Hrvatski se narod više puta razočarao. Uvuklo se u nj neko beznađe, ravnodušnost. Na materijalnoj razini kao da se više ne vjeruje ni u što, nema pravde. Na području duhovnosti počelo se vjerovati u svašta, zanemaruje se Bog.
Kako se trgnuti? Komu vjerovati? Tko će potaknuti zaokret? Tko će donijeti promjenu?
Čudna pitanja sebi postavlja narod u kojem se gotovo devedeset posto pripadnika izjašnjava kršćanima, pretežito katolicima.
Koga oni čekaju? Što misle, tko bi im trebao pomoći, tko bi ih trebao povesti?
Nije to prvi put da je stanje teško, da se nešto jednostavno mora promijeniti. Biblija je puna primjera kako su proroci pozivali na obraćenje, moglo bi se reći zaokret.
Na posebno revan i gorljiv način činio je to Ivan Krstitelj. On je bio potpuno svjestan trenutka u kojem ga je Bog pozvao i uloge koju mu je namijenio.
On je bio izravni Preteča.
Zato je i govorio kao netko tko više nema vremena za gubljenje; njegovo je bilo poravnati staze i pripremiti put Kristovu dolasku, najaviti ga i posvjedočiti djelima. Ivanova posvećenost ulozi Preteče, hrabrost i autentičnost toliko su dirali srca okupljenih da su mu vjerovali i pitali ga što im je činiti. Među njima je bilo i farizeja koji se lako umisle u svoju bezgrješnost, a i vojnika i carinika, profesija kod kojih lako dođe do »prekoračenja ovlasti«. Ivan nije pozivao na nasilan prevrat, a ni na potpun prekid s dotadašnjim načinom života. Pozivao je na vršenje djela dostojnih obraćenja, tj. da se nastave obavljati raniji poslovi, ali na pošten način. Da se u materijalnom svijetu ne iskorištavaju ljudi, nego da im se pomaže, a tako će se i srce pripremiti za duhovni susret s Kristom.
Mnogi su ga tom prigodom i poslušali.
Krist je Ivana nazvao najvećim među rođenima od žene. Tako je velika i važna uloga Preteče.
Svatko je, na svoj način, preteča. Kakav je tko preteča, takvo će biti i vrijeme koje će nakon njega doći. Preteča otvara put; presudno je komu će ga otvoriti.
Sadašnje je vrijeme bremenito, svakodnevnica izgleda tako jednolična da se postavlja pitanje može li se uopće išta učiniti. Odgovor je jednostavan. Može!
Treba preuzeti ulogu preteče. Kršćani moraju biti preteče. Preteče u svojoj obitelji, preteče svojoj djeci, kao i sunarodnjacima. Moraju biti preteče poput Ivana. Vlastitim djelima poticati suvremenike na obraćenje i otvoriti put Kristu.
