Nikada dosta polemike o »predoziranju« društvenim mrežama pa se i dalje upozorava na štetne učinke. Večernji je list izvijestio o novoj analizi 98 000 ispitanika koja je otkrila da je gledanje kratkih videa, uglavnom na mobitelima, povezano sa smanjenim rasponom pozornosti i kontrolom inhibicija. Negativna povezanost između pozornosti i kratkoga sadržaja – definiranoga kao videozapisi u trajanju od nekoliko sekunda do nekoliko minuta – bila je dosljedna u svim dobnim skupinama i na svim platformama društvenih medija. Brojna druga istraživanja također upozoravaju na činjenicu da se ljudi jednostavno ne mogu više dulje koncentrirati na bilo što bez vađenja mobitela iz džepa i buljenja u ponuđene sadržaje ili provjeru poruka, od čega veći dio njih uopće nisu od velike važnosti. Anketa tvrtke Common Sense Media pokazala je da 51 posto mladih osoba u SAD-u u dobi od 18 do 22 godine vjeruje da su im društvene mreže smanjile raspon pozornosti. Krivci za to su YouTube, TikTok, Twitter, Instagram, Likee, Reddit, Facebook i ostale aplikacije koje kod mnogih izazivaju ovisnost. Posebna su priča trgovci koji ljude širom svijeta na zaslonu mobitela stalno zasipaju informacijama o ponudama i akcijama, premda i YouTube na sličan način lansira videozapise na mobilne uređaje. Američki se znanstvenici uglavnom slažu u tvrdnji da ponovljeno izlaganje vrlo stimulirajućemu, brzomu sadržaju može pridonijeti navikavanju, u kojem korisnici postaju desenzibilizirani na sporije, napornije kognitivne zadatke, poput čitanja, rješavanja problema ili dubokoga učenja. Taj proces može postupno oslabiti sposobnost mozga da održi pozornost na jednom zadatku – navode oni.
»Nažalost čovječanstvo postaje sve gluplje zahvaljujući našoj tehnologiji, upravo u trenutku kada naši strojevi postaju pametniji«, rekao je autor knjige »Anksiozna generacija« Jonathan Haidt.
O utjecaju mobitela na nastavi za medije govorili su i profesori u američkim školama. Profesor književnosti Murphy Kenefick u jednoj srednjoj školi u Nashvilleu navodi da je raspon pozornosti njegovih učenika toliko ograničen da im je teško mirno sjediti. »Teško im je išta pročitati iz knjige, a kamoli izdržati punu pozornost na satu«, tvrdi on. Nisu samo učenici žrtve digitalne opsade. Neimenovani učenik iz jedne škole kazao je za New York Post kako njegova mama tri, četiri sata dnevno gleda Facebook, zanemarujući druge aktivnosti kojima se prije bavila… Bivši srednjoškolski profesor povijesti Jordan Snow iz Georgie priznao je za isti dnevnik da više ne može u miru odgledati film a da ne uzme telefon samo za skrolanje. »Sada je situacija drukčija i meni je samomu to čudno budući da sam pročitao stotine knjiga samo kako bih stekao svoje dvije diplome. Zahvaljujući društvenim mrežama, sada se mučim i s dosljednim čitanjem jedne knjige«, kaže Jordan Snow, profesor povijesti iz Georgie.
Prije četiri godine započela je obnova sjeverne strane katedrale svetoga Dujma u Splitu, a nedavno je završena rekonstrukcija dvije trećine kasetiranog trijema i vijenca uz vanjski zid katedrale – mauzoleja, piše Damir Šarac za Slobodnu Dalmaciju. Obnova periptera započela je prije četiri godine izradom arhitektonskih nacrta, ekspertiza, konzervatorsko-restauratorskim radovima i zahvatima reintegracije i povrata elemenata, a izvedeni su pod vodstvom i konzervatorskim nadzorom konzervatorskog odjela u Splitu dr. Radoslava Bužančića i dr. Vanje Kovačić uz financiranje Ministarstva kulture i Splitsko-makarske nadbiskupije. Kameni blokovi oblikovani su prema izvornim fragmentima, a razlika između izvornih i rekonstruiranih elemenata naglašena je različitim nijansama starih i novih površina, u skladu s postulatima Venecijanske povelje. Kamene ploče nisu potpuno od novog kamena, u njih su umetnuti izvorni fragmenti, a ta restauratorsko-konzervatorska metoda koja se provodi u Arheološkoj baštini zove se anastiloza. Ali jedan je drugi fenomen zanimljiv, a primijetio ga je Stipe Vrandečić, iskusni pučiški kamenoklesar koji od početka radi na ovom projektu: »Znaš kako je u nas, svi imaju komentar kad nas vide da radimo. A o ovome niko ništa ne govori, niti da je dobro, niti da je loše. Šta znači da je leglo na svoje prirodno misto, ka da nikad nije ni srušeno. A ako ćemo pravo, nije mi jasno radi čega je netko u prošlosti sve ovo rastavija i pobaca okolo, to su tone kamena«, kaže Vrandečić, navodeći kako su elementi stropa periptera pronađeni na više lokacija u gradu: bilo ih je u lapidariju i depou Arheološkog muzeja u Splitu, u vrtu privatne zgrade u Bulićevoj ulici, na ostacima sjevernog zida temenosa mauzoleja, unutar temenosa, u podrumima i uz Zlatna vrata. Na upit novinara Slobodne kako su dizali teške kasete od kojih je svaka mase 2,5 tone, dok je kantun težak 4,5 tone bijeloga bračkoga kamena, a onda i arhitrav, friz, vijenac, a dizalicu nitko nije vidio, sugovornik je odgovorio: »Ručno, na paranak, na koloture. Tako da osim metalne skele, koja je novotarija, sve ostalo radili smo izvornim metodama, po rimski.« Na upit mogu li stari Dioklecijanovi stupovi nakon 1720 godina opet ponijeti toliku težinu rekao je da je »kamen zdrav isto kao da je jučer doša iz kamenoloma«.
