Mora da je Mućkim poljem – baš kao i ovih dana – brijao zimski vjetar kada je župu Male Gospe 1709., nedugo nakon oslobođenja od turskoga zuluma, pohodio splitski nadbiskup Stjepan Cupilli. I mora da mu se – kada je u mućki zaselak Kmeti dopješačio putom što je nepopločan baš kao i ovih dana – oteo uzdah kada je podno Moseća ugledao drevne ostatke kapelice sv. Mihovila arkanđela. Jer skromni prizor kojemu je svjedočio pod oblacima nezakrivenim suncem Zagore – tek nekoliko nadsvođenih klesanih zidova i polomljenih gotičkih kapitela – nadbiskupa se toliko dojmio da je u svojoj vizitaciji bez sustezanja zapisao: »prastara crkva«.
Župnik Marin Marčić: »Pobožnost sv. Mihaelu ugrađena je u povijesne temelje naše župe, a postavljanje njegova kipa vidim kao veliki pastoralni poticaj«Makar natpastir – čijemu bi se oduševljenju mogla pripisati skora obnova toga sakralnoga spomenika u srcu srednjovjekovne Hrvatske – nije slutio kakvi će sve povijesni vjetri u sljedećim stoljećima u korov zamesti putove do arkanđelove crkve u Muću Donjem, mora da bi ga i više od njezine ponovne obnove oduševio prizor kojemu su sredinom prosinca 2025. uz Mućane svjedočili brojni hodočasnici iz Cupillijeve nadbiskupije: blagoslov posljednjega među sedam kipova sv. Mihaela koje su Marijini ratnici postavili diljem Hrvatske. Jer nije to tek drevna pobožnost obnovljena: to se u prastarom otkriva ono vazda novo. Tragom te misli valjalo je provjeriti kako izgleda život župe Male Gospe u Muću Donjem pod novim štitom staroga zaštitnika.
Najbolji sugovornik za tu provjeru župnik je Marin Marčić, koji je od svojega stupanja u službu 2017. u život malenoga mjesta u Zagori unio mnogo poleta, kako nam svjedoče mnogi župljani. »Teško je i nabrojiti što je sve vapilo za obnovom kada sam došao: od konstrukcije i funkcionalnosti same crkve preko crkvenoga namještaja i liturgijskoga ruha sve do pobožnosti. Ali nije bilo teško jer moji su župljani župljani za sve.«
Tako je bilo i s postavljanjem kipa sv. Mihovila, priznaje ponosan na rad župljana predvođenih župnim pastoralnim vijećem. »Od inicijative našega župljanina Miljenka Jurića za postavljanje kipa do uređenja njegove okoline – sve to dar je vjernika kako župi tako i Splitsko-makarskoj nadbiskupiji, dar kojemu se već i sada dive svi prolaznici na putu od Splita do Knina, dar koji nas podsjeća na Mihaelovo trajno bdjenje nad Mućem.«
Jedan od članova pastoralnoga vijeća, automehaničar Ante Delić, približio nam je kako su izgledale pripreme za dolazak kipa drevnoga mućkoga zaštitnika. »Teren kod crkve vrlo je mekan, a kip je vrlo težak pa smo radije odabrali mjesto uz župnu kuću. Ispočetka smo razmišljali angažirati neku tvrtku da sve odradi, no donacije za kip potaknule su nas da sami zasučemo rukave. Tako nas je 40-ak što mlađih što starijih mještana gotovo tri mjeseca radilo na postavljanju – od iskapanja zemlje i izlijevanja betonskoga postolja sve do popločavanja i nasipanja zemlje«, prisjeća se otac petero djece, ističući snažnu povezanost mještana. »Osim župe okuplja nas i kulturno-umjetničko i dobrovoljno vatrogasno društvo i klub motorista. Muć usto ima sve što je potrebno za život mladoj obitelji: vrtić, školu, ambulantu, poštu… A uz mirno prirodno okruženje zbog položaja na državnoj cesti imamo i dobru prometnu povezanost sa Splitom, Sinjem i Drnišom.«
Čudo nebeskoga vojvode
Kako su nedavnu »anđeosku obnovu« župe Male Gospe doživjeli i oni koje sv. Mihovil osobito štiti kao vojvoda nebeske vojske, doznali smo od Vedrana Relje, koji se kao dragovoljac 9. bojne HOS-a borio na južnom i livanjskom bojištu. »Rat je mojoj generaciji oduzeo desetljeće najljepše mladosti i jedino nas je vjera spasila da nakon svih žrtava i razočaranja odaberemo normalan život i pravi put umjesto ulice i ovisnosti. Čitav se Muć doista uspio sačuvati od tih pošasti i pravo je čudo sv. Mihaela što i danas imamo mnogo mladih koji su bliski Crkvi. Čast je imati tako velika zaštitnika u župi malenoj kao što je naša.«
Miljenko Jurić: »Ovaj je kip dosad bio samo komad kamena, a po rukama našega nadbiskupa postaje dio neba na zemlji. Uhvatimo se stoga krunice i tražimo Mihaelov zagovor!«
Miljenko Jurić: »Ovaj je kip dosad bio samo komad kamena, a po rukama našega nadbiskupa postaje dio neba na zemlji. Uhvatimo se stoga krunice i tražimo Mihaelov zagovor!«Plodove tek treba očekivati
Delićeve riječi nisu tek izraz ponosa na svoje. Župna je crkva na misi koju je u povodu blagoslova kipa 13. prosinca predslavio splitsko-makarski nadbiskup Zdenko Križić bila gotovo do oltara ispunjena mnogobrojnim mladim obiteljima, koje su ekonomsku perspektivu pronašle kako u poljoprivredi na obiteljskoj zemlji tako i u zanatima u obližnjim gradskim središtima. A postavljanje kipa nebeskoga kneza otvorilo im je i novu duhovnu perspektivu, svjedoči Mućanka Sanela Jurić, supruga inicijatora postavljanja Miljenka Jurića i članica splitske molitvene zajednice »Tota tua«.
»Sveti Mihovil važan je za našu zajednicu jer naš duhovni učitelj, sv. Ljudevit Montfortski, mnogo govori o ljubavi prema sv. Mihaelu, a i u obitelji se svakodnevno molimo arkanđelu. Stoga sam dolazak njegova kipa doživjela kao veliku milost za župnu zajednicu koja se u posljednje vrijeme pobožnostima počela otvarati sv. Mihaelu. No to znači da duhovne plodove po njegovu zagovoru tek treba očekivati – primjerice u iskorjenjivanju bogopsovke«, smatra sugovornica.
Zadnji vlak za pučke napjeve
Već 20-ak godina crkveni pjevači u Muću Donjem djeluju prema »početnim postavkama« – pjevajući »usuvo«, kako objašnjava zborovođa i član župnoga pastoralnoga vijeća Ante Vlajčević. »Iako smo samo nas trojica i četiri žene, i dalje uz redovito pjevanje liturgijskih pjesama njegujemo i tradicionalne pučke napjeve mise. To se u mnogim susjednim župama izgubilo jer nije bilo prijenosa znanja između naraštaja, no mi smo uspjeli uhvatiti zadnji vlak«, opisuje magistar šumarstva i predsjednik mućkoga Kulturno-umjetničkoga društva »Branimir 888«.
Župljanka Adela Granić:»Župa Male Gospe osobita je po vjernosti svojoj duhovnoj baštini tradicije. Uz crkvicu sv. Mihovila u Kmetima redovito smo slavili njegov blagdan, a Božja providnost sada nam je darovala i arkanđelov kip«
Anđeoski čuvar Marijine djece
Novopostavljeni kip sv. Mihaela uz impuls mjesnoj pobožnosti nesumnjivo donosi i osobit hodočasnički naboj. Dokaz je tomu i Marijin ratnik Dražen Ordulj, koji je na blagoslov kipa pristigao iz blizanačke župe Rođenja Blažene Djevice Marije u Srinjinama.
Slično razmišlja i župnik Marčić. »Osim o župnoj svetkovini Male Gospe i za vazmeno trodnevlje, duhovni život župe svečane crte poprima za Sv. Antu i Tijelovo, kada u procesiji prolazimo od Gornjega Muća do granice sa Šibenskom biskupijom, te za blagdan sv. Mihaela, kada slavimo misu na ledini uz kapelicu u Kmetima. Nastojao sam to oplemeniti uvođenjem krunice prije svake nedjeljne mise te blagoslova s Presvetim svake mlade nedjelje jer u puku su se do danas očuvali predivni starinski napjevi za euharistijski blagoslov. Ipak, prisutnost arkanđelova kipa obvezuje nas na obnovu – osobito radi mladih.« Ne misli župnik toliko na demografsku – ta malenomu Muću sa 20-ak krizmanika i prvopričesnika svake druge godine na vitalnosti bi pozavidjele i veće župe! – koliko na duhovnu obnovu. Njezin ključ na posveti je kipa najbolje sažeo župljanin Miljenko Jurić: »Ovaj je kip dosad bio samo komad kamena, a po rukama našega nadbiskupa postaje dio neba na zemlji. Uhvatimo se stoga krunice i tražimo Mihaelov zagovor!« Doista, do svake se dobre obnove dolazi prastarim putom: onim kojemu od novosti Božje vjetri ne mogu ništa.
