kojima za pravilno shvaćanje treba uočavati razlike između stvarnih razloga rata i casus belli kao samo povoda za rat.
