Isus u Jeruzalem ulazi jašući poniznu i nenametljivu životinju, magarca, kako je bilo zapisano u starim proročanstvima. Uz klicanje i veselje naroda koji je tlo prekrio svojim ogrtačima, Isus dolazi skromno, na životinji koja je ponizna, kao da nam poručuje kako bismo kao vjernici trebali ustrajati u poniznosti pred Bogom. U kršćanskoj simbolici magarac je životinja koja je u službi Krista, spominje se kod bijega Josipa i Marije u Egipat, kod Kristova rođenja, pa sve do njegovih posljednjih dana.
Prorok Izaija (1, 3) piše: »Vol poznaje svog vlasnika, a magarac jasle gospodareve – Izrael ne poznaje, narod moj ne razumije.« Tim riječima upućuje na vjernost i privrženost životinje gospodaru i uspoređuje životinje s ljudima, što upućuje na pogrješke običnoga čovjeka. Simboli koje vežemo uz Cvjetnicu bitan su dio kršćanske ikonografije.
Magarac kao životinja često se spominje u Svetom pismu i ljudima toga vremena služio je kao pomoć u poljoprivrednim poslovima, kao sredstvo prijevoza, a te životinje bile su i vrijedan imetak koji se ujedno smatrao blagoslovom. Grančice masline nezaobilazan su dio misnoga slavlja Cvjetnice, simbol su snage, mira i Božje brige za ljude. Nakon potopa zbog kojega je Bog naredio Noi da izgradi veliku arku dolazi golubica u kljunu noseći grančicu masline kao znak Božjega pomirenja s ljudima. Maslinska gora bila je mjesto Isusove duboke patnje, kada je molio i znojio se krvavim znojem okružen stablima maslina.
Osim simbolike koju ima u Svetom pismu, maslina je također prisutna u našem svakodnevnom životu, a najčešće ju viđamo kao blagoslovljenu grančicu zataknutu na križ ili na neko drugo mjesto u našim domovima. Palma simbolizira pravednost, o čemu govori Psalam 92: »A pravednik se zeleni kao palma…« te Knjiga Otkrivenja u kojoj se govori o velikom mnoštvu koje nitko ne može izbrojiti, koje stoji pred Jaganjcem u bijelim haljinama i s palmama u rukama te viče: »Spasenje Bogu našemu koji sjedi na prijestolju i Jaganjcu!«
Korizmenim putom kojim smo i ove godine kročili nastojeći biti ponizni, više ljubiti siromašne i pogažene, pridržavati se posta te se na poseban način odricati svega što nije dobro stigli smo i do blagdana Cvjetnice. Ona nas podsjeća na Isusov svečani ulazak u Jeruzalem, pri čemu ga je narod u veselju srdačno dočekao mašući palminim i maslinovim grančicama te klikćući: »Hosana Sinu Davidovu! Blagoslovljen Onaj koji dolazi u ime Gospodnje! Hosana u visinama!« (Mt 21, 9). No nedugo zatim taj je isti narod pred Poncijom Pilatom gnjevno vikao: »Raspni ga!« (Mk 15, 13). Iz današnje nam je perspektive lako osuđivati taj narod pitajući se što je prouzročilo tako naglu promjenu u njihovu ponašanju da su u samo nekoliko dana od radosnoga čašćenja Isusa došli do toga da traže njegovu smrt.
Ipak, teža nam je opcija zapitati se koliko često upravo mi razapinjemo Isusa svojim zlim mislima, riječima i djelima.
Teško nam je prihvatiti činjenicu da smo i svi mi skloni čestoj promjeni raspoloženja, ovisno o tome s kojim se životnim izazovom suočavamo te što nam u kojoj situaciji bolje odgovara. Tako nerijetko, kada naiđemo na nešto što nas nadilazi, znamo u potpunosti »promijeniti priču« u skladu s našim trenutačnim interesima. Nismo li u takvim situacijama i mi prijetvorni, dvolični i licemjerni? Na početku sedmoga poglavlja evanđelist Matej podsjeća nas na Isusove riječi: »Ne sudite da ne budete suđeni! Jer sudom kojim sudite bit ćete suđeni. I mjerom kojom mjerite mjerit će vam se. Što gledaš trun u oku brata svojega, a brvna u oku svome ne opažaš? Ili kako možeš reći bratu svomu: ‘De da ti izvadim trun iz oka’, a eto brvna u oku tvom? Licemjere, izvadi najprije brvno iz oka svoga pa ćeš onda dobro vidjeti izvaditi trun iz oka bratova!« (Mt 7, 1-5). Znatno je lakše vidjeti tuđe pogrješke i suditi drugima negoli uvidjeti vlastite kojih bismo se trebali nastojati riješiti.
U današnjem svijetu koji je izrazito dinamičan i u kojem se trendovi neprestano izmjenjuju lako je upasti u zamku prijetvornosti kako bismo bili prihvaćeni u društvu, no važno je raditi na toj lošoj osobini zbog njezine nespojivosti s istinskom biti ljudske osobe na koju nas Isus poziva. Teško je u svim situacijama u kojima se nađemo biti potpuno iskreni, čestiti i dosljedni, ali taj smo put kao kršćani dužni slijediti.
Približavamo se Cvjetnici, točnije Velikomu tjednu koji njome započinje, a o malo drugačijem slavljenju Cvjetnice s nama je razgovarala Petra Kukuljica, donedavna studentica Tekstilno-tehnološkoga fakulteta koja se odlučila vratiti u rodno selo Komaji u Konavlima. Stanovnici svakoga kraja u Hrvatskoj imaju malo drugačije običaje i način slavljenja Cvjetnice, pa tako određena posebnost krasi i područje Konavala. Blagoslov palma i maslina te svečana procesija vežu se uz Veliki tjedan i njegov početak – Cvjetnicu. Konavljani na blagoslov nose velike grane palme i masline, od kojih po primitku blagoslova rade kitice koje ostavljaju u domovima za zaštitu od zla i za dobrobit obitelji. »Neki ljudi kupuju već opletene palme, a neki ih i ne pletu, nego ih nose neopletene, ali moja obitelj i ja uglavnom ih pletemo kod kuće te takve kitice nakon blagoslova nosimo u svoj vrt, maslinik i vinograd kako bismo zaštitili i blagoslovili buduće plodove«, objašnjava sugovornica Petra. O još jednoj nam zanimljivosti naša sugovornica govori: od grančica masline rade se mali križevi koji se postavljaju u automobile ili gdje god se želi kako bi prostor bio blagoslovljen. »U našemu kraju Cvjetnicu stariji često nazivaju i ‘Palmana nedjelja’ upravo zbog karakterističnoga običaja pletenja palma kojima naš kraj obiluje«, zaključuje Petra.Nedjelja muke Gospodnje, posljednja nedjelja prije Uskrsa, dan je kad se Crkva spominje Isusova svečanoga ulaska u Jeruzalem, ali i njegove muke nakon toga. To je dan pun simbolike, priprema za Veliki tjedan i najznačajnije dane u godini za svakoga vjernika. Pučki nazivi Cvjetna nedjelja, Cvjetnica, Palmenica ili Uličnica dočaravaju događaj procesije s blagoslovljenim palminim i maslinovim grančicama ili nekim drugim grančicama, ali i druge običaje poput umivanja u vodi s cvijećem, na spomen Isusova ulaska u Jeruzalem u kojem ga je narod dočekao uz uzvike »Hosana«. Misa je posvećena Isusovoj muci te se čita ili pjeva cijeli izvještaj o muci iz evanđelja. Uvod je to u Veliki tjedan u kojem se kršćani prisjećaju Isusove muke, smrti, pokopa i uskrsnuća. Upravo kao podsjetnik na Isusov ulazak u Jeruzalem i muku koja je uslijedila vjernici posvećene grančice čuvaju tijekom cijele godine.
Priredili: A. Bukovac, E. Pinter, I. Moslavac, I. Tomić
