Papa Franjo, rođen kao Jorge Mario Bergoglio 17. prosinca 1936. u Buenos Airesu, napustio nas je i otišao u Očev dom na Uskrsni ponedjeljak, 21. travnja. Po uzoru na sv. Franju Asiškoga tijekom svojega pontifikata zauzimao se za siromašne te nas je neprestano podsjećao da u licima siromašnih gledamo lice Krista i da istinska Crkva mora biti Crkva za siromašne.
Također je poticao na dijalog, pogotovo među mladima. U svojoj posljednjoj videoporuci objavljenoj 27. travnja pozvao je mlade na istinsko slušanje drugih, naglašavajući važnost dijaloga i međusobnoga razumijevanja.
Tijekom Svjetskoga dana mladih u Lisabonu 2023. pozvao je mlade da postanu nositelji nade, mira i promjena u svijetu. U svojim je dokumentima i govorima često isticao važnost mladih u Crkvi i društvu.
Posebno snažnu poruku mladima poslao je u svojoj apostolskoj pobudnici »Christus vivit« 2019., i to u četvrtom poglavlju u kojem mladima govori s vjerom i odlučnošću o najvažnijem pitanju – onom koje nikada ne smije biti zaboravljeno.
Riječ je o navještaju koji se temelji na tri temeljne istine (br. 111): Bog te ljubi, Krist te spašava, on živi. Božja je ljubav neizmjerna i bezuvjetna. Papa poziva mlade da nikada ne posumnjaju u Božju ljubav, čak ni kada se osjećaju napušteno ili nesigurno. Božje je srce ispunjeno nježnim suosjećanjem koje se raduje. Potiče mlade da gledaju Kristov križ, zgrabe ga i čvrsto se drže za njega jer on je izvor spasenja. Naglašava da je Isus živ i da je prisutan među nama, pozivajući mlade da ga prepoznaju u svakodnevnom životu. Također ističe ulogu Duha Svetoga u pripremi i otvaranju srca mladih kako bi primili navještaj. Poziva mlade da zazivaju Duha Svetoga svaki dan jer on može promijeniti njihov život, dati mu bolji pravac i ispuniti ga svjetlom. Na kraju poglavlja, citirajući proroka Izaiju, napominje da se onima što se u Gospodina uzdaju »snaga obnavlja, krila im rastu kao orlovima, trče i ne sustaju, hode i ne umaraju se« (Iz 40, 31), podsjećajući mlade da je Isus izvor mladosti.
Papin dijalog s mladima bio je prožet povjerenjem u njihovu sposobnost da budu nositelji promjene, svjetla i pomirenja u svijetu. U vremenu nesigurnosti dao im je temelj: istinu da su ljubljeni, spašeni i nikada sami jer Krist živi, navještaj koji je utjelovljen u pozivu da svakodnevno slušaju druge, grade mostove, otvaraju srce Duhu Svetomu i hrabro koračaju naprijed. U tom susretu pape Franje s mladima rodio se dijalog nade – dijalog koji ne prestaje jer je ukorijenjen u ljubavi koja ne umire. U njegovu nasljeđu odzvanja poziv: »Ne bojte se biti svjetlo svijetu jer s Kristom sve je moguće.«
Pape i blaženici svojom su vjerom, poniznošću i služenjem drugima postali uzori vjernicima. Neovisno o vremenu i okolnostima u kojima su živjeli, njihove poruke i djela do dana današnjega ostaju snažno nadahnuće za svakodnevno djelovanje. Primjerice, njihova predanost molitvi i duhovnomu rastu potiče nas da svakoga dana pronađemo vrijeme za osobni razgovor s Bogom. »Postajemo svjetlima – sjajimo – kada dočekujući Isusa s dobrodošlicom učimo ljubiti poput njega. Ljubiti poput Isusa: to nas čini svijetlima, to nas potiče da činimo djela ljubavi«, naučio nas je papa Franjo na Svjetskom danu mladih 2023. Čak i kada su okolnosti i društvo snažno suprotstavljeni kršćanskim vrijednostima, brojni su blaženici ostali vjerni istini i moralu, a pape su pozivali na povratak ispravnomu načinu života. Često se ističu i kao osobe koje su pomagale siromašnima i marginaliziranima te su nas time učili suosjećanju i ljubavi malim, ali snažnim gestama. Djela govore više od riječi, a njihova su upravo pokazivala težnju k svetosti u običnim okolnostima. Potiču nas da budemo bolji ljudi – ponizni, hrabri, puni nade i ljubavi prema Bogu i bližnjemu. »Ne može biti siromah onaj koji nosi Boga u duši«, davnih je dana izjavio bl. Alojzije Stepinac.
Papa Franjo je na mnoge mlade ostavio dubok trag, a Mila Nevenka Fofić, studentica treće godine prijediplomskoga studija komunikologije na Hrvatskom katoličkom sveučilištu iz Ljubuškoga, otkrila nam je kakav je utjecaj papa imao na nju. »Kada je Jorge Mario Bergoglio postao papa Franjo 2013., imala sam samo deset godina. Još se sjećam druženja u dnevnom boravku s obitelju i prikaza bijeloga dima iz Sikstinske kapele na televiziji. Papine sam riječi prvi put doživjela kad sam pročitala kako je tješio dječaka koji je bio tužan nakon što mu je uginuo ljubimac. Priča me je duboko dotaknula kao djevojčicu koja se neizmjerno voljela družiti sa svojim psima i mačkama, pa i mnogim drugim životinjama u selu i na polju«, istaknula je. Odrastajući i studirajući komunikologiju, kako je rekla, posebno je doživjela papinu poruku za 59. Svjetski dan sredstava društvenih komunikacija u kojoj sve potiče na nadu, buđenje dobra u drugom: »Sanjam zato komunikaciju koja nas može učiniti suputnicima mnoge naše braće i sestara, kako bi se u njima ponovno zapalio plamen nade u ovim turbulentnim vremenima.«»Istaknuti laik u svjedočenju evanđelja«, tim je riječima sveti papa Ivan Pavao II. opisao blaženoga Ivana Merza, hrvatskoga katoličkoga laika, duhovnoga pisca i zagovaratelja vjere kod mladih.
Ivan Merz rođen je u Banjoj Luci 16. prosinca 1896. u liberalnoj obitelji. Vjeru je upozna pred kraj gimnazijskih dana uz pomoć svojega profesora i katoličkoga laika dr. Ljubomira Barkovića. Kao zaljubljenik u književnost upisao je studij prava i književnosti u Beču. Međutim, Prvi svjetski rat prekinuo mu je studij te je mobiliziran i poslan na talijansku bojišnicu. Proživio je sve patnje rata te u susretu s trpljenjem doživio potpuno obraćenje. Mladi Merz spoznao je smisao i vrijednosti života, naučio je razlikovati dobro i zlo, moralno je ojačao i duhovno se obogatio. Nakon završetka rata nastavio je studij u Beču s novim pogledom na svijet. U domovinu je došao sa sviješću da je »katolička vjera njegovo životno zvanje«, kako je to pisao majci prije povratka.
Završio je studij u Parizu, došao u Zagreb i postao profesor francuskoga jezika i književnosti u Nadbiskupskoj klasičnoj gimnaziji.
Kao jedan od članova Hrvatskoga katoličkoga pokreta i osnivača Hrvatskoga orlovskoga saveza postao je moralni vođa katoličkoj mladeži, a u javnost je uveo nov način razmišljanja, osjećanja i prosuđivanja kroz duhovne okvire. Svojom odgojnom djelatnošću usmjeravao je mlade na pravi put, prema istinskim životnim vrijednostima. Posebna mu je briga bila da kod mladih stvori ispravne pojmove i shvaćanje ljubavi, braka, čistoće i spolnosti. Često je naglašavao važnost unutarnjega duhovnoga života, redovite molitve, sudjelovanja na misi i primanja sakramenata. Svojim radom promicao je nesebičnu ljubav i odanost prema Kristu i bližnjemu. I sam je živio uzornim kršćanskim životom, ispunjen ljubavlju prema bližnjemu. Bio je čovjek žive vjere i primjer svima, izvor nadahnuća budućim naraštajima koji su nastavili ostvarivati njegovu duhovnu baštinu.
Umro je 10. svibnja 1928. Svojim apostolskim radom i odgojnom djelatnošću ostavio je neizbrisiv trag i postao simbolom uzornoga kršćanina. Njegova svetost, obrazovanost i predanost mladima i Crkvi čine ga trajnim uzorom ne samo za vjernike, nego i za sve koji žele služiti općemu dobru. Papa sv. Ivan Pavao II. proglasio ga je blaženim 2003. te ga postavio kao uzor kršćanskoga života za mlade i vjernike laike.
Priredili: V. Lukačin, I. Moslavac, E. Raguž, L. Galić
