Pontifikat pape Franje bez sumnje ostat će upamćen i kao razdoblje otvaranja pitanja unutar Crkve. A za mnoge je vjernike u Hrvatskoj kao svojevrsni šok došla 2016. godina, kada je formiranjem tzv. mješovite komisije katoličkih i pravoslavnih stručnjaka pod znak upitnika stavljen najsvjetliji lik Crkve u Hrvata – bl. Alojzije Stepinac – i odgođena njegova kanonizacija.
Geneza prijepora u osnovnim je crtama poznata. Godine 2014. pročelnik Kongregacije za kauze svetih i blaženih Angelo Amato obznanio je da se znanstveno ne može objasniti čudo koje je predstavila Postulatura za kanonizaciju mučenika Alojzija Stepinca. Tim se priznatim čudom po Stepinčevu zagovoru još jednom potvrdio njegov glas svetosti. I do kanonizacije, kako se tada činilo, bio je otvoren put. No usporedno s prvim znacima izvjesnosti Stepinčeve kanonizacije započela je i kampanja opstrukcije. Jer kada je patrijarh Srpske pravoslavne Crkve Irinej »signalizirao« papi Franji da sa srpske strane postoje određene dvojbe vezano za Stepinca, to nije bilo vođeno isključivo evanđeoskim motivima i težnjom k istini, nego – kako je pokazalo vrijeme – i utjecajima srbijanske politike.
U svojoj pak evanđeoskoj širini i ekumenskoj orijentaciji papa Franjo inicirao je djelovanje komisije, uz bitna ograničenja: samo je Katolička Crkva ovlaštena odlučivati tko ima biti čašćen kao njezin blaženik i svetac te se procesom preispitivanja povijesnih tema ne preispituje i Stepinčeva svetost. U tom duhu formirana je i mješovita komisija u koju su ušli hrvatski katolički biskupi, teolozi i povjesničari te predstavnici srpskopravoslavne strane. Komisija je prvi put zasjedala 2016., i onda do 2018. još pet puta. Zaključak je bio – da nema nikakvih novih zaključka i pomaka.
Niti je pravoslavna strana »promijenila« mentalitet o bl. Stepincu niti je njezin rad otvorio posljednju dionicu u Stepinčevoj kanonizaciji. Za pontifikata pape Franje Stepinac je tako ostao »sveti blaženik«.
U vrijeme zasjedanja mješovite komisije, kao i nakon njezina zaključka, papa Franjo ni na koji način nije preispitivao Stepinčev glas svetosti. »Znamo da je dobar čovjek i blaženik«, rekao je papa Franjo u izjavi za medije 2019. na letu tijekom povratka s pohoda Makedoniji i dodao: »Stepinac je krjepostan čovjek; zato ga je Crkva proglasila blaženim. Može mu se moliti, blaženik je. No u određenom trenutku kanonizacije ima točaka koje nisu razjašnjene, povijesne točke. Ja, koji trebam potpisati kanonizaciju te nosim svoju odgovornost, molio sam, promišljao, tražio savjet, te sam uvidio da moram tražiti pomoć Irineja.« Uostalom, papa Franjo nije prvi put čuo za Stepinca kada je postao rimski prvosvećenik. O hrvatskom je blaženiku, njegovim trpljenjima, dvojbama i djelovanju u teškim povijesnim okolnostima čuo još kao dječak od svojega oca u Argentini.
Da je papa Franjo Stepinca smatrao svijetlim likom potvrdio je i apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj Giorgio Lingua u intervjuu za Glas Koncila malo nakon prvih vijesti o preminuću pape Franje. »Želio je da se čini ono što se u ovom času može činiti, tj. da se promiče čašćenje blaženoga kardinala Stepinca, da se utječe njegovu zagovoru. Izrijekom je od mene tražio da promičem pobožnost prema blaženiku. A ja bih odgovorio: ‘Sveti Oče, nema potrebe da ja promičem pobožnost prema blaženomu Stepincu jer je pobožnost prema njemu u Hrvatskoj već postojana i duboka.’«
Da za Vatikan ni u kojem pogledu Stepinac ne može biti sporan potvrdio je u intervjuu za Glas Koncila umirovljeni predsjednik Papinskoga odbora za povijesne znanosti ddr. o. Bernardo Ardura, koji je 2016. i 2017. predsjedao i radom mješovite komisije hrvatskih katoličkih i srpskih pravoslavnih stručnjaka. »Apsolutno je sigurno da je negativnu sliku o Stepincu stvorio komunistički režim, koji se za to koristio svim sredstvima. Poznato je, primjerice, da su u tu svrhu izrađivali lažne dokumente.
Taj je postupak raskrinkao vatikanski dnevnik ‘L’Osservatore Romano’ još u vrijeme procesa beatifikacije«, rekao je ddr. o. Ardura i dodao: »Moramo utvrditi da nije predočen ni jedan jedini dokument koji bi na bilo koji način mogao biti zaprjeka kanonizaciji blaženika. Mislim da je to važno reći: ništa takvo nije predočeno.«
»Vjerujem da se bl. Alojziju Stepincu, koji je tako lijep lik, moramo moliti. I moramo ga nasljedovati, nasljedovati na način na koji je on živio svoju katoličku vjeru; način koji je prožet snagom, postojanošću, čvrstinom, ali nadasve ljubavlju, silnom ljubavlju prema Bogu i bližnjemu; bližnjemu bez obzira na njegovu pripadnost ili nepripadnost Crkvi. Znamo da je spasio mnoge pravoslavce i mnoge Židove«, rekao je ddr. o Ardura i napomenuo: »Takvi nam svetci moraju biti referentne točke. No s druge strane moramo izbjegavati prikazivati ih kao političke modele jer to na neki način lišava svrhu beatifikacije/kanonizacije njezine stvarne naravi. Svetci su uzor za naše osobno i crkveno življenje. (…) I Stepinca uzmimo kao uzor kršćanskoga života, uzor svećeništva, biskupstva, nadasve zbog njegove pastirske ljubavi, zbog njegova zauzimanja da spasi druge ljude, zbog promicanja pravednijega života. Treba, nadalje, promicati pobožnost prema njemu.«
