PREMA ČEMU KATOLICI »NAMJEŠTAJU« SVOJ ŽIVOT? Čudo ustrajne molitve

Snimio: B. Čović

Mnogi su Hrvati nedavno namještali svoj život, uključujući i odlazak na svetu misu, prema utakmicama hrvatske rukometne reprezentacije. Još i više se to događalo prošloga ljeta kada se sve ravnalo prema utakmicama srebrnih nogometaša. Tih se dana moglo svašta propustiti, ali utakmica se jednostavno morala gledati. No namještaju li katolici, na jednak način, svoj život i svoje obveze prema svakodnevnoj molitvi? Drugim riječima, ima li katolicima molitva najveću ili najmanju važnost u danu?

Odgovor na to pitanje svakomu će vjerniku pokazati koliku važnost vjera ima za njegov život. Odnos s Bogom vjernicima bi trebao biti na vrhu liste prioriteta. Svi to, u teoriji, znaju. Ali u praksi to često nije tako. Životne obveze, a nekad i razonode, oduzmu vrijeme molitvi i znaju proći dani i dani u kojima su se pratile svakakve objave i poruke, a Božju se objavu ni poruku nije ni pogledalo. Mnogi se katolici, istina, često i pomole, ali im nedostaje ustrajnosti ili im je molitva zadnja rupa na svirali.

Isus kaže: »Tražite i naći ćete, kucajte i otvorit će vam se.« Poziva vjernike na ustrajnost. Nije dovoljno moliti ponekad. Treba ustrajno kucati, dosađivati Bogu sve dok ne otvori. Ustrajna je molitva molitva s vjerom. A vjera znači imati povjerenja u Boga i onda kad se to čini sasvim nemogućim i nelogičnim. Kad bi vjernici zaista vjerovali u snagu molitve, najvažnije bi vrijeme u danu posvetili upravo molitvi.

Molitva znači dati punomoć Bogu da zahvati u život vjernika. Nije to lako i svatko tko je pokušao ustrajno moliti iskusio je što znače napasti Zloga koji čini sve da vjernike odvuče od molitve. No tamo gdje su velike napasti obično se kriju i velike milosti. Brojna su svjedočanstva onih koji ustrajno mole o svakodnevnim čudima koje Bog čini u njihovim životima.

Neki se vjernici pitaju zašto njima Bog ne učini kakvo čudo. Ta oni ga oduvijek poznaju, od malena. Možda je to zato što vjera koja se ne zalijeva ustrajnom molitvom lako postane samo forma. Ili zato što vjernici nekad traže čuda više nego što traže Boga. Isus nije dobrodošao tamo gdje ljudi misle da već sve (o njemu) znaju. On dolazi u ponizna srca koja su jedina sposobna čuti kao svježu njegovu proročku riječ.