U Osječko-baranjskoj županiji udio starijih od 65 godina u ukupnom stanovništvu (po popisu iz 2011.) iznosi 17,2 posto, što govori o izrazitom starenju stanovništva. Od toga je velik udio samačkoga starijega stanovništva čija su se djeca raselila pa se zbog toga pokazala potreba pomoći starim, nemoćnim i osamljenim osobama. U toj nakani osnovana je Katolička udruga »Veronikin rubac« koja postoji u Osijeku deset godina, od prosinca 2006. godine. U udruzi je aktivno 67 članova koji se brinu za 134 starije i nemoćne osobe, a dosad je u ukupnoj evidenciji upisano 306 korisnika. Udruga obavijest o potrebnoj pomoći dobiva na različite načine, bilo da korisnici sami nazovu ili od susjeda, liječnika obiteljske medicine, socijalnoga radnika ili patronažne sestre. Ako se kroz društvene institucije ne uspijeva riješiti problem, za što je najčešće razlog imovinski cenzus, tada se uključuju volonteri »Veronikina rupca«.
Mirovine umirovljenika pokrivaju tek osnovne potrebe za preživljavanje, a zbog dvadesetak kuna kojima prelaze cenzus mnogi ne mogu ostvariti nikakvu mogućnost pomoći iako su ovisni o pomoći drugih. Upravo iz toga razloga za njihovu kvalitetu života važna je pomoć bližnjih i njihove zajednice. U 2016. godini za 134 korisnika darovano je 2470 volonterskih sati. Najviše je sati utrošeno za pomoć pri obavljanju osobne higijene korisnika, uključujući kupanje, posjete i druženja, veliko spremanje, kuhanje i druženje s korisnikom, nabavu potrepština za kućanstvo i lijekova, šišanje, telefonsku podršku korisnicima (730 poziva), vožnje liječniku specijalistu i liječniku obiteljske medicine, naručivanje za bolničke pretrage, za razgovore i druženje u ustanovi, vožnje na svetu misu, za promjenu vode u aparatu za kisik, šetnje s korisnikom, za manje kućne popravke, plaćanje režija, pranje rublja, posjete groblju, ostvarivanje prava iz zdravstva i socijalne skrbi, za dežurstva u Udruzi. U domovima korisnika nalazi se 13 bolesničkih kreveta, hodalice na kotače, prenosivi zahodi, toaletni stolci, invalidska kolica, obične hodalice i antidekubitalni madraci. Nabavljeni su zahvaljujući sredstvima Županije i Grada. »Svjesni smo da ne možemo otkloniti, ali možemo umanjiti samoću, beznađe, bespomoćnost i pokušati osobi biti bližnji. Jedni pomažu radom, drugi potporom, mnogi molitvom« – riječi su kojima se vode u udruzi.
