Da bi sveta misa bila što plodonosnija, trebamo ju voljeti, a voljet ćemo ju onoliko koliko volimo Isusa Krista, čiju Riječ i čije Tijelo primamo u njoj.
Nedjelja nas ne bi trebala zateći nespremne. Čišćenje kuće, kupovina, pripremanje kolača, učenje i sve druge poslove koje je moguće napraviti unaprijed valja učiniti koji dan prije kao pripremu za nedjelju, a toga se dana posvetiti Bogu i obiteljskim susretima. Takvom pripremom pokazujemo da su nam Bog i obitelj doista najvažniji u životu.
Nedjeljna sveta misa ne podrazumijeva samo sat vremena u crkvi, nego i sve ono vrijeme pripreme prije mise, kao i “življenje” mise nakon što ona završi.
Kad dođe nedjelja ujutro i potrebno je krenuti prema crkvi, u svakoj obitelji s više članova redovito nastane strka. Jedan se nije na vrijeme probudio, drugomu se baš toga dana ne ide, treći je naglo “obolio”. U želji da ipak svi stignu, roditelji znaju čak i izgubiti živce jer treba svakoga prvo udobrovoljiti, svakomu naći prikladnu odjeću, koga malo pričekati, možda i nahraniti, dok tata trubi iz auta da se požure jer već kasne. U nekim obiteljima roditelji muku muče kako motivirati djecu za misu, a u drugim su sama djeca ta koja mole roditelje da ih povedu. Obiteljski odlazak u crkvu rijetko kad prođe mirno i bezbrižno. Može li se tomu doskočiti?
Postoji mnogo stvari koje nas mogu oraspoložiti za misno slavlje. Jedna od najvažnijih je upoznati se s misnim čitanjima, što se može učiniti neposredno prije odlaska u crkvu. Netko se u obitelji pobrine da svi ustanu na vrijeme i sjednu za doručak. Već za vrijeme jela, ili još bolje nakon jela, otvori se Biblija s tekstom misnih čitanja. Nakon što se tekst i pročita, djeca u razgovoru iznose kako su razumjeli Božju riječ. Ako nedjeljom ujutro nema vremena, čitanja se mogu čitati i subotom uvečer.
Poželjno je i da se obitelj dogovori za nakanu na koju će zajednički moliti u svetoj misi. Svećenik svaki put slavi misu na jednu nakanu koju mu povjeravaju vjernici i koja postaje zajednička molitva svih okupljenih. Isto se tako obitelj prisjeća svojih radosti za koje želi zahvaliti i briga u kojim traži pomoć, i sve to u molitvi donosi pred oltar gdje se događa pretvorba kruha i vina u Kristovo Tijelo i Krv. Vjerujemo da na tom oltaru Duh Sveti preobražava i molitve svih sabranih vjernika.
Svećenik za svaku nedjelju priprema propovijed, zboraši vježbaju pjesme, župni suradnici ukrašavaju crkvu, ministranti dogovaraju dužnosti itd… Bilo bi izvrsno kada bi na isti način u obitelji jednom tjedno postojala “proba” za misu. Tu bi se moglo vježbati ponašanje u crkvi, učiti misne molitve i sastavljati vlastite, pjevati liturgijske pjesme i drugo. Naš časopis “Mak” odličan je priručnik za takvu vrstu misne probe.
Dogodi se i da obitelj zbog bolesti, putovanja ili druge neodgodive aktivnosti ne može stići na misu nedjeljom. Prvo je potrebno dobro razmotriti mogućnosti da barem ode onaj član obitelji koji nije spriječen, a u takvim iznimnim situacijama i subotnja večernja misa može zamijeniti nedjeljnu.
Na vjeronauku učimo da misa ne završava blagoslovom, pa ni povratkom kući. Svaka sveta misa nastavlja se u našim životima jer misa predstavlja Božju misiju koju primamo u crkvi da bismo ju izvršili u vlastitom domu i gdje god se nalazili. U tome može pomoći zajednički osvrt na propovijed i daljnji razgovor o porukama te nedjelje. Misa je povezana s obiteljskim životom, i s dobrom pripremom donosit će mnogo blagoslova u obitelj.
Priređuje: A. Katanec
