OSVETA I KRŠĆANI NE IDU ZAJEDNO Bezuvjetna ljubav pobjeđuje zlo

Sedma nedjelja kroz godinu

Foto: Shutterstock
Lev 19, 1-2. 17-18; 1 Kor 3, 16-23; Mt 5, 38-48

»Ne opirite se Zlomu!« poručuje evanđelje. Isus donosi novi odnos s Bogom. U Novom zavjetu na djelu je velikodušna ljubav, pa čak i za neprijatelje. Takva ljubav pretvara se u molitvu za svoje neprijatelje ili molitvu za one koji progone. Velikodušna ljubav pobjeđuje nasilje, predrasude, mržnju, strah i prihvaća druge.

Zlo je stvarnost i ujedno golema tajna koju nikada nije moguće do kraja razumjeti, a kamoli riješiti. Život ima svoj tijek u rađanju, dozrijevanju, starenju, bolesti i umiranju. U tom životnom tijeku zlo je oprječno dobru, krjeposti i moralu. Prisutno je u kršenju Božjih zapovijedi, u trpljenju i nesavršenosti svijeta. Ljudska volja zna biti krivo usmjerena kad čini grijeh. Zloća ili raspoloživost prema zlu proizlazi iz ljudske slabosti. Ta slabost proizlazi iz neznanja, zaslijepljenosti i oslabljene volje. Dolazi do slobodnoga protivljenja dobru. Od početka ljudskoga roda pokušavali su ljudi razriješiti tajnu zla, ali bez uspjeha. Veliki književnici bave se pitanjem zla u svojim djelima, poput Williama Shakespearea u »Hamletu«, Fjodora Dostojevskoga u »Zločinu i kazni«, Aleksandra Solženjicina u »Arhipelagu Gulagu« i »Odjelu za rak« ili Miroslava Krleže u »U agoniji«, »Gospodi Glembajevima«, »Golgoti« itd. U Starom zavjetu postoji načelo: »Oko za oko, zub za zub«, navodi sv. Matej. To se naziva osvetom. Čovjek je po svojoj prirodi takav da se želi osvetiti. Nije rijetkost da osvetu često pokazuju i kršćani u svojim stajalištima.

»Pljusne li te tko po desnom obrazu, okreni mu i drugi!« kaže evanđelje. To je Isusov postupak u velikodušnoj ljubavi. Isus ne želi da ljudi budu glupi i naivni, nego da ne povećaju zlo i da ljubavlju razoružaju nasilje i zlo drugoga. Kod ljudi često progovara osveta: »Dao mu Bog ono što meni želi!« Čuje se to i od vjernika. Ali to nije evanđeoski. Osveta ne rješava zlo, nego ga povećava. Na početku je Sveto pismo poznavalo strogu osvetu: »Ako će Kajin biti osvećen sedmerostruko, Lamek će sedamdeset i sedam puta!« U Ponovljenom zakonu išlo se prema pravednosti u osveti: »Život za život; oko za oko; zub za zub; ruka za ruku.« Nije bio cilj nanijeti drugomu štetu, nego se htjelo uspostaviti narušeni red. Prije uspostavljanja pravne države vladalo je pravilo »krvne osvete«. To nalazimo i u knjizi Sudaca. Poslije je na snagu stupilo sudstvo. Ukinuta je krvna osveta i sudstvo je odlučivalo o nečijoj krivnji.

U Novom zavjetu odbacuje se osobna osveta. Sud se prepušta Bogu. »Ne osvećujte se, ljubljeni, sami, već to prepustite srdžbi Božjoj«, i »Blagoslivljajte one koji vas progone; blagoslivljajte, a ne proklinjite!«, piše sv. Pavao. Isus Krist nije došao dokinuti, nego dopuniti Stari zavjet. Zato će u Isusovu zahtjevu biti iznenađenje za ljudsko poimanje: »Ljubite (i) svoje neprijatelje i molite za one koji vas progone«, kaže evanđelje. Isus želi da čovjekov život bude po Božjoj mjeri ljubavi. »Oče, oprosti im, jer ne znaju što čine!« vapi Isus na križu. A sv. Stjepan je molio prigodom svoga mučeništva: »Gospodine, ne uzmi im ovo za grijeh!« Ljubav i dobrota Isusa Krista više je promijenila svijet nego svi zakoni svijeta. Isus ne želi neki novi zakon. On želi promijeniti ljudsko srce i donijeti radost u ljudsku dušu. Kad zahtijeva ljubav i opraštanje, time postavlja novi put pravednijih odnosa.

»Budite savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski!« Tim riječima zaključuje Isus Govor na gori. Biti savršen znači biti cjelovit i potpun, kao što je Otac nebeski. Znači biti dobar do kraja. Te su sposobnosti i mogućnosti darovane čovjeku. Novi put do pravednijih odnosa stvara novu priliku protivniku da prestane sa zloćom. »Neopiranje zlotvoru« otvaranje je novoga puta samomu protivniku da se oslobodi zla. Opraštanje mijenja protivnika, a ne zakon odmazde. Ponekad vjernika koji dođe na ispovijed svećenik pita je li sa svakim u miru, a on odgovara: »Tko hoće sa mnom, hoću i ja s njim.« To znači: »Kako ti meni, onako i ja tebi.« To je stajalište Staroga zavjeta, farizeja i carinika. Evanđeosko stajalište je drukčije: »Kako Bog meni, onako i ja tebi!« Ide dotle da treba ljubiti i svoje neprijatelje i moliti za one koji te progone. Isus dakle nudi novi put, a to je put praštanja i ljubavi.

Ljubav je jedini način da se prekine krug mržnje i osvete i dade prilika nepravednomu da uvidi svoju pogrješku. Zato je opravdano i potrebno ljubiti i svoje neprijatelje. Ta bezuvjetna ljubav, koju Isus živi i pokazuje, pobjeđuje svako zlo. Tim se putom ide do ideala, do savršenosti kao što je savršen Otac nebeski. Takvu bezuvjetnu ljubav i savršenost traži Isus od svojih učenika.

IZVORGlas Koncila br. 8/2020.
Prethodni članakPRAVNI OSVRT NA ODLUKU USTAVNOGA SUDA O ZAKONU O UDOMITELJSTVU »Udomiteljstvo je ‘lijek’ za dijete bez obitelji, a ne za udomitelje bez djece.«
Sljedeći članakKAKO HRVATSKU PREPOZNATI KAO EUROPSKU »USPJEŠNU PRIČU« Što sada kad moćna Europa zasjeda pod hrvatskom zastavom?