Vodeći svjetski znanstvenici okupili su se u američkom Wingspreadu kako bi objasnili podatke i poručili javnosti da pandemija pretilosti nije posljedica isključivo pretjeranoga unosa hrane ili energijske neravnoteže nego su obesogeni također važan čimbenik razvoja gojaznosti. Obesogeni su kemikalije kojima su izloženi ljudi u okolišu, na radnom mjestu i u dnevnom boravku, a potiču nakupljanje masnoga tkiva i pojavu prekomjerne tjelesne mase. Najčešće je riječ o tvarima koje remete hormonske procese (endokrini disruptori), izazivaju metaboličke poremećaje, stimuliraju rast masnih stanica, uzrokuju debljanje…
Među obesogenima se nalaze mnogi pesticidi, poput glifozata ili neonikotinoida, plastični aditivi, poput bisfenola A i ftalata, teški metali, poput arsena ili kadmija, industrijske kemikalije, poput polikloriranih bifenila ili teflona. Posebno zabrinjava što se među obesogenima nalaze tvari kojima su ljudi često izloženi, poput triklozana ili mikroplastike, koje se nalaze u ambalaži, kozmetici i lijekovima. Konačno, obesogenima pripadaju i mnogi prehrambeni aditivi – umjetna bojila, pojačivači okusa i konzervansi. Paradoksalno je što obesogene učinke pokazuju i umjetni zaslađivači, aspartam i saharin, dakle tvari čija je namjena da smanjuju unos kalorija u organizam.
Onečišćeni je okoliš postao nova blagovaonica za ljude, na svakodnevnom se meniju nalaze obesogeni, a dio populacije, koji nema statističku sreću, plaća medicinsku cijenu
Okupljeni znanstvenici objavili su posebno izvješće s održanoga skupa u američkom časopisu za kliničku prehranu (Am. J. Clin. Nutr. 2023, 118, 329). U toj se publikaciji detaljno opisuju mehanizmi kojima obesogeni sudjeluju u nastanku pretilosti kod čovjeka i životinja, a prikazan je i dugačak popis tvari i kemikalija koje mogu izazvati pretilost. Uz već nabrojene, tvari koje sudjeluju u stvaranju masnih naslaga su usporivači gorenja (PBDE), polifluorirani aromatski spojevi, parabeni, benzoati, fruktozni sirup, alkilni fenoli… Osim toga, znanstvenici su uputili i prigovor zbog zanemarivanja obesogena u etiologiji gojaznosti. Oni smatraju da se rasprave o pretilosti ne mogu reducirati na pitanje »pekarnice i teretane« nego je potrebno u jednadžbu zdravlja uvrstiti i obesogene.
Doduše, uz optužbe na račun obesogena netko može zanemariti prigovore o prejedanju i prigovore o fizičkoj lijenosti. No to ne znači da se, zbog takvih mogućih izgovora, okolišna pozadina pretilosti ne smije isticati i naglašavati. Pandemija pretilosti nije samo derivat industrije brze hrane, niti je isključiva posljedica sjedenja ispred zaslona. Cjelovito razumijevanje uzroka i razvoja pretilosti mora uključiti okolišne čimbenike, obesogene koji mijenjaju mikrobiom crijeva, koji stimuliraju unos hrane, koji povećavaju masu tijela unatoč istomu unosu kalorija, koji povećavaju lučenje inzulina…
Onečišćeni je okoliš postao nova blagovaonica za ljude, na svakodnevnom se meniju nalaze obesogeni, a dio populacije, koji nema statističku sreću, plaća medicinsku cijenu. S istom količinom hrane i istom tjelesnom aktivnošću neki se ljudi mogu udebljati više. Dio odgovora leži u kemikalijama koje imaju moć izazvati hormonski kaos, metaboličke poremećaje i patologiju pretilosti. U vrijeme agresivnih promidžba dijeta i marketinškoga rata protiv potkožnih masnoća, dobro je znati da postoji ekološki čimbenik debljanja. Otkriće obesogena ne umanjuje druge uzroke pretilosti, poput komocije sjedenja i loše prehrane, ali pruža ljudima bolje razumijevanje odnosa tijela i okoliša i omogućuje preventivne stilove života.
