Mlađa redovnička subraća kapucina dr. Tomislava Janka Šagi-Bunića, glasovitoga teologa i profesora, jednoga su se dana rujna g. 1987. prisjetili u opuštenom razgovoru 20. godišnjice »Dinamova« osvajanja nogometnoga Kupa velesajamskih gradova. Znajući da je dr. Šagiju teologija bila alfa i omega njegova života, s namjerom da se našale s njim, upitali su ga znali protiv koga su zagrebački nogometaši igrali tu važnu utakmicu prije 20 godina. On im je smireno odgovorio: »Kaj mislite, ako se bavim teologijom da za to nisam imao vremena? Protiv ‘Ledsa’ smo u gostima igrali 0 : 0, a doma smo ih pobijedili sa 2 : 0 u sastavu: Škorić, Gračanin, Blašković, Belin, Pirić, Rora, Čerček, Brnčić, Ramljak, Gucmirtl, Lamza i Zambata!« Dok su Šagijevi sugovornici ostali pomalo zatečeni i šokirani, on je s osmijehom gladio bradu.
(Po sjećanju Šagijeva subrata fra Stjepana Novoselca)
