Priča o ružnoj etiketi za aspartam je gotova, odluka Međunarodne agencije za rak (IARC) je objavljena: aspartam je uvršten na službeni popis mogućih kancerogena. To znači da su prikupljena znanstvena literatura i laboratorijski rezultati dovoljni da se aspartam obilježi kao osumnjičenik (skupina 2B) za razvoj tumorskih oboljenja.
Bez obzira koliko je još studija potrebno da se odluka pokaže valjanom i konačnom, bez obzira na prigovore ljubitelja aspartama, one znanstvene i one medijske, aspartam je postao kompromitirani dodatak prehrani, postao je sumnjivo sladilo za pića. Učinak javne osude aspartama je ireverzibilan, sigurnost je umjetnoga sladila postala mit, a tržišni je imidž kontaminiran. Sada je, eto, umjesto šećera, aspartam postao – slatki otrov.
Za upućene promatrače proglašavanje aspartama neprijateljem zdravlja i nije neka novost. Više od 30 godina mnogi znanstvenici upozoravaju da je riječ o štetnoj kemikaliji, kojoj nije mjesto u kuhinji. U Hrvatskoj su, na primjer, lavinu sumnja u sigurnost aspartama pokrenule knjige »Što se krije iza E-brojeva? Aditivi u hrani« (Udruga za demokratsko društvo, 2007.) i »Aditivi u hrani – Vodič kroz E-brojeve« (Školska knjiga 2010.) autorica Dade Lerotić i Ivane Vinković Vrček.
U sklopu ove rubrike objavljen je, još 2002. godine, intervju s Morandom Soffrittijem, profesorom na poznatom institutu »Ramazzini« i glavnim »inkvizitorom« aspartama, u kojem on upozorava: »Rezultati naših studija pokazuju prvi put da aspartam kao aditiv u prehrani uzrokuje statistički znatno povećanje učestalosti limfoma i leukemije, malignih tumora bubrega u ženki i malignih tumora perifernih živaca u mužjaka.
To znači da je aspartam multipotentni karcinogen, koji uzrokuje različite tipove raka na različitim mjestima, i to pri dozama koje odgovaraju službeno preporučenim vrijednostima za prehranu ljudi.«
Usprkos znanstvenim sukobima oko sigurnosti aspartama koji traju već desetljećima, popularno je sladilo uspješno preživjelo sve znanstvene prigovore i ostalo, uz političku i medijsku zaštitu, na tržištu. Sve se odvija prema industrijskoj recepturi koju je javnosti otkrio profesor David Michaels u knjigama »Sumnja je njihov proizvod – Kako industrijski nasrtaj na znanost ugrožava vaše zdravlje« i »Trijumf sumnje: mutan novac i znanost obmane« (Oxford University Press, 2008. i 2020.).
Profesor sa sveučilišta »George Washington« dobro je upoznat s mehanizmima manipulacija kojima se proizvodima upitne sigurnosti produljuje život na policama trgovačkih lanaca. Svaki se znanstveni dokaz o štetnosti proizvoda oslabi i zamuti emisijom naručenih podataka o njegovoj sigurnosti. Stvaranjem sumnje i informacijske magle sprječava se reakcija regulatornih institucija i otklanja se zabrana kontroverznih proizvoda. Takvim se manevrima aspartamu već godinama spašava status sigurne kemikalije za svakodnevnu uporabu. Rezultat je – četvrt milijarde vjernih korisnika aspartama, koji svake godine progutaju 15 tisuća tona toga sintetskoga dipeptida. Zaradu od pola milijarde eura dijele prehrambene kompanije »Monsanto« (sada u vlasništvu »Bayera«), »Ajinmoto« i »Holland Sweetener«.
Službenim proglasom agencije IARC aspartam, naravno, nije štetniji nego što je bio prije 50 godina, njegovo se biološko djelovanje nije promijenilo, aspartam je i dalje 200 puta slađi od šećera, ali je njegov nutritivni status narušen i simbol nepovratno okaljan. Ljubitelji različitih »natrena«, pića s nula šećera, dijetalnih napitaka, pripravaka i zalogaja, niskokaloričnih proizvoda i laganih recepata ostali su bez potvrde o sigurnosti aspartama. Odluka o mogućoj kancerogenosti aspartama u mnogih će ljudi, a posebno u roditelja, izazvati opravdanu dilemu: čime zasladiti hranu i piće – šećerom, stevijom ili aspartamom?
