PEDESETNICA DANAS Tko je iskoračio iz naslonjača svojih želja, svinuo se prema djelovanju Duha Svetoga

Pedesetnica (Gal 5, 16-25)

Foto: Shutterstock

Posljednja nedjelja uskrsnoga vremena jest događaj Pedesetnice. Duh Sveti je sišao nad apostole, isto tako želi sići na svakoga tko je kršten. Time kršćane želi upozoriti na duhovne stvarnosti koje su iznad hira osjećaja. Piše sveti Pavao u poslanici Galaćanima: »Koji su Kristovi, razapeše tijelo sa strastima i požudama.«

Po događaju Pedesetnice Kristovi su se učenici promijenili. Trebalo im je neko vrijeme da napokon razumiju što je Učitelj govorio. I sada, preobraženi djelovanjem Duha Svetoga, shvaćaju veličanstveno Kristovo djelo spasenja koje je otvoreno svakomu po njegovu uskrsnuću. Djelo Duha Svetoga potaknulo ih je da se u svojim životnim problemima zadrže iznad onoga običnoga ljudskoga. Razumjeli su da unatoč svakomu strahu koji ih je vrebao jer su Kristovi, ipak postoji nešto što ih ispunjava. A to nije bilo ništa tjelesno, bili su to darovi Duha Svetoga po kojima su se osjetili bližima Kristu. »Nije li nam srce gorjelo kada nam je tumačio Pisma?« odjekuje u glavama učenika. Njihovo je srce bilo ožareno stvarnostima koje su duhovne. Produhovljeni, mogli su bez zadrške izići na ulice i svjedočiti da nakon ovoga života slijedi vječni život koji je u Isusu Kristu.

Događaj Pedesetnice nije običan trenutak za apostole. Sada se sijeku tjelesni strahovi i kršćansko junačenje, postavljeni su pred kršćanski izazov hoće li javno priznati da su Kristovi ili će ga ponovno zanijekati i razbjeći se. Hoće li djelovanje Duha ovaj put nadvladati kukavičke osjećaje tijela? Hoće li Pedesetnica postati događaj u kojem će apostoli pobijediti svako ugađanje tijelu?

Dok sveti Pavao govori o razapinjanju tijela, misli na odbacivanje ugađanja vlastitoj komociji. Takav kršćanin je Kristov, takav pokazuje da želi slijediti Spasitelja. Nije li isto učinio Krist na križu? Nije li razapeo vlastite osjećaje, nije li na križu zaustavio osvetu, nije li na križu pobijedio i ljutnju, i psovku, i nervozu, i strah, a napose, nije li upravo dok je visio na križu pokazao da ne ugađa više sebi, nego onima kojima predaje svoj život? Takve sveti Pavao želi vidjeti kršćane! On koji je nebrojeno puta također stavio život na kocku ne bi li približio ljude neprolaznim vrlinama, sada ponovno potiče neka se svaki koji vjeruje čvrsto uhvati za plodove Duha Svetoga, a ne za plodove osobnoga ugađanja! Sveti Pavao traži jasno opredjeljenje. Reče: »Koji su Kristovi«, kao da želi upitati: »Jesi li zaista Kristov? Gori li u tebi plam Duha kojim više ne želiš ugađati sebi?«

Isti redak tumači i Ivan Zlatousti u homilijama na Poslanicu Galaćanima: »Kao što konji, koji su poslušni i rade sve sami od sebe, ne trebaju bič, tako ni duša, koja je po Duhu dosegla izvrsnost, ne treba opomene Zakona. Koji su Kristovi, razapeše tijelo sa strastima i požudama. I tko je takav čovjek? Onaj koji je postigao ovo savršenstvo. To ne znači da je uništio svoje tijelo, inače, kako bi živio? Ono što je raspeto je mrtvo i neupotrebljivo! Živimo stoga u snazi Duha i budimo zadovoljni!«

Tko može postati zadovoljan kršćanin? Prema onom kako Ivan Zlatousti tumači svetoga Pavla, to je onaj koji je odlučio poslušati snagu Duha Svetoga. Takav se zaustavio pred izazovom da ugađa isključivo sebi. Svoje je tijelo razapeo za veće događaje. I ne, nije uništio svoje tijelo, nego ga kroti ne bi li uvidio važnije stvarnosti. Poput roditelja koji više ne ugađa sebi, nego svojemu djetetu, poput vojnika koji se i od sna usteže da bi čuvao druge za vrijeme straže, poput učitelja koji u djeci ne vidi predmete svojega posla, nego osobe željne novoga znanja, poput trgovca koji traži zadovoljstvo svojih kupaca ispred svojega profita. To su sasvim uobičajene situacije u životu u kojima se pokazuje čovječnost, a ne sebičnost.

Čovjeku, a tako ni kršćaninu, nije strano poslušati snagu Duha Svetoga. Svaki koji je iskoračio iz prostora svoje ugode, iz naslonjača svojih želja, takav se savinuo prema djelovanju Duha Svetoga. I u tom razapinjanju sebičnih strasti krije se neuhvatljiv užitak, užitak zadovoljstva uz koji se na počinak odlazi ponosno – bez kajanja. To je radost zadovoljstva koji kršćanina može svakoga jutra potaknuti da u život ne kreće s uzdasima napora, nego s radošću ispunjenja da je svoj život razapeo poput Krista za neprolazne vrjednote.

Gospodine, utvrdi nas neka i mi, poput Tvojega Sina, razapnemo i ostavimo svoje zone ugode, kako bismo pronašli neprolazno zadovoljstvo u djelovanju Duha Svetoga koji s nama ostaje u vijeke vjekova. Amen.