OD PRELJUBA DO HILIJAZMA Kloniti se svake grješne prigode

Odgovornost za preljub

Poštovani, neugodno mi je reći, ali zaljubila sam se u pravoslavnoga protu. On je oženjen i ima djecu. Nalazimo se nasamo, pa čak i živimo skupa. On pravoslavac, ja katolikinja. Znadem da tu nema puno razlike, sakramenti su isti, ali on ima djecu. Kako mu pomoći da bude odgovoran prema obitelji, prema djeci? Užitak je naš zajednički. No muče me njegova djeca?

Čitateljica

Očito je da živite u svjesnom preljubu, bez obzira na to s kim ste u njemu. A preljub je težak grijeh i moralni nas nauk Crkve jasno uči da u njemu ne možemo niti smijemo ustrajati, da ga se moramo osloboditi, grijeh preljuba ispovjediti, iskreno se pokajati, dati za njega zadovoljštinu i pokoru koju će Vam odrediti ispovjednik (a koja sigurno ne će biti blaga) te se kloniti svake daljnje grješne prigode. Kao što je za ovaj grijeh odgovoran preljubnik, bez obzira tko on bio, tako ste odgovorni i Vi, a težina je vašega zajedničkoga grijeha i u tome što ste sebično – i Vi i on – u pitanje doveli i obitelj svoga preljubnika, ne vodeći računa o njoj. Vjerujemo da znate da i Vi i on živite u teškom grijehu.

Neka zapovjedi komu?

Znao sam čovjeka koji nikako nije mogao otpjevati »odanih ti srca primi dar« jer je mislio da dotični množinski genitiv može glasiti samo »srdaca«. Zato je uvijek otpjévao singularno: »odana ti srca primi dar«. Neko vrijeme nije mogao moliti poznatu molitvu sv. Mihaelu u hrvatskom prijevodu, sve dok u njemu nije zamijenio posvojni pridjev »đav(o)lovih« ili odnosni »đavolskih« posvojnim genitivom, najprije dvočlanim (»zlog duha«), zbog gramatičkih skrupula, a onda jednočlanim (»đav/o/la«), jer je i on pravilan ako je riječ o zasjedama bilo kojega, a ne baš nekoga konkretnoga đavla, kao što je npr. Sotona. Doista, molimo li u toj molitvi ponizno neka Bog zapovjedi Sotoni ili neka zapovjedi đavlu uopće? Naime »mu« u »neka mu zapovjedi Bog« ne može se odnositi na posvojni pridjev »đav(o)lov« ili odnosni pridjev »đavolski«. Moglo bi se odnositi na imenicu »đav(a)o«, ali nju u uvriježenom prijevodu molitve ne ćemo naći. A čini mi se ipak da se u latinskom izvorniku »illi« (»imperet illi Deus«) odnosi, unatrag, upravo na nju (»insidias diaboli…!«), a ne, unaprijed, na ime »Sotona« (»Satanam aliosque spiritus malignos…«). Ili?

Čitatelj

Hvala Vam na Vašem pismu i obrazloženjima. Prijatelju (čovjeku kojega spominjete) preporučite ipak da se ne brine toliko zbog padeža, imenica i glagola u molitvi, nego neka vodi računa o sabranosti. Poneka riječ, pa i pogrješno ili nezgrapno prevedena, pa i na pogrješnom mjestu, ne bi nas trebala odvlačiti od onoga bitnoga: upućivanja zaziva Bogu da nas zaštititi od Zloga (ili od zloga).

Što znači hilijazam?

Hilijazam (grčka riječ) ili milenarizam (latinski: tisućljetna vladavina) vjerovanje je u 1000-godišnje kraljevstvo Božje na zemlji, piše Adalbert Rebić, »koje ima početi Kristovim dolaskom«. Nije dio katoličkoga pologa vjere.

IZVORGlas Koncila br. 2/2021.
Prethodni članakŽIVOTNO BOGATSTVO PASTORALNIH AKTIVNOSTI Nađimo svoje stvarno mjesto u Crkvi i župi!
Sljedeći članakKVALITETNO BRAČNO PARTNERSTVO Međusobna podrška i suradnja, dovoljna mjera otvorenosti i poštovanje osobne slobode u vezi