PODIGNIMO POGLED S EKRANA Izazovi novih ovisnosti i novih životnih stilova

Foto: Shutterstock | Sa svom tom tehnologijom i u društvu počinjemo biti zajedno sami

Ovisnost. Kada čujemo tu riječ, svi prvo vjerojatno pomislimo na duhan, alkohol i drogu, no pojam ovisnosti ne odnosi se samo na ta sredstva. O tome svjedoče i naši roditelji, a posebice djedovi i bake koje često čujemo kako se žale na nas govoreći da stalno »visimo« na mobitelima i svim tim novim tehnološkim čudima, da smo ovisni o njima, da su se oni u našim godinama družili vani i slično. I moramo im priznati da su u pravu jer brojke ovisnika o internetu svakodnevno rastu. Upravo smo zato odlučili pisati o svim ovisnostima, a posebice o onima novoga doba.

Ovisnost nije samo tjelesno stanje čovjeka poput većine bolesti, nego i duševno stanje koje postaje čovjekov stil života.

Ovisnost nije samo tjelesno stanje čovjeka poput većine bolesti, nego i duševno stanje koje postaje čovjekov stil života. Već u vrijeme adolescencije mladi se susreću s ponekim ovisnostima, pogotovo alkoholom i duhanom (cigaretama). No u 21. stoljeću pojavljuju se ovisnosti novoga doba s kojima se susreću već i djeca. U ovim vam tekstovima prikazujemo što je to ovisnost danas i kako se boriti s njom, pišemo o brojci i borbi ovisnika u Hrvatskoj te najčešćim uzrocima ovisnosti. Posebno obrađujemo temu interneta kao »nove droge« te platforme na kojima mladi provode većinu svoga slobodnoga vremena, a čak i u školi, u društvu, za obiteljskim ručkom. Iako smo skloni prihvatiti koristi koje nam nude tehnološke inovacije, osvrćemo se i na moguće štetne posljedice njihove uporabe.

Ovisnosti utječu na mentalno zdravlje mladih, no mnogi su tu da pomognu mladima jer je »bolje spriječiti nego liječiti«. Zato su tu obitelj, prijatelji i Crkva koji nude pomoć i izlaz iz naizgled bezizlaznih situacija.

Pogubnost eksperimentiranja i lažnoga samopotvrđivanja

Općenite definicije i tumačenja ovisnosti, što psihičkih, što fizičkih, poznati su gotovo svima – s njima se svakodnevno susrećemo u enciklopedijama, školskim udžbenicima, kao i na internetu. S obzirom na pojavu novih ovisnosti kao jedne od posljedica digitalnoga doba, bitno je posvetiti dio vremena prepoznavanju početnih ponašanja ovisnika, kako bismo na vrijeme mogli intervenirati i pomoći. Uzroci koji stoje iza tih ovisnosti nerijetko su kompleksni, mogu biti kombinacija više »životnih faktora« koji se u isto vrijeme poklope, a razlikuju se od pojedinca do pojedinca.

Foto: Shutterstock | Želja za samopotvrđivanjem najčešći je razlog ovisnosti u vrijeme puberteta

Ipak, postoje neki najčešći uzroci koji su redovito prisutni u pojedinaca koji se bore s nekom ovisnošću. Psiholozi kao najčešće navode potrebu za samopotvrđivanjem, koja je češće prisutna u mladića, a često ide »ruku pod ruku« s pritiskom i utjecajem vršnjaka. Kako pokazuju provedena istraživanja, među mladima »eksperimentiranje« s raznim supstancama počinje u dobi kada je društveni utjecaj vršnjaka posebno jak – početkom puberteta pa gotovo do punoljetnosti. Pojedinci sudjeluju u »eksperimentiranju« jer ne žele biti isključeni iz društva te se nerijetko događa da steknu naviku koja prelazi u ovisnost. Kao jedan od temeljnih uzroka ovisnosti povezanih sa statusom u društvu navodi se i osjećaj inferiornosti, kao i nisko samopoštovanje, zbog čega mladi uporabom raznih opijata pokušavaju pobjeći od svakidašnjice. Takav »bijeg« veže se i uz navedeni uzrok (pritisak društva). Kada mladi nisu uključeni u društvo, mogu se okrenuti štetnim supstancama. Još jedan od čestih uzročnika koji guraju mlade prema ovisnosti može biti i teška životna situacija iz koje trenutačno ne mogu izići ili na nju ne mogu utjecati.

Nakon što prođe neko vrijeme u intenzivnoj uporabi supstanci dolazi do promjene prioriteta ovisnika. Više ne rabe supstance za bijeg od realnosti, nego postaju ovisni o toj fiktivnoj situaciji kada su »pod kontrolom«, tj. kada su pod utjecajem supstance. Na kraju je najbolji način zaštite mladih od pakla ovisnosti prevencija, razgovor i molitva.

»Malo čudovište« koje treba hraniti

Prema definiciji Svjetske zdravstvene organizacije ovisnost je duševno, a ponekad i tjelesno stanje koje nastaje međudjelovanjem živoga organizma i sredstva ovisnosti. Jednostavnije, ovisnost je konzumacija nekoga sredstva ili određena vrsta aktivnosti koja se ponavlja unatoč tomu što izaziva psihičku i fizičku štetu, društvene probleme, ponekad velike troškove. Postoje dvije vrste ovisnosti: fizička i psihička. Fizička je ovisnost stanje prilagodbe ovisnih osoba koje se očituje fizičkim promjenama pri uzimanju sredstava ovisnosti ili pak za vrijeme apstinencije. Ti se poremećaji sastoje od tjelesnih simptoma koji mogu biti lakši ili teži, a specifični su za svako sredstvo i nazivaju se apstinencijski sindrom ili sindrom ustezanja. Nakon pet do sedam dana apstinencije fizička ovisnost nestaje te se javlja ona psihička, koja je veći problem u liječenju ovisnika. Za psihičku ovisnost karakterističan je osjećaj zadovoljstva i želje za ponovnom konzumacijom određene tvari kako bi se izazvala ugoda odnosno izbjegla neugoda.

Ilustracija: Darko Zloušić | Što više »hranimo« svoju ovisnost, to više zaboravljamo na sebe

Može se biti ovisan o različitim tvarima i aktivnostima. Nama su zasigurno najpoznatiji duhan, alkohol i droga, no pojam ovisnosti ne mora se odnositi samo na psihoaktivna sredstva. Čovjek može biti ovisan o jelu, igrama na sreću, videoigrama, pornografiji, televiziji, internetu i društvenim mrežama i ostalim aktivnostima. Zajednička je značajka svih ovisnosti da aktivnosti vezane uz tu ovisnost postaju središnji sadržaj i čimbenik življenja.

Ovisnost je malo čudovište koje nas konstantno vuče za rukav želeći da ga hranimo i hranimo kako bi ono raslo, uz naše »smanjenje«. Ne samo da se zbog nje fizički propada (ovisnici češće obolijevaju od depresije i različitih teških, smrtnih bolesti), nego se i postaje njezinim robom: mogućnosti društvenoga funkcioniranja sve su manje, a sve se više gubi zanimanje za bilo što osim za sebično zadovoljavanje potreba ovisnosti. Jer ovisnost nije samo bolest, nego i stil života na koji se samovoljno pristaje.

Novosti i nevolje novoga doba

Pri spomenu riječi ovisnost većina nas prvo pomisli na takozvane »klasične« ovisnosti poput ovisnosti o drogama, alkoholu ili cigaretama. U Europi je i dalje proširena uporaba marihuane, kokaina, heroina, ali i nekih novih, sintetičkih droga, poput droge zvane »pink« zbog koje je u kratkom vremenu umrlo mnogo ljudi. Ipak, ovisnosti ne izazivaju samo nabrojene droge, nego i neke navike koje sve više ulaze u naše živote a da nismo ni svjesni da je moguće postati ovisan o njima.

Internet je danas dostupan svima, obilježio je ovo stoljeće, a njegovoj se »dominaciji« ne nazire kraj. Koliko god nam je internet omogućio i u naš život donio brojne pozitivne stvari, donio je i neke negativne, koje ponekad nismo ni sposobni prepoznati i zaštititi se od njih.

Internet je danas dostupan svima, obilježio je ovo stoljeće, a njegovoj se »dominaciji« ne nazire kraj. Koliko god nam je internet omogućio i u naš život donio brojne pozitivne stvari, donio je i neke negativne, koje ponekad nismo ni sposobni prepoznati i zaštititi se od njih. Najbolji su primjer društvene mreže kojima se svakodnevno koristimo, i to po više sati. Facebook, Instagram, Twitter, WhatsApp, Viber samo su neke od platforma na kojima imamo svoje profile i preko kojih održavamo komunikaciju s ljudima, bilo da su to naši bližnji ili pak neki poznanici, a ponekad i potpuno nepoznate osobe. Internetskom komunikacijom zapravo štetimo komunikaciji licem u lice, izravnoj, jer stječemo dojam da se družimo, iako zapravo ne provodimo vrijeme s tom osobom. Postajemo zatvoreni u sebe, asocijalni i povučeni.

Osim društvenih mreža, veliku ovisnost stvaraju i igre, bile one online ili ne, jer na njih trošimo previše svoga vremena, zanemarujući tako svakodnevne obveze, bježimo od briga i problema te se zatvaramo u virtualni svijet gubeći dodir sa stvarnošću. Slična situacija događa se i prilikom klađenja i kockanja. Osim što gubimo vrijeme, gubimo i novac, postajemo napeti, u nama se budi lažna nada koja nas tjera da još više ulažemo i još više gubimo.

Sve ovisnosti treba shvatiti ozbiljno, bez obzira o kojoj se vrsti ovisnosti radi. Odvikavanje nikad nije lako, ali je nužno ako se želi nastaviti normalno živjeti. Prvi je i najvažniji korak priznati ovisnost sebi, onda i drugima, te čvrsto odlučiti da se od toga želimo izliječiti i ustrajati u toj odluci do kraja.

Kako zbog digitalne tehnologije silazimo s uma

Kada je riječ o tehnološkim inovacijama, nerijetko smo skloni prihvatiti koristi koje nam one nude, uopće se ne osvrćući na moguće štetne posljedice njihova djelovanja. Digitalna tehnologija jedan je od najaktualnijih primjera. S obzirom na našu »uronjenost« u digitalnu sferu, često okrećemo glavu i zanemarujemo različite oblike štetnih posljedica koje nose konvencionalni te, ponajviše, nekonvencionalni oblici ovisnosti o digitalnom.

Ilustracija: Darko Zloušić | »Klikanje« treba što više zamijeniti »listanjem« kako bismo spriječili digitalnu demenciju

Manfred Spitzer, ugledni njemački neuroznanstvenik i psihijatar, u knjizi »Digitalna demencija – Kako mi i naša djeca silazimo s uma« (prevedena na hrvatski jezik 2018. godine) nudi argumentiranu i znanstveno utemeljenu kritiku nepromišljenoga inkorporiranja digitalnih sadržaja i tehnologija u naše živote. Spitzerov koncept »digitalne demencije« naišao je na snažno prihvaćanje u znanstvenoj javnosti pa se taj termin sve učestalije rabi i kao medicinski pojam. Njegova je glavna teza da elektronički mediji – poput pametnih telefona, računala, satelitske navigacije i stalne povezanosti s internetom – udaljavaju čovjeka od uobičajenih mentalnih napora. »Oslobađajući« nas od nekih svakodnevnih zaprjeka, digitalne tehnologije slabe naše psihičke sposobnosti i čine nas sve ovisnijim o njima. Dakle, riječ je o »atrofiji« naših mentalnih sposobnosti zbog prekomjernoga oslanjanja na digitalne tehnologije, kao što primjerice naši mišići propadaju ako se ne koristimo njima. Pritom je glavna zamka u tome što se svakodnevna ovisnost o digitalnom nužno i ne treba manifestirati kao tipičan oblik ovisnosti, primjerice kroz apstinencijske krize. Ovisnost o digitalnom pokazuje se kroz naočigled krajnje jednostavne načine – nemamo potrebu ulagati napore u pamćenje određenih podataka, činjenica i procesa kada sve jednostavno možemo pronaći na nekoj od internetskih tražilica. Nemamo potrebu pamtiti brojeve telefona kada sve možemo u sekundi pohraniti u pametni telefon. Ovisnost o digitalnom posebice je opasna za djecu. Konstantno »klikanje« od stranice do stranice, dopisivanje i »tipkanje« po pametnim telefonima djeci odvlači pozornost, troši energiju i onemogućava fokusiranje na ono što je važno. Također, uronjenost u digitalnu sferu može posebice rezultirati slabljenjem društvenih vještina u djece te neuklopljenošću u društvo i okolinu, a može dovesti i do frustracija.

Podignimo pogled s ekrana

Iako se često u javnosti ostavlja dojam da su ovisnosti pojava novoga ili tzv. modernoga doba, različiti su povijesni izvori koji nam potvrđuju da je oduvijek postojala čovjekova potreba za uzimanjem različitih opojnih sredstava. Situacija je danas nešto malo drugačija jer smo zahvaljujući razvoju medicine i čestim zdravstvenim kampanjama protiv ovisnosti preko medija više informirani i osviješteni o tom velikom društvenom problemu. Ipak, usprkos brojnim apelima psihijatara i zdravstvenih organizacija, brojke su ovisnika iz dana u dan sve veće. Pogled na te brojke šokira nas i zabrinjava.

Ovisnosti s kojima se danas psihijatri i ostali stručni suradnici najviše bore jesu droga, alkohol, kockanje te u novije vrijeme pretjerana uporaba interneta. Prema riječima psihijatra Ante Bagarića, u Hrvatskoj se s ovisnošću bori oko 400 000 ljudi.

Ovisnosti s kojima se danas psihijatri i ostali stručni suradnici najviše bore jesu droga, alkohol, kockanje te u novije vrijeme pretjerana uporaba interneta. Prema riječima psihijatra Ante Bagarića, u Hrvatskoj se s ovisnošću bori oko 400 000 ljudi. To je 10 posto ukupne hrvatske populacije. Istraživanja su isto tako potvrdila da broj ovisnika o alkoholu i drogi u posljednje vrijeme stagnira, a broj ovisnika o kocki i internetu konstantno raste. Prema nekim procjenama i neslužbenim podatcima, Hrvatska bilježi oko 100 000 ovisnika o internetu. Problem je još veći ako se uzme u obzir činjenica da je mali broj onih koji potraže stručnu pomoć jer društvo pretjeranu uporabu interneta i njegovih alata danas ne smatra bolešću, nego uobičajenim dijelom naših života koji nam olakšava svakidašnjicu. Ipak, ti nam alarmantni podatci pokazuju da smo okruženi osobama kojima je potrebna pomoć, a da bismo im pomogli, potrebno je da i sami podignemo pogled s naših ekrana.

Ako uzmemo u obzir podatak da Hrvatska ima oko 400 000 ovisnika, ali i činjenicu da kod ovisnosti ne pati samo ovisnik, nego i njegova obitelj i okolina, matematika nam pomoću jednostavne računice daje podatke o kolikom je zapravo broju žrtava riječ. Radi se o brojci koja nas sve ostavlja u šutnji i zabrinutosti.

Unutarnje stanje mladih

Užurbani moderni svijet donio je i novu razinu života mladih. Naravno, postoje oni koji su u svemu opušteni, s flegmatičnim pristupom mirno rješavaju sve probleme, ali postoji i druga strana. Mlađi naraštaji uvijek teže nečemu boljemu, većemu, žele zakoračiti i iznad svojih mogućnosti, ali to može dovesti od poteškoća. Različiti su načini kojima se može narušiti mentalno zdravlje mladih, a osim njih samih, na to utjecaj imaju njihova obitelj i prijatelji, odnosno okolina koja ih okružuje.

Mentalno je zdravlje Svjetska zdravstvena organizacija definirala kao stanje dobrobiti u kojem pojedinac ostvaruje svoje potencijale, može se nositi s normalnim životnim stresom, može raditi produktivno i plodno te je sposoban pridonositi zajednici. Više obveza nosi sve veću razinu stresa, a mnogi mladi jureći za svojim snovima izlažu se prevelikoj razini nepotrebnoga nerviranja u svojem životu. Smanjuje se produktivnost, neki put se ganjaju i nedostižni ideali, a zaboravlja se na samoga sebe. U želji da si stvorimo dobro, često se dogodi da svojim potezima odmognemo zajednici, ali još više sebi. Stručnjaci s Edukacijsko-rehabilitacijskoga fakulteta u Zagrebu proveli su malo istraživanje u glavnom gradu Hrvatske i zaključili kako se mnogi mladi dobro razvijaju, ali ima i onih koji muku muče s depresijom i stresom, koje potječu od primjerice vršnjačkoga nasilja ili pak zbog nedostižnih ciljeva, a znaju završavati i razmišljanjem o suicidu. Zaboravljamo da je naše unutarnje stanje, kao i vanjsko, popravljivo i da ni u tom segmentu svoga života nismo sami.

Prije nego što dođe do pravoga problema, valja se sjetiti kakav prijatelj je Isus, da naš »teret i sve jade« on lakša brigom za nas. U najteže ratove šalju se najbolji vojnici, a zna to i Krist te najteže zadatke dodjeljuje najboljim ratnicima. I iz najtežih se situacija možemo izvući a da naše unutarnje zdravlje ne bude izloženo riziku. Jer ima netko tko se za nas brine više od nas samih, samo mu to trebamo dopustiti.

Pripremili: M. Erceg, L. Glasnović, F. Hrnčić, K. Jakobović, M. Labaš, Z. Medak

IZVORGlas Koncila br. 5/2019.
Prethodni članakUVOD U DUHOVNI ŽIVOT Osnovna obilježja mističnoga iskustva
Sljedeći članakVRIJEDI LI TEZA DA »CRKVA IMA VREMENA«? Crkva, ekologija i pčele