Prošle je godine prvi put objavljen podatak o tome koliko plastike proguta moderan čovjek. Znanstvenici su izmjerili da svakoga dana prosječan čovjek pojede oko 250 sitnih komada mikroplastike, što odgovara tjednoj dozi od 5 grama plastike (Environ. Sci. Technol. 2019, 53, 7068). Plastika je postala dio hrane koju nitko nije naručio. Kako bi ljudima pojačali dojam o progutanoj količini plastike, mediji su emitirali viralnu priču o masi jedne kreditne kartice koja svakoga tjedna završi na tanjuru.
Ove je godine objavljena nova studija sa sličnim otkrićem: ptice također jedu plastiku. Engleski su znanstvenici izmjerili da vodenkosovi ili brljci svakoga dana pojedu dvjestotinjak komadića plastike veličine do 5 milimetara (Glob. Change Biol., 22. 5. 2020.). Vodenkosovi (Cinclus cinclus) su ptice koje žive uz rijeke i brzace te su rijetke ptice koje mogu roniti i plivati pod vodom (nazivaju se i roncima). Hrane se sitnim beskralježnjacima, rakušcima, ličinkama kukaca, mekušcima, pa i malim ribicama. Mnoge su rijeke prilično onečišćene plastičnim fragmentima (i do 65 tisuća plastičnih komadića po kilogramu riječnoga sedimenta) pa je riječna fauna pravi izvor plastične kontaminacije.
Hraneći se »plastificiranim« riječnim plijenom, vodenkosovi unose u organizam poliesterska vlakna, smjese polivinilnih alkohola, kopolimere vinilnih klorida i acetata, najlona…
Sakupljajući ptičji izmet, znanstvenici su izmjerili da je svaki drugi vodenkos onečišćen plastikom, a tragove plastike uzorkovali su na 14 od ukupno 15 ispitivanih (93 posto) slatkovodnih lokacija. Osim što su dokazali da se plastika širi duž hranidbenoga lanca, znanstvenici su otkrili da se plastika prenosi među generacijama. Izlegli ptići vodenkosa dvadesetak su dana ovisni o hrani koju donose roditelji, tako da u dvjestotinjak obroka dnevno primaju i velike količine plastike.
Objavljena studija prva je u svijetu koja pokazuje prijenos plastike među različitim vrstama i među generacijama iste vrste životinja te pokazuje kako plastifikacija hranidbenoga lanca ovisi o blizini urbanim područjima. Joseph D’Souza s velškoga sveučilišta u Cardiffu tumači rezultate istraživanja: »Zbog činjenice da je velik broj kukaca onečišćen plastičnim smećem, ribe, ptice i drugi predatori pokupit će i progutati tu plastiku. Naša studija prvi put prikazuje kako uživo izgleda transport plastike među riječnim vrstama.«
S obzirom na vrste plastičnih polimera, znanstvenici zaključuju da se najčešće radi o odbačenom tekstilu, ambalaži te o raspadnutim građevinskim materijalima. Plastični fragmenti u hrani, naravno, nemaju nikakvu nutritivnu vrijednost pa veći udio plastike može izazvati smanjeni unos potrebnih i hranjivih tvari. Još je važnije što se na površini sitnih komadića mikroplastike vežu razne otrovne organske tvari, pa se gutanjem mikroplastike unosi koktel štetnih kemikalija. Konačno, u probavnom sustavu, posebno u crijevima, mikroplastika i nevidljiva nanoplastika narušavaju normalnu mikrofloru te izazivaju probavne i neurološke smetnje.
Prema tome, na svakodnevnom meniju ptica i ljudi nalazi se plastika. Iako su mnogo manje od ljudi, ptice svojim kljunom prikupe istu količinu plastike. Zbog pretjerane proizvodnje i potrošnje plastičnih materijala udio plastike u hrani svih živih bića bit će sve veći. Također viralna postala je studija međunarodne udruge »Ellen MacArthur« u kojoj se procjenjuje da će 2050. godine u morima svijeta masa plastike (850 milijuna tona) biti veća od mase ribljega fonda. Plastika je polimerni »dodatak« hrani koji su ljudi sami sebi servirali, a vodenkosovi su kolateralne žrtve koje, loveći plastificirani plijen, hrane sebe i svoje mlade PVC-om i PET-om.
S povratkom normalizacije svakodnevnoga života, a nakon (medijske) panike i intenzivne brige oko ljudskoga zdravlja ugroženoga pojavom prolaznoga virusa, bilo bi dobro da se sličnim intenzitetom društvo suoči s trendovima i posljedicama plastifikacije planeta Zemlje. Epidemiolozi koji su širom svijeta dobro uvježbali procedure opreza trebali bi istim načelima sudjelovati u zaštiti zdravlja ljudi i okoliša.
