REDOVNIČKA MOLITVA KOJU JE ZAVOLIO PUK »Zdravo, Kraljice« ili »Spasi, Kraljice«?

Kao vjernik i dugogodišnji čitatelj imam dva pitanja (ujedno i sugestije). Zašto je molitva »Salve Regina« u nas prevedena sa »Zdravo, Kraljice« kada je cijeli tekst molitve vapaj, molba, te bi bio prikladniji naziv »Spasi, Kraljice« kao što su nekada molili naši stari? Iako nisam dobar poznavatelj latinskoga jezika, znam da se riječ »Salve« može prevesti i kao pozdrav i kao poziv za spas.

Drugo. U molitvama radosnih otajstava krunice Blažene Djevice Marije mislim da bi bilo prikladno uvrstiti i svetoga Josipa. Dakle u 4. radosnom otajstvu tekst glasi: »U četvrtom radosnom otajstvu razmatrat ćemo kako je Blažena Djevica Marija četrdeseti dan poslije poroda prikazala u hramu Otcu nebeskom svoga Sina, Gospodina našega Isusa Krista, kojega je primio u naručje starac Šimun.« Prijedlog: »U četvrtom radosnom otajstvu razmatrat ćemo kako su Blažena Djevica Marija i sveti Josip četrdeseti dan poslije poroda prikazali u hramu Otcu nebeskom Gospodina našega Isusa Krista, kojega je primio u naručje starac Šimun.« Dakle, razlog je što mislim da je sv. Josip nepravedno ispušten ako u Evanđelju piše: »Otac njegov i majka divili se što se to o njemu govori« (Lk 2, 33). Naravno da je jasno da je Josip bio Isusov poočim, ali je također član svete Obitelji. Isto tako u 5. otajstvu: »U petom radosnom otajstvu razmatrat ćemo kako je Blažena Djevica Marija našla svoga sina, Gospodina našega Isusa Krista, u hramu gdje se razgovara s naučiteljima, a bilo mu je tada 12 godina.« Prijedlog: »U petom radosnom otajstvu razmatrat ćemo kako su Blažena Djevica Marija i sveti Josip našli Gospodina našega Isusa Krista u hramu gdje se razgovara s naučiteljima, a bilo mu je tada 12 godina.« Iz Evanđelja: »Kad ga ugledaše, zapanjiše se, a majka mu njegova reče: ‘Sinko, zašto si nam to učinio? Gle, otac tvoj i ja žalosni smo te tražili’« (Lk, 2, 48-49). Znam da je krunica BDM samo pobožnost, ali mislim da bi se time više dalo na značenju obitelji kao zajednice.

Vjerni čitatelj

Vaše pismo objavljujemo kao poticaj na razmišljanje, što se posebno odnosi na drugi dio u kojem iznosite prijedlog za promjenu otajstava krunice i na kraju ističete kako smatrate da bi se tim promjenama »više dalo na značenju obitelji kao zajednice«, što je vrlo plemenito razmišljanje.

Što se molitve »Zdravo, Kraljice« – »Salve Regina« tiče, i tu u svom pismu dobro ističete (i gotovo odgovarate) da se riječ »salve« s latinskoga može prevesti na dva načina: i kao »zdravo« (taj se pozdrav danas očuvao i u talijanskom i doista znači baš »zdravo!«) i kao »spasi«. Kada govorimo o toj molitvi, govorimo o jednoj od marijanskih antifona, a ona je – kako piše Rupert Berger u »Malom liturgijskom leksikonu« – »pripjev na početku i na kraju pojedinoga psalma u časoslovu (katkad i između pojedinih stihova psalma«. Kada u »Veritasu« piše o izričajima pučke pobožnosti, autor Lj. M. (čini nam se da je riječ neprijeporno o našem poznatom franjevcu fra Ljudevitu Maračiću), govoreći o »Marijanskim antifonama«, možda i daje odgovor na Vaše pitanje. On tako piše: »Hrvatski vjernik pozna ove stare marijanske napjeve u više ili manje uspjelom prijevodu, a neki i danas zauzimaju istaknuto mjesto u marijanskoj pučkoj pobožnosti.« U tom kontekstu o. Maračić navodi: »’Marijanske antifone’ nisu u punom smislu i značenju liturgijske antifone, makar su se u početku pjevale uz psalme. Od 1239., nalogom pape Grgura IX., pjevaju se ili recitiraju na kraju povečerja, kojim završava dnevni ciklus molitve Časoslova.« Prema njegovim riječima, najstarija marijanska antifona »Sub tuum praesidium« – na hrvatski je prevedena »Pod tvoju se obranu utječemo« – očuvana je u cijelosti do dana današnjega, a piše i o uskrsnoj antifoni »Kraljice neba, raduj se!« te o glasovitom »Angelusu« – pozdravu »Anđeo Gospodnji«, tj. o Anđeoskom pozdravljenju.

O antifoni o kojoj pitate, »Zdravo, Kraljice« – »Salve Regina«, o. Maračić navodi da je riječ zapravo o marijanskom himnu koji je sastavljen krajem 11. stoljeća. »Prve verzije gotovo u potpunosti odgovaraju današnjoj praksi, što dokazuje da je bila brzo raširena i prihvaćena od svih vjerničkih slojeva. Tu marijansku antifonu prati vrlo stari koralni napjev, koji i danas poznaju mnogi vjernici, u latinskoj verziji antifone. Prva i nedvojbena potvrda pjevanja ‘Zdravo Kraljice’ nalazi se u statutima Petra Časnog, cistercitskog opata u Clunyju, godine 1135., gdje se navodi kako se antifona pjeva za vrijeme procesije u čast Marijina Uznesenja. Zahvaljujući opet cistercitima ‘Zdravo Kraljice’ postaje najvažnijom marijanskom molitvom 13. stoljeća. Benediktinci su običavali zapjevati tu antifonu na kraju povečernje molitve, dok su se u procesiji razilazili na spavanje. Cisterciti su pak tu antifonu češće pjevali ili recitirali kad je svećenik na kraju mise napuštao oltar i odlazio u sakristiju. Ubrzo se proširio običaj, posebno među običnim pukom, da se ta antifona pjeva kao večernja molitva pred kipom ili u kapeli Majke Božje.« Poznata je i činjenica da je autor te antifone bl. Herman iz Reichenaua (njegov životopis »Konačna sloboda« objavio je »Verbum«) koji je rođen u uglednoj plemićkoj obitelji von Altshausen u prvoj polovici XI. stoljeća, a postao je skroman benediktinski redovnik, koji je od mladih dana bio uzet, pa je imao nadimak »Hromi«, ali je bio velik teolog, astronom, matematičar, prirodoslovac, pjesnik, glazbenik i povjesničar, služio se mnogim jezicima, ali je ostao duboko duhovan. Iz te je duhovnosti i mogla niknuti ta marijanska molitva koju je među ostalima preveo i poznati Juraj Habdelić, i to u prozi, počinjući baš s riječi »zdravo«: »Zdravo budi kraljica, Mati miloserdnosti«.

IZVORGlas Koncila br. 12/2018.
Prethodni članakEVANGELIZATORICA NA GOLOM OTOKU KATARINA TADIĆ »Mladima pokušavamo posvijestiti totalitarni komunistički sustav i njegove tragove danas«
Sljedeći članakMEDICINSKI STRUČNJAK DR. MATKO MARUŠIĆ O RODNOJ IDEOLOGIJI »Ne postoji u znanosti pojam rodnoga identiteta«