Nadbiskupovo zauzimanje za pravoslavnu djecu

Karitativna djelatnost bl. Alojzija Stepinca (55)

Feljton donosi tek manji dio, široj javnosti nepoznatih, povijesnih dokumenata o promicanju i djelatnom organiziranju karitativne djelatnosti zagrebačkoga nadbiskupa bl. Alojzija Stepinca, iz kojih je razvidna njegova skrb za sve potrebite i ugrožene u različitim razdobljima, bez obzira na nacionalnu, vjersku, dobnu, svjetonazorsku ili političku različitost.

Zauzimanje kod pročelnika Ante Štitića u Glavnom ravnateljstvu za javni red i sigurnost da se pusti iz jasenovačkoga logora komunistička aktivistkinja Branka Nemet, 16. rujna 1944.:

»Nemet Branka. Upućena u logor na 3 god. t.j. od 19. IV. 1944. do 19. IV. 1947. Još kao sveučilištarka ljevičarski raspoložena i kao takova glasovala je za sve ljevičarske listine.

Po osnutku NDH brat joj radi komunizma biva upućen u logor. Zaručnik imenovane Židov ing. Goldstein bio je također u logoru. To sve još više čini imenovanu neraspoloženu prema NDH.

»U Hrvatskoj Pavelićev režim učinio je sve da zadobije potpunu podršku Crkve, ali je rimokatolički kler, slijedeći liniju zagrebačkog nadbiskupa Stepinca, snažno protestirao jednako protiv ustaškog progona Srba i Židova kao i protiv vladinih pokušaja da prisili na prelaz na rimokatolicizam.«

Godine 1941. počinje davati Nedi Heklstein narodnu pomoć, a kasnije Zdenki Munk (u bjekstvu). Godine 1941. imenovana je pristupila AFŽ. Došla je naime u vezu sa Šteficom Ivančić (uhićena) koja ju je organizirala. U tome istom odboru bila je organizirana i komunistkinja dr. Ana Roth-Deutsch i Eva Burić (uhićena).

Navedene su sa predmetnom održavale komunističke sastanke, sabirale narodnu pomoć od Zlate Sendjerdji, Ljerke Pezelj. Okrivljena je napokon u društvu Eve Burić vodila nadzor nad skladištem sanitetskog tvoriva koje je bilo namijenjeno partizanima.

Činovnica I. Hrvatske štedionice, stara 27 god.

Uhićena 19. IV. 1944.

  1. V. 1944. u Staroj Gradiški
  2. VII. 1944. u Jasenovcu

moli za otpust iz logora

Ponovno molbu preporučio Gl. ravn.

za j.r. i s. pročelniku Štitiću« (»Blaženi Alojzije Stepinac – svjedok Evanđelja ljubavi«, knjiga 3., priredio dr. Juraj Batelja, Postulatura blaženoga Alojzija Stepinca, Zagreb, 2010., str. 72.-73.).

Sramotan čin Marije Škalec

Dopis Joakima Župančića, člana izaslanstva Hrvatskoga Crvenoga križa u Italiji, upućen krčkomu biskupu dr. Josipu Srebrniću od 22. rujna 1944. u kojem javlja da ga je na putu iz Malinske u Krk zarobila partizanska vojna zasjeda, također svjedoči o karitativnoj djelatnosti nadbiskupa Stepinca. Naime, on je po nadbiskupovoj zamolbi trebao otići na Rab i izvidjeti stanje oko 4870 zatočenika u talijanskom logoru, kao i u logoru na Pagu. Usputno, pismo je napisao u zatvoru i budući da ga nije mogao poslati službeno, zamolio je za uslugu Mariju Škalec, koja je pismo umjesto biskupu predala Ozni:

»Preuzvišeni! Bio sam namijenjen Vama, na molbu preuzvišenog nadbiskupa dr. Stepinca, a odatle kanio sam na službeno putovanje na Rab i Pag da tamo ispitam sve u vezi s bivšim sabirnim logorima. Vašoj Preuzvišenosti trebao sam predati zapečaćeno pismo kojega sadržaj mi je poznat. Na putu Malinska – Krk zarobljen sam od pasrtizanske patrole 10. IX. i do danas sam pridržan. Moja daljnja sudbina je neizvjesna iako me po Ženevskoj konvenciji o Crvenom križu (1929) te Ženevskoj konvenciji o postupku prema ratnim zarobljenicima ne bi uopće mogli zarobljavati…

Molim obavijestite Poslanstvo u Veneciji, nadbiskupskog tajnika dr. Lackovića (Zagreb), konzulat u Rijeci te naslov Erna Ried Salzburg o tome da sam u vršenju svoje misije zarobljen« (str. 73.)

Nadbiskupova vlastoručna bilješka o intervenciji za Katarinu Kovačević r. Kustić da ne bude odvedena u zatvor s petogodišnjim djetetom, 28. rujna 1944.:

»Gđa Kovačević Katarina r. Kustić (Žena ing. Kovačevića koji je bio obješen u Maksimiru, ali se prelomilo uže i on je pobjegao – a sada je partizanski pukovnik navodno). Radi muža imala bi biti odvedena u zatvor u logor sa 5-godišnjim djetetom čim ozdravi u sanatoriju gdje leži bolesna. Informirati se, ne bi li se barem dijete moglo gdje smjestiti jer ono nije krivo« (str. 74.).

»Ne bi li se mogla prepustiti Karitasu?«

Snažno je svjedočanstvo u korist nadbiskupa Stepinca i izvješće obavještajnoga odjela britanske mornarice (Naval Intelligence Division) od 2. listopada 1944. o njegovu zauzimanju za Srbe i Židove. O ozbiljnosti tvrdnja toga mornaričkoga odjela govori i činjenica da je on pod vodstvom ravnatelja Tajne službe Johna Henryja Godfreya izradio priručnik namijenjen britanskoj vojsci, koja je spremala invaziju na ove prostore:

»U Hrvatskoj Pavelićev režim učinio je sve da zadobije potpunu podršku Crkve, ali je rimokatolički kler, slijedeći liniju zagrebačkog nadbiskupa Stepinca, snažno protestirao jednako protiv ustaškog progona Srba i Židova kao i protiv vladinih pokušaja da prisili na prelaz na rimokatolicizam« (str. 74.).

Nadbiskupovo zauzimanje za spašavanje pravoslavne djece iz jasenovačkog logora, 4. listopada 1944.:

»Popis djece u logoru Jasenovac:

  1. Bajić Desimir
  2. Bakić Uroš
  3. Batić Miloš
  4. Bjelotanić Dušan
  5. Bjelovuk Dragomir
  6. Borković Miloš
  7. Cvijanović Rodoljub
  8. Dobroš Savo
  9. Desančić Rajko
  10. Desančić Slavko
  11. Čikić Svetozar
  12. Eckhaus Maks
  13. Gigović Živko
  14. Gligić Jovan
  15. Golić Mile
  16. Hadžić Živko
  17. Ivanović Ilija
  18. Ilišević Vasilije
  19. Katanić Jelenko
  20. Keco Dušan
  21. Kljajić Gojko
  22. Kovačević Vaso
  23. Lajić Boško
  24. Janković Savo
  25. Janjetović Branko
  26. Mijić Ostoja
  27. Milešević Milivoj
  28. Mirić Milutin
  29. Popović Ostoja
  30. Popović M. Radovan
  31. Popović N. Radovan
  32. Popović Vojislav
  33. Prelić Boško
  34. Prelić Dušan
  35. Prpoš Dušan
  36. Radošević Janko
  37. Rakić Uroš
  38. Stanisavljević Dušan
  39. Starčević Borislav
  40. Stojaković Ostoja
  41. Stojaković Rajko
  42. Stojaković Slavko
  43. Stojaković Stanko
  44. Stokić Dušan
  45. Subotić Ljubo
  46. Šinik Milan
  47. Šuvak Dušan
  48. Šuvak Rade
  49. Tešić Mirko
  50. Turudija Milan
  51. Turudija Vaso
  52. Ugrenović Ljubomir
  53. Vidović Momir
  54. Vidović Radomir
  55. Vlainić Milinko
  56. Vukolić Petar

Djeca većinom od 4-14 godina, koja su ovdje popisana, nalaze se u Jasenovcu. Neka se dr. Nuk informira kod mjerodavnih, ne bi li se mogla prepustiti KARITASU?

Dne 4. X. 1944. osobno govorio s pročelnikom Šitićem. U toku je zakonska odredba o osnivanju odgajališta za sve malodobnike u logoru« (str. 75.).