Upravo se na primjeru novoga pokušaja uvođenja ideološki postavljenoga zdravstvenoga odgoja s modulom o spolnosti u zagrebačke škole vidi ono što se već dugo nastoji skriti: oslabjela je hobotnica koja se valjda još od doba prije Drugoga svjetskoga rata pipcima prilijepila za glavni hrvatski grad, odakle je nesmetano mogla djelovati diljem Hrvatske. Uvlačila se svojim ljigavim i ljepljivim krakovima proteklih godina i desetljeća u političke i kulturne ustanove, fakultete, tvornice i druga poduzeća, vješto se prilagođavajući svakomu vremenu: čas marksistica, čas krvava egzekutorica tisuća domoljuba, čas socijalistica, čas hedonistica, čas totalitarka, čas ekstremna ljevičarka, čas ekstremna desničarka, čas naprednjača, a sada nastupa i kao spolna i »rodna« prosvjetiteljica. No uvijek kada bi osjetila opasnost za svoj opstanak, tada bi brže bolje tražila put do škole i tamo djecu držala za taoce. Taj njezin bijeg u škole ovih je dana prokazan.
Kreatori novoga »zdravstvenoga odgoja i obrazovanja«, s neskrivenim promicanjem rodne ideologije i sadržaja nespojivih s vrijednostima većine roditelja i djece, odlučili su najprije u Rijeci, a onda i u Zagrebu, ući izravno u škole – čak i među najmanju djecu. Iza njih stoji Grad Zagreb koji izdašno financira udruge CESI i Status M, koje su najglasnije lobirale za uvođenje tzv. sveobuhvatnoga seksualnoga obrazovanja u škole, koje sada grad Zagreb uvodi kao jedan od modula tzv. zdravstvenoga odgoja. No dok obećavaju bajke o ravnopravnosti i drugim »pravima«, i sami su počeli bajkovito djelovati. Metoda je sljedeća: djecu presresti kada roditelji nisu uz njih. Bajke su svevremene upravo zato što nam otkrivaju metodu nečasnoga djelovanja slabića koja se očituje u svako doba: djecu napadaju kad su sama i nezaštićena. Primjerice, Ivica i Marica sami lutaju šumom kada naiđu na »slatku« kolibu i u njoj vješticu; Crvenkapica je također sama kad zatječe u baku prerušena vuka; bez majke su i kozlići, i Pinocchio je sam, a i naš dragi šegrt Hlapić, dok traži svoje čizmice, nema uza se nikoga odrasloga. Svakoga od tih likova zločesti su napadali ponajprije kada nisu imali roditeljsku zaštitu. Da su kreatori novoga zdravstvenoga odgoja doista snažni kakvima se predstavljaju, svoje bi sadržaje, kao nekoć njihovi predšasnici na »radnim akcijama«, navješćivali i odraslima, a ne samo djeci, i to baš u trenutcima kada roditelji ne mogu biti uz njih – kada su u školi.
Fenomen glavnoga hrvatskoga grada leži u paradoksu da ga je »jaka« službena državna politika prepustila na upravu slabijima, na milost i nemilost (starim) ideolozima, bez obzira na to kakav kostim danas nosili i kojim se predznakom kitili. Može li se sadašnja većina u vladi i saboru hvaliti ozbiljnom snagom ako nisu osvojili vlast u gradu u kojem živi četvrtina Hrvatske i u gradu koji nosi najveći dio gospodarstva čitave države? To stanje traje tako dugo da implicira da je riječ više o dogovoru nego o slučajnosti. I što je najgore, time kao da su prodali grad, stavili ga na ideološku vjetrometinu, a svoje interese misle ostvariti preko djece.
No sada je jasno da je hobotnica ipak oslabjela jer juri prema školama, uvlačeći se na stražnja vrata i to preko jedne izvannastavne aktivnosti. Hvala Bogu, djeca više nisu sama jer roditelji se i osobno i preko udruga sve više pozivaju na svoja ustavna prava kada je riječ o odgovornosti za odgoj svoje djece, a sve je više i nastavnika kojima je dosta ideoloških eksperimenata u školama.
Novo, dosada najozbiljnije ohrabrenje roditeljima i društvu nije došlo – kako bi se to možda očekivalo – iz mjerodavnoga ministarstva koje stalno ističe da sve što čini, čini »u interesu djeteta«, nego iz Zagrebačke nadbiskupije, koja je 29. rujna objavila važan dokument. U Izjavi Zagrebačke nadbiskupije o postupcima kojima Grad Zagreb u osnovne i srednje škole namjerava uvesti za katolike neprihvatljive pristupe i sadržaje pomoću predmeta »zdravstvenoga odgoja i obrazovanja«, svi koji se vode zdravim razumom, a ne samo katolici, mogu naći i ohrabrenje i saveznika. Neke je poklonike hobotnice ta izjava jako zasmetala. Gotovo da se osjetio strah jer, ako ne mogu u škole, kamo će se skloniti? A stiže zima…
