Ako se pogleda koliku popularnost samo u Hrvatskoj ima duhovna glazba, ne čudi da se ove godine 13. i 14. kolovoza u poljskom marijanskom svetištu Jasna Gora održao Festival kršćanske glazbe »Svijetla strana sile«. Stotine tisuća ljudi svake se godine uoči svetkovine Velike Gospe okupi na festivalu, no on je ove godine poprimio i natjecateljski karakter. Kao predstavnica Hrvatske, među osam natjecatelja iz osam svjetskih zemalja, našla se i sugovornica Glasa Koncila Vanessa Mioč koja je na festivalu osvojila prvu nagradu prema izboru ostalih natjecatelja. Između putovanja na koncerte 23-godišnja je pjevačica duhovne glazbe izdvojila vrijeme da bi s čitateljima podijelila kako je izgledao njezin glazbeni put, iskustvo sudjelovanja na tom festivalu, a osvrnula se i na posebnosti duhovne glazbe za koju kaže da hrani dušu.
Kao pjevačica publici se predstavila 2019. s pjesmom »Vjerujem« koju izvodi s Alanom Hržicom. Za nju bavljenje glazbom nije bila odluka, bio je to, kako je rekla, poziv na dijeljenje svojega talenta koji nije mogla odbiti, a danas joj donosi radost i ispunjenje.
»Glazba me prati kroz cijeli život, svakodnevno, bilo u tužnim ili sretnim trenutcima. Nisam oduvijek znala da postoji moderna duhovna glazba. Za takvu vrstu glazbe doznala sam na Kamenitim vratima na molitvi krunice koju predvodi molitvena zajednica ‘Srce Isusovo’. Počela sam pratiti tu glazbu te sam postala članica zajednice, a evo nakon nekoliko godina počela sam i pjevati. Tako i dandanas pjevam sa zajednicom po Hrvatskoj i bavim se glazbom.« Velika je stvar za mladu pjevačicu prilika da glazbu i svoj talent dijeli s drugima te joj je »možda još ljepše moliti kroz glazbu«. »Glazba i pjevanje moji su načini komunikacije s Bogom, a to pjevanjem prenosim svima. Za mene je to predivna stvar.«
Devet je godina prošlo otkako se sugovornica s majkom i sestrom doselila iz rodne Švicarske u Hrvatsku te se upoznala s molitvenom zajednicom »Srce Isusovo« koja danas ima veliku ulogu u njezinu životu. Oni su, kako sama kaže, njezina druga obitelj i velika potpora.
»Od početka, kada sam došla među njih kao nesigurna srednjoškolka, prate me molitvom, riječima ohrabrenja i porukama. Tako je bilo i kada sam bila u Poljskoj. Znam da smo u zajednici uvijek tu jedni za druge.« Sebe, kao članica zajednice, smatra djelićem koji »svojim talentima, prisutnošću i nesavršenošću gradi zajednicu koja ima zajednički cilj biti bliže Njemu«. »Zajednica je posebna po tome što smo kao članovi svjesni da smo nesavršeni i da jedni drugima pomažemo rasti u vjeri.«
Nezaboravno iskustvo, kako ga sama naziva, bilo je sudjelovanje na festivalu u Poljskoj. Organizatori festivala osam natjecatelja pronašli su preko internetskih platforma za slušanje glazbe i društvenih mreža. Tako su se na velikoj festivalskoj pozornici našli izvođači iz Švedske, Italije, SAD-a, Španjolske, Slovačke, Poljske, Kolumbije i Hrvatske. Vanessu Mioč predložila je njezina kolegica Darija Ramljak, s kojom su organizatori prvotno kontaktirali. Taj ju je prijedlog obradovao i pokazao joj koliko su izvođači duhovne glazbe međusobno povezani te si »čuvaju leđa«. U Poljskoj je, zbog priprema i proba, provela nekoliko dana, a govori da se osjećala kao kod kuće: »Velika je stvar bila to što su svi bili otvoreni i pristupačni, a iznad svega profesionalni. Našla sam se u nepoznatom, no ta otvorenost ljudi olakšala mi je boravak, a time sam stekla i nova poznanstva i prijateljstva.«
U procesu priprema za festival izvođači, koji su predstavljali sebe i zemlju iz koje dolaze, trebali su predložiti nekoliko pjesama, bilo svoje ili one koje su im drage. Hrvatska predstavnica odlučno je i samouvjereno, ali ponizno, kakvom je i znaju njezini najbliži, ponudila svoje pjesme po kojima je u Hrvatskoj i prepoznatljiva. Poljskoj se publici tako predstavila sa svojom prvom pjesmom »Vjerujem«.
»Tijekom boravka u Poljskoj shvatila sam zašto je odabrana baš ta pjesma. Tu sam pjesmu, dok sam ju pjevala, ponovno proživljavala, proživljavala sam njezin tekst«, rekla je sugovornica i dodala da je festivalski autor aranžmana pjesme pohvalio pjesmu te općenito hrvatsku duhovnu glazbu i njezinu kvalitetu.
»Atmosfera na festivalu bila je jedinstvena. Znala sam za koga je sve to, da je sve za Njega. Samo je zbog toga sve bilo posebnije«, prisjetila se i nastavila: »Na dan festivala bila sam toliko sretna da ne mogu to opisati. Nisam prestala zahvaljivati Gospodinu što baš u tom trenutku mogu biti tamo i s tolikim ljudima podijeliti svoj talent. Bili su to nezaboravni trenutci koje ne ću tako lako zaboraviti.« Često se, kaže, u trenutcima svakidašnjice koja ju okupira ovoga ljeta prisjeća trenutaka s festivala te je još pod dojmom toga velikoga događaja i postignuća, a posebno je i pozitivno iznenađena i ganuta reakcijama publike koja je pratila festival.
Između priprema i proba za festival našlo se i vremena za druženje. Tema razgovora tijekom druženja među izvođačima na festivalu bila je, jasno, i duhovna glazba. U razgovorima i razmjeni mišljenja i iskustava sugovornica je primijetila da duhovna glazba u ostalim zemljama »dosta teško prolazi, tj. dosta ju je teško stvarati i izvoditi, baviti se duhovnom glazbom općenito«. Slušajući iskustva drugih pjevača, ističe, shvatila je da je Hrvatska, koliko god mala država bila, napredna što se tiče duhovne glazbe. »Duhovna se glazba u Hrvatskoj jako dobro prihvaća i sretna sam što se njome smijem baviti i što imam podršku koju mnogi drugi pjevači u svojim državama nemaju.« Posebno je ponosna što je u Hrvatskoj i što ima priliku živjeti u razdoblju i okruženju prihvaćanja duhovne glazbe.
U tom okruženju nagrađena pjevačica planira se još zadržati: »Dugo sam razmišljala, općenito, što dalje. Sada sam, pogotovo nakon festivala i iskustava koje sam imala ovo ljeto, sigurna da je vrijeme za album. Ti su događaji bili velika potvrda toga. Idućih nekoliko mjeseci radit ću na albumu, čemu se jako veselim«, zaključila je mlada glazbenica, čiji će glas kroz duhovne pjesme zasigurno još dugo širiti vjeru.
