Punih 70 godina bračnoga života u rujnu su proslavili supružnici Dragica i Mate Rajič iz Gašinaca. U krugu svojih najbližih – sina i kćeri, četvero unučadi i devetero praunučadi, Rajiči su u obiteljskom domu u Gašincima proslavili veliku obljetnicu u nedjelju 25. rujna nakon misnoga slavlja kojemu je nazočio samo Mato, kojemu je domaći župnik Šimo Domazet uručio čestitku đakovačko-osječkoga nadbiskupa Đure Hranića. Zbog krhka zdravlja Dragica nije mogla prisustvovati misnomu slavlju.
Oboje su rođeni u Rakitnu, selu općine Posušje u Hercegovini, Mato 1932., a Dragica godinu dana ranije. Išli su u istu crkvu i školu. U Rakitnu ih je 9. rujna 1952. vjenčao svećenik Blago Brkić. U travnju 1959., nakon što su u Rakitnu prodali sve što su imali, Rajiči su došli u Slavoniju. Bavili su se poljoprivredom, obrađivali i po 10 jutara zemlje, vinograde… U studenom 1968. i Mate je pošao u Njemačku i ondje ostao do 1987., a Dragica je ostala kod kuće sa sinom Jozom i kćerju Marijom, brinući se o njihovu odgoju, školovanju i o imanju.
Dragica se uvijek uzdala u Božju pomoć te ju je molitva držala kroz sve probleme s kojima se u životu suočavala. I danas je uvjerena da je rođenje njezine djece Božje čudo i uslišanje njezinih molitava nakon pet godina braka bez djece. »Živjeli smo dobro, znali smo se posvađati, ali ne bi prošlo pola sata – sat, a mi bismo se pomirili. Bilo mi je teško, bili smo siromašni, ali nikada nam nije palo na pamet da bismo se rastali, ni pomislili nismo na to. Žao nam je što se danas toliko mladih rastaje. Treba imati dosta strpljenja, a nitko ga nema«, rekla je Dragica.
Staračke dane i dalje provode aktivno. »Veliko je dvorište i radimo svašta, pomalo. Ne mogu na misu u našu crkvu, slaba sam na nogama, ali zato gledam barem na televiziji. Molimo se Bogu, za našu djecu, za sve putnike, za zdravlje nas i naše djece, da još malo budemo s njima i da se oni malo više mole«, rekla je Dragica, otkrivajući da je kao mlada supruga od zadnjega novca kupila sliku sv. Obitelji. »Ni za kruh tada nismo imali i Mati nije baš bilo pravo što sam kupila tu sliku, ali baš sam je htjela imati. Imali smo praznu kuću i barem sam u nju mogla staviti tu sliku«, kaže Dragica, koja i danas svakodnevno od ranoga jutra moli. »Molim za sve i za puno nakana. Ma uvijek sam ja dobro molila, ali kad slušam svećenike kako mole, vidim da se može još bolje moliti i još ovako stara naučim nešto novo. I na kraju uvijek sklopim ruke, ‘nako zdrava bila, pa kažem: Isuse moj, daj mi još samo malo snage.«
Anica Banović
