Brojni nam svetci služe kao uzor u življenju vjere, a taj su nam uzor na poseban način crkveni naučitelji. Iako se crkveni naučitelji proglašavaju još od 1298. godine, prva je crkvena naučiteljica imenovana puno kasnije – tek 1970. godine. Bila je to sv. Terezija Avilska, čiji se spomendan slavi 15. listopada, pa smo tekstove u ovom broju odlučili posvetiti ženama sveta i uzorna života – i naučiteljicama Crkve.
Sveta Terezija Avilska, zvana i Terezija od Isusa, kao djevojka je držala do ljepote i ljubavi. Tako je ta svetica razmišljala i o udaji, ali sa željom da spasi svoju dušu, stupa u samostan. Govoreći o svom odlasku u samostan, sv. Terezija je rekla kako jedva vjeruje da će njezina bol i u smrti biti veća od one koju je osjećala napuštajući roditeljsku kuću. S tom se bolju sv. Terezije mogu poistovjetiti i mnogi mladi koje životni putovi vode iz roditeljske kuće, bilo to zbog odlaska na školovanje ili pak, što je danas čest slučaj, »trbuhom za kruhom« daleko od svoje domovine. Uvidjevši nedostatke samostanskoga života koji nije pozivao na svetost, sv. Terezija u dobi od 40 godina odlučno se posvetila reformi Karmela te osnovala bosonoge karmelićanke. Sveta se Terezija u životu susretala s brojnim neprilikama, no čvrsto je vjerovala da je molitva jedino oružje i izvor jakosti. Nastojmo i mi slijediti njezin primjer.
Sveta Hildegarda iz Bingena naslov crkvene naučiteljice dobila je 2012. godine. Kao petnaestogodišnjakinja sveta se Hildegarda pridružila benediktinkama. Ovu su sveticu suvremenici nazivali »njemačkom proročicom« zbog mističnih vizija kojima je bila obdarena. Ono po čemu se sv. Hildegarda posebice ističe njezini su spisi u kojima je još prije 800 godina pisala o prehrani, utjecaju namirnica na zdravlje i o ljekovitom bilju. Sv. Hildegarda shvatila je da mnogi ljudi traže lijekove, ali je bitno krenuti od sebe jer su brojne fizičke bolesti samo manifestacija onih psihičkih. Stoga, zaključuje sv. Hildegarda, treba oprostiti i krenuti dalje. O tome bismo zaključku mogli promisliti i mi danas. U svijetu punom nepravde velik je izazov oprostiti. No treba opraštati kako ne bismo razdirali svoje srce, a zapisano je: »Praštajte i oprostit će vam se« (Lk 6, 37).
Svojim svetim životom crkvene su naučiteljice obilježile čitava povijesna razdoblja. Jedna od njih, sveta Katarina Sijenska, živjela je u 14. stoljeću i već od malih nogu bilo je uočljivo da je »drugačija od drugih«. Naime, predaja govori da je svetu Katarinu, još kao malo dijete, na poseban način zanimala Crkva te je već sa šest godina imala prvo viđenje u kojem joj se ukazao Isus s apostolima. Zanimljivo, ova svetica rođena je kao 25. dijete svojih roditelja, a već u 15. godini odlučila se na redovništvo te ubrzo postala dominikankom. Ulaskom u samostan također je pokazivala da je »drugačija od drugih«, pa je tako život posvetila brizi o siromašnima, a na osobit način oboljelima od kuge, pri čemu je neke, prema predaji, uspjela i izliječiti. Naučiteljicom Crkve proglasio ju je papa Pavao VI., a zaštitnica je bolesnika, dadilja, bolničarka, njezine rodne Siene, ali i čitave Europe. Treba istaknuti da je sv. Katarina Sijenska dobila i Kristove rane na rukama, nogama i prsima te se od tada u potpunosti posvetila postu i molitvi za Crkvu.
Gotovo pet stotina godina nakon svete Katarine Sijenske rođena je sv. Terezija od Djeteta Isusa, poznatija pod nazivom sv. Mala Terezija. Ova je svetica ujedno najmlađa crkvena naučiteljica, a 1997. ju je proglasio papa Ivan Pavao II. Mala Terezija na poseban se način isticala svojim spisateljskim vještinama pa je tako njezina knjiga »Povijest jedne duše« samo godinu dana nakon njezine smrti tiskana u dvije tisuće primjeraka. Zahvaljujući »Povijesti jedne duše«, ime svete Male Terezije ubrzo je zahvatilo cijelu Crkvu i svijet, a ova pobožna i jednostavna karmelićanka smatra se i zaštitnicom vojnika jer su se vojnici u rovovima tijekom Prvoga svjetskoga rata utjecali pod njezinu zaštitu. Redovnički put kojim je kročila Mala Terezija nije trajao dugo jer je umrla sa samo 24 godine, ali je ostavila dugotrajan i neizbrisiv trag koji je Crkvi bio vrijedan putokaz u turbulentnim vremenima koja su nadolazila.
Crkveni naučitelji sveti su i veliki ljudi koji su dali značajan doprinos teologiji i učenju Crkve. O crkvenim naučiteljicama razgovarali smo s doc. dr. sc. s. Silvanom Fužinato, sestrom družbe Sestara Presvetoga Srca Isusova i docenticom na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu. »Crkvene naučiteljice žene su duboke vjere, snažna duha i pronicljiva srca koje su svojim autentičnim krjeposnim životom, mudrošću i bezuvjetnom ljubavlju prema Bogu i čovjeku dale svoj veliki doprinos obnovi Crkve«, rekla nam je s. Silvana. U našem svakodnevnom životu možemo se uvijek voditi njihovim primjerima. »Crkvene naučiteljice otkrivale su Boga u svakodnevnom životu vršeći vjerno i s ljubavlju svoje svakodnevne dužnosti i živeći u istini o samima sebi, ne bježeći od odgovornosti«, tumači s. Silvana i dodaje da su crkvene naučiteljice izvrsne vodilje za svakodnevni život. »Svakomu vjerniku na njegovu putu traženja i osobnoga susreta s Bogom potreban je vjeran suputnik. Vjerujem da i mladi danas u naučiteljicama Crkve otkrivaju autentične uzore vjere, ljubavi prema Bogu i čovjeku te nesebičnoga služenja. Meni je vrlo draga misao sv. Male Terezije njezina spoznaja vlastitoga zvanja unutar Crkve, kada je čitajući prvu poslanicu Korinćanima uskliknula: ‘Moje zvanje je ljubav’ (1 Kor 13). Doista samo ljubav, ljubav prema Bogu i čovjeku, daje smisao našemu životu i poslanju.«
Crkva je uvijek mladima nastojala dati primjere osoba koje su svoj život posvetile Bogu te ih tako usmjeriti u njihovu duhovnom razvoju, ali i razvoju njihove cjelokupne osobnosti. Primjere, poruke i smjernice za život prema kršćanskim načelima mladi pronalaze u životima mnogih svetaca, a osobito crkvenih naučitelja. Crkveni su naučitelji svetci i svetice koji su napisali važna teološka djela, borili se protiv krivovjerja ili na neki drugi način pridonijeli teologiji i crkvenomu učenju. Naslov crkvenoga naučitelja dodjeljuje se jako rijetko prema posebnim normama i kriterijima. Crkva danas poznaje više od 30 naučitelja, a neki od njih su sv. Augustin, sv. Jeronim, sv. Grgur Veliki, sv. Ivan Zlatousti, sv. Grgur Nazijanski, sv. Toma Akvinski, sv. Antun Padovanski te svetice Katarina Sijenska, Terezija Avilska, Mala Terezija i Hildegarda iz Bingena.
Priredili: A. Bukovac, K. Jakobović, M. Labaš, E. Pinter
