U Istarskoj županiji sustav palijativne skrbi razvija se od 2005. godine, a od 2011. županijskim projektom organizirana je profesionalna palijativna skrb na razini primarne zdravstvene zaštite (Istarski domovi zdravlja – Djelatnost za palijativnu skrb). Stalno zaposleni članovi tima su specijalist onkolog radioterapeut i dvije medicinske sestre. Ostali članovi tima su kirurg, neurolog, psihijatar, ljekarnica, stomatolog, psiholog, socijalni radnici, volonteri.
Specifičnost tima je dostupnost specijalističke skrbi u kući bolesnika i dobra suradnja s obiteljskim liječnicima i patronažnom službom. U početku rada tima uobičajeno su bili pozivi za bolesnike na samrti, nakon šest godina rada dolaze pozivi puno ranije, što pokazuje da se palijativni bolesnik sve ranije prepoznaje. Okosnica razvoja palijativne skrbi u Istarskoj županiji bili su volonteri čiji je angažman dijelom pokrivao nedostatak u sustavu. Volonteri su i sada uključeni u palijativnu skrb, a njihove su aktivnosti usmjerene na rad s bolesnicima pretežno u socijalnim ustanovama, senzibilizaciju i edukaciju stanovništva. Raduje što je sve veći broj mladih ljudi koji se rado uključuje u volontiranje.
Od 2005. postoji i posudionica pomagala koja je locirana u ljekarni mr. Irene Grahovac u Puli, a kasnije su aktivirane i posudionice u Pazinu i Labinu. Ljekarnice volonterski rade taj zahtjevan posao. U njima se mogu dobiti na posudbu antidekubitalni madraci i neka manja pomagala. Za nabavu pomagala organizirana su dva koncerta Caritasa Porečke i Pulske biskupije i prikupljeno je oko 180 000 kn. Posudionica za bolesničke krevete ujedinjena je na razini Istarske županije. Grad Pula je dodijelio prostor, a županija i Caritas Porečke i Pulske biskupije financirali su nabavu električnih kreveta. U tom projektu velik je doprinos dalo Društvo distrofičara Istre, Liga protiv raka Pula i druge udruge.
Nakon uspostave kućne palijativne skrbi (PZZ) pri kraju je projekt stacionarne palijativne skrbi. Najprikladniji model za Istarsku županiju je hospicij (po uzoru na riječki hospicij), u kojem je planiran stacionarni dio za bolesnike, dnevni centar te edukacijski dio. U taj zahtjevan projekt ponovno se aktivno uključio biskupijski Caritas i biskup Dražen Kutleša u suradnji sa Županijom i Gradom Pula. Dvanaestogodišnje iskustvo u palijativnoj skrbi potvrđuje da suradnja i ustrajnost volontera i motiviranih profesionalaca, angažirane lokalne i crkvene ustanove te senzibilizirano stanovništvo mogu pridonijeti smanjenju patnje i promjenama sustava nabolje.
