Pred nama je vrijeme veselja, zajedništva i novih početaka. Uz Božić vežemo osjećaje radosti i veselja, ali istodobno je važno prisjetiti se važnosti zahvalnosti u duhovnom životu pojedinca – prema roditeljima, prijateljima, bližnjima, Svevišnjemu. Božić je već tradicionalno razlog za slavlje, radost i veselje, ali može biti i prilika za iskazivanje zahvalnosti. Osjećaj zahvalnosti Bogu što je sišao na zemlju i utjelovio se, proslava Kristova prvoga dolaska, ali i priprema za njegov drugi dolazak u žarištu su duhovnoga života svih kršćana tijekom cijele godine, a posebno u božićno vrijeme.
Već i prvi pogled na naše okruženje i život otkiva nam mnoge razloge za zahvalnost – od obitelji i prijatelja, zdravlja i pristupa obrazovanju do primljenih sakramenata. Jednako je važno naučiti zahvaljivati na onome što je lijepo, kao i u manje lijepim trenutcima i situacijama koje su sastavni dio života.
Zahvaljivanje nudi utjehu jer nas podsjeća da Spasitelj daje snagu kada smo slabi i u trenutcima potrebe. Kada se osjećamo beznadno, najbolja je utjeha okrenuti se Kristu i obratiti mu se molitvom, ali istodobno je važno naglasiti da je zahvaljivanje važan dio i slavlja. Zahvaljivanje, dakle, nije »rezervirano« za teška vremena. Zahvalna osoba svjesna je primljenih milosti, dobročinstava i blagoslova. Upravo je zato zahvalnost izvor mira te može biti osnova duhovnomu razvoju. Zahvalnost otvara oči blagoslovima koje svakodnevno primamo, a otvara i srce nesebičnosti i radosti. Godina koja je većim dijelom iza nas za to nam može biti poticaj. Mjesta i vremena za iskazivanje zahvalnosti uvijek ima, a osobito na početku nove godine. Nemojmo to zaboraviti, potaknimo i druge da vježbaju zahvalnost i redovito ju iskazuju, a najljepši način da uputimo zahvalnost Bogu ujedno je najjednostavniji – molitva.
Nova kalendarska godina pred nama potiče nas na razmišljanje o vremenu iza nas, ali i o promjenama i novostima koje donosi budućnost. Božićno je vrijeme vrijeme za slavlje i radost, ali i izvrsna prilika da pokažemo svoju zahvalnost za svaki blagoslov koji primamo. Pokažimo, stoga, zahvalnost roditeljima, bakama i djedovima koji su nas odgojili, ne zaboravimo one koji su nam pomogli i pružili ruku kad nam je pomoć bila potrebna.
Zahvalnost bi nam trebala biti svakodnevna praksa, a posebice u ove božićne dane kada je Krist sišao na zemlju. No zašto nam je tako teško zahvaljivati? Zasigurno je jedan od razloga to što živimo u svijetu u kojem se neprestano razvija nešto novo pa se time konstantno nameću i neke nove potrebe. Žudeći stalno za nečim novim što još nemamo, nerijetko zaboravimo zahvaljivati na svemu što imamo. Ta nas nestašica svega što bismo željeli hvata u začarani krug i odvraća nas od toliko lijepih stvari i trenutaka na kojima bismo itekako imali razloga biti zahvalni.
No iako nam je teško primijetiti sve ono lijepo na čemu bismo trebali biti zahvalni, još nam je teže pokazati zahvalnost na onom što i nije tako lijepo. Ipak, upravo je u tome smisao naše zahvalnosti – cijeniti i teške trenutke jer nas oni jačaju.
Da njih nema, ne bismo mogli spoznati pravu vrijednost sretnih trenutaka. Pri prihvaćanju teških trenutaka i muke uzor nam svakako mogu biti sveti Stjepan prvomučenik i Nevina dječica. Sveti je Stjepan, čiji blagdan slavimo prvi dan nakon Božića, podnio mučeništvo. Pouzdavši se u Boga, taj je svetac prihvatio umrijeti, posvjedočivši time svoju vjeru u Svevišnjega. Blagdan Nevine dječice je 28. prosinca u spomen djece koja su svoj život dala za Krista. Taj nas spomendan podsjeća da je život Božji dar koji često uzimamo zdravo za gotovo te ga ne cijenimo dovoljno. Imajući u vidu te blagdane, važno je da si osvijestimo važnost kušnja te prihvatimo teške trenutke i muku jer Isus je rekao: »Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom« (Mt 16, 24). Dakle, upravo nas teški trenutci vode našemu Spasitelju koji je radi nas sišao na zemlju.
Promislimo svakoga dana o svemu na čemu možemo biti zahvalni jer tek ćemo tada shvatiti koliko smo blagoslovljeni i koliko je život lijep. Naučimo cijeniti i zahvaljivati Bogu na onom što imamo jer je zahvalnost put k sreći – ili riječima Psalma 118.: »Zahvaljujte Gospodinu jer je dobar, jer je vječna ljubav njegova!«
O zahvalnosti smo razgovarali s Božanom Jažo, studenticom diplomskoga studija povijesti i kroatologije na Fakultetu hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu. Ona kaže da je zahvalnost riječ koju mnogi mladi poznaju, ali ju jako malo upotrebljavaju u pravom smislu. »Ponekad je zaista teško osjećati zahvalnost, posebno kad nešto ne ide po zacrtanom planu. Teško je razumjeti zašto nešto nije onako kako mi to želimo i zašto je moralo biti drugačije.« U svakodnevnom životu ljudi često zaborave da je život obojen sitnicama na kojima moramo biti zahvalni, a pomisao da smo živi i zdravi i da su s nama oni koje volimo jedan je od mnogo razloga za zahvalnost. Naša sugovornica smatra da se zahvalnost najviše očituje u božićnom vremenu jer su ljudi tada posebno socijalno osjetljivi te nadahnuti činiti dobro – organiziraju se brojne humanitarne i karitativne akcije kako bi se pomoglo potrebitima, a od njih obično dobijemo osmijeh kao znak zahvalnosti, ali i podsjetnik koliko i sami moramo biti zahvalni na svemu što imamo i što jesmo. Naglasila je da je osobno jako zahvalna na mogućnosti da studira ono što voli i što ju zanima. Izbor fakulteta za mnoge je stresan i ne pronađu se svi uvijek u svom prvom izboru. Ona kaže da je izabrala zanimanje koje ju ispunjava, a time je i njezin akademski uspjeh zajamčen. I više nego dovoljno za zahvalnost, zaključuje Božana.Zahvalnost kao pozitivan osjećaj u nama budi svijest o ljepoti života – tako počinjemo više cijeniti sve što imamo. Važno je sjetiti se i zahvaliti za sve što smo dobili zasluženo, a ne dobitke uzimati zdravo za gotovo; moglo se dogoditi da to ne dobijemo, a jesmo, zato – budimo zahvalni jer nas to obogaćuje na nezamislive načine. Budimo zahvalni za sve naizgled »obične« stvari u životu jer one su upravo ono što život čini ispunjenim i radosnim: »U svemu zahvaljujte! Jer to je za vas volja Božja u Kristu Isusu« (1 Sol 5, 18). I ovoga Božića sjetimo se na kome i na čemu sve u svom životu možemo biti zahvalni te se obratimo Spasitelju: »Gospodine, zahvaljujem Ti za svaki novi dan koji si dao meni, mojoj obitelji, prijateljima i svim dragim ljudima, hvala Ti za snagu koju mi neiscrpno daješ. Amen.«
Priredili: A. Bukovac, I. Moslavac, E. Pinter, I. Tomić
