Baka Ruža Perković, dugogodišnja članica Franjevačkoga svjetovnoga reda, osnivateljica i dugogodišnja voditeljica žive krunice u župi sv. Nikole Tavelića na Jelasu u Slavonskom Brodu, u srijedu 22. svibnja proslavila je svoj 100. rođendan. Kako već treću godinu živi u Domu za starije i nemoćne u Slavonskom Brodu, djelatnici doma priredili su joj rođendansko slavlje koje su uz domaćine i rodbinu uveličali đakovačko-osječki nadbiskup u miru Marin Srakić i pomoćni biskup Ivan Ćurić, domaći svećenici Branko Vicetić i Gabrijel Prekratić, predstavnici Grada na čelu s gradonačelnikom Mirkom Dusparom te mladež HDZ-a.
Taj veliki događaj slavila je u nedjelju 19. svibnja u svojoj kući na Jelasu uz pedesetak potomaka i članova njihovih obitelji. Od najstarije 76-godišnje kćerke Ivanke Blaženke do najmlađega unuka Borne koji ima dvije godine bilo ih je iz svih krajeva Hrvatske i raznih zvanja: profesora, ekonomista, informatičara, redovnika te deset doktora medice. Slavlje su započeli u franjevačkoj crkvi Presvetoga Trojstva misom koju je predvodio njezin sin fra Ante, gvardijan u Osijeku. Za dar baki unuci su izradili album s fotografijama svih 17 unuka i 13 praunuka, a njezinim sinovima i kćerima unuka Vjera darovala je knjižicu u kojoj je zabilježila intervju sa svojom bakom, koji je snimala 2017. godine.
Rođena je ona 22. svibnja 1919. godine u zabiokovskom selu Biorinama u Dalmaciji u uzornoj katoličkoj obitelji Zelić kao najmlađa od troje djece svoje obitelji, u kojoj je još troje djece preminulo. U svom selu sa suprugom Markom sklopila je 1940. kršćanski brak. Početak rata zaprijetio je gladom okupljenoj velikoj obitelj u selu te su kao mlada obitelj sa svojim prvim sinom Ivanom, koji je preminuo u 58. godini, krenuli u Slavoniju, gdje im se rodilo ostalih šestoro djece: Ivanka, Ante, Mirko, Marija, Ana i Marko. Danas oni imaju svoje obitelji, a dvoje ih je izabralo duhovni poziv te je sin fra Ante gvardijan u Osijeku, a kćerka Ivanka, redovnički Blaženka, redovnica je družbe Milosrdnih sestara sv. Križa u Đakovu i ove godine proslavlja 50 godina svojih redovničkih zavjeta. Baka Ruža sa suprugom je proslavila zlatnu, dijamantnu, a onda i 70. obljetnicu bračnoga zajedništva. Suprug joj je preminuo prije tri godine u 104. godini.
Iako prilično narušena zdravlja, pokretna je, ne žali se jer, kako ističe, zna komu vjeruje i tko je uvijek uz nju. Ne čudi da ta majka, baka i prabaka ima takvu vjeru jer krunica je uvijek u njezinoj ruci, a pohabani molitvenik s velikim slovima, koji je naslijedila od supruga, dovoljno govori koliko se iz njega molilo, zahvaljivalo Gospodinu za sve milosti koje im je podario. Sretna je što u domu imaju kapelu sv. Ivana Pavla II. te svake nedjelje sudjeluje na misi.
Njezine priče pune su pouka i životnih mudrosti koje ona nije naučila u školi, nego živeći život s potpunim predanjem Gospodinu i svojoj Gospi Sinjskoj kojoj se još od djetinjstva i kroz cijeli život vjerno utjecala. »Kada sam se udala, doselili smo se 1942. prvo u Slobodnicu, a 1946. na Jelas. Gospa Sinjska uvijek je bila s nama, čudesno nam pomagala kako duhovno tako i materijalno«, posvjedočila je. No ono najvrjednije što je postigla, ističe, pošteni je rad i vjera koju su kao roditelji prenijeli na svoju djecu koja su ostala uzorni vjernici. S ponosom se ona sjeća svoga supruga Marka koji je i u svojoj stotoj godini još vozio bicikl.
»Iako smo živjeli u siromaštvu, svako smo dijete primali kao Božji dar, a Bog je to blagoslovio. Prvih je godina suprug radio na pruzi, što je bio jako težak posao, poslije je dobio posao u ‘Đuri Đakoviću’ gdje je radio 27 godina. Od njegove plaće nismo mogli živjeti pa smo kupili zemlje na kojoj smo radili poljoprivredu, onda zasadili voćnjak da djeca imaju voća. Kada je tadašnja vlast vidjela što imamo, ukinuli su nam dječji dodatak. Trebalo je školovati svu djecu pa sam i ja jedno vrijeme radila u ‘Đuri Đakoviću’ kao spremačica. Ondje mi se pružila mogućnost da kopiram molitvenike, koje sam dijelila ljudima da mogu moliti te sam u župi pokrenula živu krunicu jer sam shvatila da je naša najveća snaga u molitvi. Imam to iskustvo u svom životu jer smo cijela obitelj, ma koliko bili umorni, u večernjim satima obvezno molili krunicu«, svjedoči baka Ruža.
Plodovi žive krunice u tim su dvjema župama itekako vidljivi jer imaju šest svećenika, jednoga đakona, odškolovali su mnogo djece i dvojicu svećenika u Africi, gdje sada imaju osamnaest kumstava.
