Već godinama mnogi znanstvenici upozoravaju da znanstveni časopisi objavljuju sve veći broj studija čiji su rezultati beskorisni, neuvjerljivi ili čak neponovljivi. To se posebno odnosi na biomedicinsko područje. Suočeni sa znanstvenom krizom reproduktivnosti urednici časopisa »Nature«, ponajbolje svjetske publikacije, pokrenuli su nedavno inicijativu kojom žele očuvati vjerodostojnost znanstvenih rezultata, poboljšati transparentnost objavljenih studija i vratiti povjerenje javnosti u znanost (Nature 2017, 546, 8). Stoga su najavili nove smjernice i zahtjeve kojima će promovirati ponovljivost objavljenih rezultata.
Ono što se danas naziva kao »life sciences« ili znanosti o životu kompromitirano je lošim planiranjem studija ili pogrješnim rezultatima. Doug Altman, engleski profesor medicinske statistike, još davno je objavio poznati uvodnik pod naslovom »Skandal lošega medicinskoga istraživanja« u kojem osuđuje lošu medicinsku znanost: »Goleme količine novca svake se godine troše na istraživanja koja su manjkava zbog neprikladnoga planiranja, malih i nereprezentativnih skupina ispitanika, pogrješnih analitičkih metoda i loših interpretacija« (British Medical Journal 1994, 308, 283). Posebno zabrinjava što su studije s pogrješnim i neponovljivim rezultatima objavljene u vrhunskim znanstvenim časopisima.
Reproduktivnost temeljni je uvjet znanstvene metode, posebno one eksperimentalne. Ako rezultati nisu reproduktivni, onda su interpretacije i tvrdnje koje se na njima temelje – nepouzdane i neznanstvene. U takvoj situaciji rezultati službene znanosti postaju neupotrebljivi. Zanimljivo je da biomedicina, kao perjanica moderne znanosti, predvodi u kritici pseudoznanstvenih trendova, alternative i svih tvrdnja na takozvanom rubu znanosti. Sve teme koje ne mogu »preživjeti« provjeru rigorozne znanstvene metode, poput homeopatije ili cijepljenja, predvodnici i nositelji biomedicine ne smatraju vrijednima.
Ta kritika kvaziznanstvenih pojava vrlo je agresivna, a često graniči s porugom. No čini se da i sama biomedicina, zbog neponovljivosti rezultata, postaje pseudoznanost. Budući da je nasumičnim pregledom objavljenih studija otkriven velik postotak, odnosno udio rezultata koje nitko ne može ponoviti, znanstvenici su odlučili oglasiti uzbunu.
Nije poznat točan razlog masovne pojave neponovljivih studija. No neki su uzroci prepoznati. Smatra se da su mnogi znanstvenici žrtve publikacijskih obveza koje dobro opisuje uzrečica »publish or perish« (»objavi ili nestani«), drugi su pohlepni za prestižem i takozvanim »impakt-faktorima« (čimbenicima odjeka), a treći su ovisni o financijskim donacijama i preuzetim ugovorima.
Zbog hiperprodukcije studija, posebice onih iz Kine i Indije, recenzenti ne mogu efikasno obavljati svoj posao – pažljivo pregledati i ispravno procijeniti kvalitetu prispjeloga rada. Pod pritiskom inflacije radova postaje nemoguće ispitati ili provjeriti ponovljivost eksperimentalnih rezultata. Recenzije se često pišu na razini dojma, a sve su rjeđe detaljne procjene sadržaja poslanoga materijala. U situaciji publikacijskoga pritiska s istoka recenzija je prestala biti brana kvalitete; zbog »umora« urednika propuštaju se i prolaze studije koje sadrže neponovljive rezultate; novi se časopisi množe poput »gljiva poslije kiše« te postaju prilika za loše ili nepouzdane rezultate.
Čini se da i poznati poklič o »društvu utemeljenom na znanju« treba preispitati. Jer u kulturi jednokratne uporabe stvari i ideja očigledno sudjeluje i znanost s proizvodnjom neponovljivih rezultata.
