PROJEKT KLUBA ZA STARIJE OSOBE »MARIŠKA« »Halo pomoć« za starije osobe

Foto: Shutterstock
Blaženka Crnac, koordinatorica projekta »Halo pomoć«, Klub za starije osobe »Mariška«, Koprivnica

Starije osobe, osobe s invaliditetom te osobe koje su zbog narušenoga zdravstvenoga stanja u riziku od njegova pogoršanja, padova i druge životne ugroženosti trebaju imati mogućnost nadzora i pomoći. Stoga je od velike pomoći osobama koje žive same da imaju mogućnost komuniciranja s okolinom pomoću uređaja koji im je stalno dostupan. U tu svrhu Klub za starije osobe »Mariška« i Dom za starije i nemoćne od 2014. godine uveli su novu socijalnu uslugu na području Koprivničko-križevačke općine: »Halo pomoć za starije osobe«.

Program se provodi uz financijsku pomoć Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, a za korisnike je besplatan. Pomoć je dostupna 24 sata, a komunikacija s operaterom provodi se pomoću uređaja instaliranoga u stanu korisnika. Socijalni uređaj u kojem se nalaze kontakti za vezu priključuje se na telefon korisnika. On se aktivira pomoću daljinske tipke koju korisnik nosi kao narukvicu ili lančić. U slučaju potrebe, korisnik pritiskom na tipku aktivira socijalni uređaj i uspostavlja govornu komunikaciju s operaterom u dojavnom centru. Socijalni alarm ima ugrađeni mikrofon i zvučnik koji imaju domet unutar cijeloga stana/kuće oko 35-40 metara, što znači da korisnik može pričati s operaterom bez slušalice u rukama iz bilo koje prostorije u svom domu.

Pomoć pozivom na »Halo pomoć« korisnici traže najčešće u slučaju pada, srčanih ili nekih drugih zdravstvenih poteškoća. No događa se da zovu i zbog manje opasnih situacija kao što je nabava lijekova, potrebe za razgovorom ili su slučajno stisnuli tipku na narukvici. Operator nakon razgovora s korisnikom procjenjuje situaciju te prema potrebi dalje dojavljuje informaciju potrebnim službama ili članovima obitelji korisnika, susjedu i slično.

Trenutačno je priključeno 47 jedinica u domovima korisnika. Dosadašnja iskustva pokazuju da je potreba za takvom pomoći sve veća i da se korisnici zbog toga osjećaju sigurnije. To im omogućava dulji boravak u vlastitom domu i veću psihološku sigurnost njima i njihovim obiteljima. Do sada je bilo nekoliko intervencija u kojima se korisniku pružila brza pomoć i spasio život ili otklonila mogućnost od teže ozljede. S korisnicima se kontaktira i posjećuje ih se više puta mjesečno zbog provjere aparata, ali i želje da se smanji njihova usamljenost i izoliranost. Svakodnevno se čuju riječi zadovoljstva i zahvale korisnika prilikom posjeta ili telefonskoga razgovora s njima i članovima njihovih obitelji.

IZVORGlas Koncila br. 18/2017.
Prethodni članakGlas Koncila br. 19/2017.
Sljedeći članakSVIBANJSKA PRILIKA Fatimska poruka: 100 godina poslije