U ovom se mjesecu slave Međunarodni dan znakovnih jezika (23. rujna) i Europski dan jezika (26. rujna). Ti dani služe za podizanje svijesti o važnosti znakovnoga jezika za gluhe i nagluhe osobe te za poticanje na učenje što više jezika kako bi se održala jezična i kulturna raznolikost. Bez jezika i sporazumijevanja ne bi bilo ni nas jer riječima i znakovima izražavamo ono što želimo iskazati i pokazati drugima, bio to jedan sugovornik ili velika skupina ljudi.
Neki smatraju da je jezik jedna od ljudskih institucija kao što su to brak, obitelj i zakoni. Svaki jezik u sebi sadrži čitavu povijest naroda koji se njime služi, sadrži niz promjena koje su se u njegovu obliku događale tijekom vremena.
U rujnu se u Hrvatskoj održava i Susret hrvatske katoličke mladeži. Događaj je to koji 17. rujna u Bjelovaru okuplja tisuće mladih vjernika, pod geslom »Gore srca«. To je 11. susret hrvatske katoličke mladeži, a prijašnji susreti bili su organizirani u Splitu, Rijeci, Osijeku, Šibeniku, Puli, Varaždinu, Zadru, Sisku, Dubrovniku i Vukovaru. Mladi se okupljaju u molitvi, pjesmi i razgovoru kako bi od Gospodina izmolili milosrđe te, kako kažu u molitvi susreta, mole da Bog u njihovim srcima »zapali oganj ljubavi«. U raznolikosti jezika kojima se ljudi diljem svijeta sporazumijevaju postoji jedan univerzalni, a to je jezik ljubavi. Jezik ljubavi obuhvaća sve što činimo od srca i s dobrom namjerom, bilo prema sebi ili prema drugoj osobi. Mladi na ovogodišnjem susretu čine značajnu gestu za vjerski život Hrvatske i pokazuju da znaju živjeti u ljubavi i zajedništvu. Crkva kao zajednica od malih nas nogu uči kako ljubiti Boga i druge, a kako odrastamo tako shvaćamo kroz koja djela to možemo pokazati. Ljubav možemo iskazati molitvom, postom, lijepim riječima, materijalnom pomoću te na još mnogo različitih načina. Prvi primjer ljubavi uvijek nam može biti Isus, koji nas preko svojih dobrih djela uči istinskim vrijednostima. On nam je dao dvije zapovijedi ljubavi: »Ljubi Gospodina Boga svoga svim srcem svojim, svim umom svojim i svom dušom svojom! Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe!«
Međunarodni dan znakovnih jezika slavi se zadnju nedjelju u rujnu, kao i Međunarodni tjedan gluhih i nagluhih osoba koji je 1958. godine utemeljila Svjetska federacija gluhih. Znakovni je jezik bitan za uključivanje gluhih i nagluhih osoba u zajednicu, kao što je nuždan i za ostvarivanje njihovih temeljnih ljudskih prava. Svaka jezična manjina zajednice gluhih ima svoj nacionalni znakovni jezik pa se tako u Hrvatskoj znakovni jezik označava kraticom HZJ – hrvatski znakovni jezik.
Države moraju imati utemeljen vlastiti znakovni jezik jer svaki jezik ima svoja posebna lingvistička svojstva koja ga razlikuju od drugih znakovnih jezika. Znakovni jezik treba smatrati pravim jezikom; takav jezik ima bogat vokabular, svoja točna pravila i gramatiku. Kao i svi jezici znakovni jezik pokretima, položajem tijela i facijalnom ekspresijom prenosi istu količinu informacija kao govorni jezik. Neverbalna komunikacija bitan je dio komunikacije u znakovnim jezicima jer se pokretima tijela i izrazima lica može otkriti što osoba misli ili kako se osjeća. Sricanje je samo jedan od načina da se na znakovnom jeziku kaže nečije ime, naziv ili pojam za koji ne postoji određeni znak. Proslavom tih međunarodnih dana želi se senzibilizirati društvo koliko je prihvaćanje ljudi s teškoćama potrebno i nužno kako bi se osjećali uključeno u društvena događanja bez obzira na svoje teškoće. Osobe koje se koriste znakovnim jezikom u odrastanju se često susreću s problemom građenja kulturnoga identiteta i osjećajem pripadnosti zajednici jer zbog svoje različitosti misle da ne će biti prihvaćeni. Također, u mnogim je slučajevima zajednica odgovorna u kojoj će se mjeri osobe s teškoćama osjećati prihvaćeno. Na njihovu prihvaćanju i uključivanju u društvo treba raditi jer je svaka osoba, bila ona sa ili bez teškoća, vrijedan član društva i bogatstvo za ovaj svijet. O prihvaćanju i vrijednosti svih osoba na ovom svijetu uči nas i Isus koji kaže: »Što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste!« (Mt 25, 45).
Katarina Kramarić iz Vrbovca jedna je od mladih organizatora Susreta hrvatske katoličke mladeži. Osim pripremanja volontera na području svoga Vrbovečkoga dekanata, kao suvoditeljica Biskupijskoga zbora mladih Bjelovarsko-križevačke biskupije Katarinina je zadaća bila pripremiti note i slati podsjetnike za sve probe te komunicirati sa svim članovima kako bi svi znali svoja zaduženja. »Željela sam nekako pridonijeti Susretu te sam shvatila da su za uspješnu realizaciju tako velikih susreta potrebni mladi koji su spremni darovati svoje vrijeme i talente. Pratila me izjava sv. Filipa Nerija: ‘Blago vama mladima, imate vremena činiti dobro.’ Ovaj Susret za mene je dan kad su svi mladi okupljeni u Kristu, zajedništvo, eksploziju radosti i života«, rekla je Katarina. Ljubav je univerzalni jezik koji svi razumiju, a pjesma je poseban izraz ljubavi prema Bogu. »Oduvijek svoje emocije najbolje mogu izraziti kroz glazbu te je ovo bila izvrsna prilika da na svojstven način pridonesem ostvarivanju Susreta, a biti članicom i suvoditeljicom Biskupijskoga zbora mladih na ovako veliku događaju velika je čast i blagoslov. Pjesmom želim zahvaliti dragomu Bogu što mi je dao glas da ga mogu veličati. Kada se osvrnem na svoj duhovni put, sve je započelo s glazbom i župnim zborom. Također, ovakvi susreti prilika su za sve nas da osjetimo zajedništvo, da dijelimo radost, ljubav i brigu jedni za druge«, zaključuje naša sugovornica.Međunarodni dan znakovnih jezika slavi se 23. rujna prema odluci Opće skupštine Ujedinjenih naroda.
Cilj je proslave toga dana podizanje svijesti o važnosti znakovnoga jezika kao nužnoga preduvjeta za potpunu uključenost gluhih u zajednicu i potpuno ostvarivanje njihovih ljudskih prava. Tako je Hrvatski sabor 10. srpnja 2015. zakonski priznao hrvatski znakovni jezik. Europski dan jezika slavi se 26. rujna na inicijativu Vijeća Europe. Posebnost je i zadaća toga dana upozoriti na važnost učenja jezika i raznolikost spektra naučenih jezika kako bi se povećala višejezičnost i međukulturno razumijevanje, promicanje bogate jezične i kulturne raznolikosti Europe te poticanje na cjeloživotno učenje jezika. U Europi se govori više od 60 različitih jezika, a višejezičnost je jedno od glavnih obilježja Europske unije koja prihvaća sve jezike svojih članica kao službene jezike, među kojima je i hrvatski.
Priredili: A. Bukovac, I. Moslavac, I. Tomić
