Svaki dan nova je prilika da budemo bolji. A kako bismo ostvarili i bolji svijet, moramo krenuti od sebe. Mnoštvo je područja o kojima bismo mogli dublje promisliti i u kojima bismo se mogli popraviti, a s obzirom na to da je 29. rujna Međunarodni dan svjesnosti o gubitku i bacanju hrane, u ovom smo se broju rubrike Mladi mladima odlučili posvetiti isticanju važnosti hrane i pića.
Hrana i piće spadaju među osnovne sastavnice koje su nam potrebne za život, a njihova se važnost mnogo puta ističe i u Bibliji. Tako je Isus nerijetko u svojim usporedbama spominjao hranu i piće, neka od njegovih najvećih čuda vezana su uz namirnice, a njihova se važnost ogleda i u samom slavljenju euharistije. Pri tome se spominjemo kruha i vina kao ploda zemlje, odnosno trsa i rada ruku čovječjih.
Dakle, riječ je o Božjem daru, ali i o ljudskom radu. I to ne bilo kakvu radu, nego o zajedničkoj predanosti niza ljudi uključenih u proizvodni proces kako bismo svi mogli blagovati. Bog nas neprestano poziva na zajedništvo, a suprotnost je zajedništvu sebičnost – sve veći problem današnjega svijeta i razlog mnogih zala. Brizi o očuvanju našega doma i važnosti zajedništva posvećena je i enciklika pape Franje »Laudato si’« objavljena u lipnju 2015. godine. U njoj nas Papa podsjeća da planet na kojem živimo nije naše vlasništvo, nego nam je darovan na brigu te je na nama odgovornost da ga očuvamo. Među ostalim, Sveti Otac osvrće se i na prekomjerno iscrpljivanje prirodnih resursa, konzumerizam i neravnomjernu raspodjelu dobara, pri čemu dio ljudi obiluje dobrima i ima nezdrave navike rasipanja, dok drugi dio umire zbog nedostatka tih istih dobara. Enciklika nas upozorava da se otprilike trećina sve proizvedene hrane baci, a bacati hranu isto je što i krasti je sa stola siromašnih, upozorava Papa, koji govori i o problematici pitke vode koja je nužna za život ljudi i jedno je od temeljnih čovjekovih prava. Stoga je oduzimanje siromasima pristupa vodi te njezino potencijalno privatiziranje i zagađivanje zanemarivanje prava na život.
Svjedoci smo promjene odnosa ljudi prema zalihama hrane i pića kroz povijest, a papa Franjo upozorava nas da prirodni i ljudski okoliš nerazdvojno propadaju na štetu najranjivijih. Ipak, čovječanstvo je još uvijek sposobno odabrati dobro i surađivati pri izgradnji boljega svijeta, zaključuje Sveti Otac i na taj nas način potiče ne samo da se nadamo boljemu svijetu, nego da ga zajedno gradimo.
Bacanje hrane jedan je od najvećih globalnih problema, a o tome smo razgovarali s Antonelom Zečić, studenticom Prehrambeno-biotehnološkoga fakulteta u Zagrebu. »Kao studentica nutricionizma mogu reći da je jedan od načina kako postići smanjenje gubitka hrane osiguravanje da se sva hrana koja se pripremi u potpunosti iskoristi, svi jestivi ostatci.« Mnogo toga ostavljamo za sljedeći dan, a tu bismo hranu mogli darovati i potrebitima. »S druge strane mogu reći da je ispravan odnos prema hrani jednako bitan kao i ispravan odnos prema svojemu tijelu. Kada kažem da svu pripremljenu hranu treba iskoristiti, to ne znači da bismo trebali pojesti više nego što možemo jer hrana nam ne služi kako bismo se prejedali, nego kako bismo zadovoljili osnovne fizičke potrebe«, objasnila je Antonela, za koju post ima posebno značenje. »Post nije samo fizičko odricanje od hrane, nego prilika da disciplinom i kontrolom nad svojim tijelom postignemo dublju duhovnu i mentalnu snagu. Postom se ustvari vježba vlastita volja jer jednom kada steknemo kontrolu nad svojim tijelom i tjelesnim požudama, moći ćemo se odreći i grijeha. Posteći učimo jesti dovoljno da bismo mogli živjeti, a ne živjeti da bismo jeli«, naglasila je. »Dok postimo, učimo se ne samo disciplini, nego i otkrivanju Božje prisutnosti u svakom aspektu života. Post tako postaje sredstvo traženja Boga u kojem ga prepoznajemo u svakom daru, pa i u jednostavnom komadu kruha. Na taj način post nas ne samo duhovno obogaćuje, nego nas podsjeća i na važnost ispravnoga odnosa prema hrani – da ju ne bacamo, nego dijelimo u zahvalnosti za sve što smo primili.«Međunarodni dan svjesnosti o gubitku i bacanju hrane obilježava se 29. rujna, i to od 19. prosinca 2019. prema Rezoluciji Opće skupštine Ujedinjenih naroda. Taj međunarodni dan uveden je zbog hitne potrebe da se do 2030. smanje količine otpada od hrane. Otpad pridonosi onečišćenju okoliša, točnije svake se godine samo u Europskoj uniji baci 90 milijuna tona hrane, a istodobno u svijetu ima više od 800 milijuna kronično pothranjenoga stanovništva.
Ideja proslave toga dana doprinos je podizanju svijesti o važnosti problema i njegovih mogućih rješenja na svim razinama. Prioritet je edukacija potrošača o promjeni neodrživih načina ponašanja u potrošnji i upotrebi hrane. Treba »poduzeti korake na lokalnoj i globalnoj razini kako bi se preispitao način na koji proizvodimo i konzumiramo hranu«, objavilo je Ministarstvo zaštite okoliša i zelene tranzicije Republike Hrvatske.
Nedostatak pitke vode često se ne shvaća kao dovoljno velik problem, ali zapravo je samo 2,5 posto vode na našem planetu pogodno za piće. Na naše vodne resurse negativno su utjecali ubrzan rast stanovništva, urbanizacija te ekonomski napredak i klimatske promjene. Loše upravljanje vodom problem je za sve nas jer nam je voda nužna za život, a posebice za one kojima je voda ključan element u poslu kojim se bave, kao što su ribari.
U posljednjih nekoliko desetljeća česti su ekstremni vremenski uvjeti povezani i s vodom, pa su se tako vremenske nepogode povezane s poplavama povećale više nego dvostruko, a broj suša porastao je gotovo za trećinu. Uz nedostatak vode, uvelike je prisutna i raširena kriza hrane. Broj gladnih u konstantnom je porastu, a predviđa se da će se taj trend i nastaviti. Nedostatak hrane i vode kompleksan je problem čijemu rješavanju možemo pridonijeti svi. Nepažnja pri upotrebi vode, nepotrebno otvaranje slavine te prekomjerna kupnja namirnica i pripremanje prevelikih obroka samo su neki od postupaka kojima pogoršavamo situaciju s manjkom vode i hrane. Neumjerenost u jelu i piću jedan je od sedam smrtnih grijeha na koji često zaboravljamo ili pak ne shvaćamo zašto bismo ga trebali izbjegavati.
Spoznaja da je naše tijelo hram Božji vodi nas do misli da taj hram trebamo održavati čistim i zdravim prakticirajući ispravne navike kako bi bilo što manje mjesta za one loše i nezdrave. Pogled u prošlost i jela koja su konzumirali biblijski ljudi upućuje nas i na razumijevanje važnosti jednostavnosti prehrane. Sveti Grgur Veliki neumjerenost u jelu i piću opisao je kao neprijatelja kojega čovjek mora ukrotiti kako bi se uspješno mogao boriti s ostalim duševnim bitkama, jer prema njegovim riječima, neobuzdan trbuh vodi sve ostale vrline u propast.
Priredili: A. Bukovac, V. Lukačin, I. Moslavac, I. Tomić
