U organizaciji hrvatskih humboldtovaca održan je u četvrtak 6. lipnja okrugli stol »Hrvatski znanstveni časopisi – iskustva, problemi, ciljevi«. Uvodna predavanja održali su urednici časopisa iz biomedicinskih i humanističkih područja. Uslijedila je rasprava u kojoj su otvorena pitanja o financijskoj sudbini, o nedostatku recenzenata, o prekobrojnim prilozima iz Azije, Rusije, Turske…
Svi hrvatski znanstveni i stručni časopisi, koji nude otvoren pristup svojim radovima, nalaze se na portalu »Hrčak«. Na tim se mrežnim stranicama nalaze ukupno 472 časopisa te više od 200 tisuća objavljenih radova. Neki su časopisi postali pravi muzejski primjerci koji potječu još iz 1870. godine, a drugi su postali vrlo uspješni na globalnom izdavačkom tržištu. U nekim se časopisima objavljuju radovi isključivo na engleskom jeziku, a ima onih koji nisu tako selektivni pa prihvaćaju, uz hrvatski jezik, sve svjetske jezike. U nekim se časopisima autorima naplaćuje objavljivanje radova, a većina uredništva provodi načelo otvorenoga pristupa – izdavanjem časopisa bez ikakvih naknada autorima ili čitateljima. Tu lepezu znanstvene publicistike u Hrvatskoj Ministarstvo znanosti i obrazovanja novčano podupire iznosom većim od 12 milijuna kuna godišnje.
U uvodnom je izlaganju profesor Sven Jelaska, urednik znanstvenoga časopisa »Periodicum Biologorum«, postavio pitanje: »Koji je hrvatski interes plaćati domaće časopise u kojima svoje radove objavljuju znanstvenici iz Kine i Indije?« Riječ je o tome da su hrvatski znanstveni časopisi postali meta sve većega broja istraživača iz azijskih zemalja. Budući da je većina hrvatskih časopisa besplatna za objavu i za pristup objavljenim radovima, golemoj kohorti kineskih i indijskih znanstvenika unosno je i privlačno prikupljati znanstvene bodove u časopisima s europskom adresom. Neki su, poput farmaceutskoga časopisa »Acta Pharmaceutica«, uveli stoga naplatu autorima za objavu prihvaćenoga rada (i do 500 eura). Takvi su časopisi postali izvozni proizvod hrvatskoga znanstvenoga izdavaštva.
Većini pak hrvatskih znanstvenika nije prikladno objavljivati radove u hrvatskim časopisima jer to ipak nisu vrhunske svjetske publikacije. Pravilnici o napredovanju zahtijevaju od naših znanstvenika publikacije visokoga faktora utjecaja pa stoga oni uglavnom zaobilaze niže rangirane časopise.
Pod pritiskom priloga iz istočnih zemalja nalaze se i časopisi iz humanističkoga područja. Tomu svjedoči profesorica Mislava Bertoša, urednica časopisa »Suvremena lingvistika«, koja upozorava na »poplavu« priloga iz Rusije i država bivšega Sovjetskoga Saveza. Osim što se često radi o agencijskim radovima, neki su prilozi računalno generirani radovi ili, jednostavno, plagijati. Profesor Dalibor Blažina, urednik časopisa »Književna smotra«, govori pak o priljevu radova iz susjednih zemalja, Srbije, Bosne i Hercegovine, Crne Gore, koji se koriste sličnošću jezika jer »i njima trebaju publikacije za napredovanje«.
U raspravi su sudjelovale profesorica Daria Pašalić, urednica biomedicinskoga časopisa »Biochemia Medica«, te profesorica Svjetlana Kalanj Bognar, urednica »Croatian Medical Journala«, koje su se pohvalile sve boljim europskim i svjetskim statusom tih časopisa. No i ti se časopisi nalaze pod kišom priloga (takozvanih predatora) iz Turske, Rusije i drugih azijskih zemalja pa premala uredništva postaju novi problem. Osim toga, profesorica Pašalić požalila se na ucjene stranih izdavača, odnosno financijske rekete i podizanje cijena mrežnih usluga.
U svakom slučaju okrugli stol hrvatskih humboldtovaca pokazao je potrebu redefiniranja svrhe i ciljeva hrvatskih znanstvenih časopisa, otvorio je staro pitanje – na kojemu jeziku treba pisati i objavljivati radove, te istaknuo gospodarske, političke i stručne izazove na području znanstvenoga izdavaštva. Smatra se, rečeno je na okruglom stolu, da je izdavaštvo znanstvenih i stručnih publikacija jedan od najprofitabilnijih poduzetničkih sektora na svijetu. Zbog malih ulaganja, besplatne radne snage (recenzenti!) i nadiranja kupaca iz Kine i Indije zarada je brza i velika.
