ŠTO JE TO »PLURALNI KATOLICIZAM« Komu vjerovati u ovo doba?

Snimio: B. Čović

Odmah na početku pohvalit ću rubriku »Naši razgovori«, a osobito onu iz Glasa Koncila od 29. veljače 2020. Zanimljiva tema, zanimljiva forma te zanimljivo i poučno tumačenje.

Čita se u jednom dahu, a može poslužiti i kao propitivanje savjesti prije ispovijedi. I nama iz puka, a i našim pastirima. Živimo u vremenima kad čovjek ne zna komu vjerovati. Naš župnik, na kraju propovijedi, uoči Stepinčeva reče: »Bez obzira gdje ćete sutra biti, u Krašiću ili svojoj župi, izmolite Otčenaš za domovinu. Danas zaista više ne znamo komu vjerovati.« Zaista, izloženi smo podmuklim napadima i na crkvenom i na društvenom području. Caruju laži, podvale i naša ludost jer ne možemo pronaći put iz bespuća. Mediji nas drže u zaluđenosti i zapravo su glavno oružje u rukama onih koji Crkvi ne žele dobro. Multipliciraju crkvene slabosti (kojih sigurno ima, a i plod su naših grijeha), podmeću i lažu. Prednjače tiskani mediji i njihovi portali, a oni koji čitaju Glas Koncila znaju što je o »lošoj štampi« mislio i govorio blaženi Alojzije Stepinac.

I sad ću postaviti pitanja na koja bih volio pročitati odgovore u Vašoj rubrici »Naši razgovori«, a sve s ciljem izbjegavanja slabosti i grijeha. I mojih i naših. Korizma je… Dakle, što je to »pluralno katoličanstvo« ili »pluralni katolizicam«? Je li dio Katoličke Crkve u Austriji, Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini…? Može li »pluralna katolička udruga« izdavati tiskovine u kojima se izruguju Crkva, pastiri i pastva, promiče rodna ideologija, homoseksualnost, sloboda bez odgovornosti, prava bez obveza…? Može li predstavnik te »pluralne katoličke udruge« biti svećenik koji ima župu u Bosni i Hercegovini, a zna se pojaviti i za oltarima Katoličke Crkve u Hrvatskoj (kao nedavno u Bjelovaru)? Kako trebaju postupati vjernici kad za oltarom, u misnici, vide toga »predstavnika za područje bivše Jugoslavije«? Kako vjernici trebaju postupati kad dobiju u ruke molitvenike i nabožne sličice koje dijele mediji te »pluralne udruge«? I na kraju – zašto nas naši pastiri dovode u kušnju i zašto ne postavljaju pitanja poput mojih? U nadi da ću dobiti odgovore u rubrici »Naši razgovori«, srdačno vas pozdravljam i želim obilje Božjega blagoslova vama i vašim suradnicima.

Čitatelj

Hvala Vam na lijepim riječima kojima ste izrazili zadovoljstvo što u našem tjedniku postoji rubrika poput »Naših razgovora« u kojoj, uz sve ograničenosti, nastojimo odgovoriti na pitanja naših čitateljica i čitatelja. A što se Vaših pitanja tiče, ona otvaraju brojne teme o kojima moramo razmišljati svi zajedno.

Napadnute su vrjednote koje zastupa Crkva

U uvodnome dijelu svoga e-pisma doista dobro upozoravate na današnji svijet isprepletan i premrežen raznim informacijama, vijestima i obavijestima, među kojima nam je doista teško razlučivati istine od laži, činjenice od izmišljotina. Neki mediji (da ne kažemo mnogi) doista napadaju Crkvu i kada ona za određene stvari snosi odgovornost i kada ne snosi, ali nam se čini da cilj napada nije Crkva sama, pa ni pojedinci u njoj koji mogu biti i jesu samo grješni ljudi, nego daleko više vrjednote koje baš Crkva beskompromisno zastupa, promiče i brani. Te vrijednosti trn su u oku mnogima koji slabosti u Crkvi – za koje ni kao vjernici ni kao ljudi ne tražimo bilo kakve isprike, nego ih kao grijeh osuđujemo – iskorištavaju za napad, često i uz izrugivanje tih vrjednota i vjernika.

»Crkva je doista pluralna po svojim karizmama vidljivima u raznim redovničkim zajednicama, duhovnim pozivima, među vjernicima pripadnicima raznih molitvenih zajednica, pokreta i udruga. U tome se – u darovima Duha Svetoga – ogleda pravi crkveni pluralizam, da tako kažemo«.

Da pri tome lažu i dezinformiraju, ogovaraju i kleveću svima je nama jasno, samo se trebamo još jače zauzeti za svoju medijsku pismenost kako bismo takve manipulativne i propagandističke napade prozreli i spriječili. A najbolje ih je spriječiti ne prenoseći ih i ne komentirajući žestokim komentarima jer se ponekad i dogodi da se netko predstavi kao vjernik, a da se u odgovoru na neki članak koristi neprimjerenim i neprihvatljivim rječnikom. Kao vjernici to ne smijemo i toga se moramo kloniti.

Prvi trebaju reagirati pastiri

Što se pitanja o pluralizmu u Crkvi tiče, što reći? Crkva je doista pluralna po svojim karizmama vidljivima u raznim redovničkim zajednicama, duhovnim pozivima, među vjernicima pripadnicima raznih molitvenih zajednica, pokreta i udruga. U tome se – u darovima Duha Svetoga – ogleda pravi crkveni pluralizam, da tako kažemo. No istina i Istina je i u toj pluralnosti darova jedna i nju nam kao polog naše vjere prenosi naše crkveno Učiteljstvo, a mi je osjećamo i živimo svojim vjerničkom osjećajem. Pitate: »Može li ‘pluralna katolička udruga’ izdavati tiskovine u kojima se izruguju Crkva, pastiri i pastva, promiče rodna ideologija, homoseksualnost, sloboda bez odgovornosti, prava bez obveza …?« Odgovaramo: ne, ne bi smjela i zbog toga bi se trebalo sramiti. Po našem sudu, oni koji ne zastupaju katoličke moralne i druge vrjednote, lažno se predstavljaju. Oni zastupaju svoja i neka tuđa, Katoličkoj Crkvi neprihvatljiva stajališta. Pitate: »Može li predstavnik te ‘pluralne katoličke udruge’ biti svećenik? (…) Kako vjernici trebaju postupati kad dobiju u ruke molitvenike i nabožne sličice koje dijele mediji te ‘pluralne udruge’? I na kraju – zašto nas naši pastiri dovode u kušnju i zašto ne postavljaju pitanja poput mojih?« Odgovaramo, počinjući baš od pastira: prvi, prije vjernika, moraju reagirati sami pastiri. U svakom društvu i u svakoj ustanovi postoji red i poredak i da bi netko bio članom nekoga društva ili ustanove, ili prihvaća ili ne prihvaća njezine vrjednote. Ako ne prihvaća, sam se isključuje i nema se pravo »žaliti« da ga netko ne prihvaća. Vjerujemo da su toga svjesni i članovi te udruge koju spominjete. Što se vjernika tiče, oni bi trebali pratiti svoje pastire i bratskom opomenom na put vratiti one koji su zalutali, a ponajprije moliti za njih kako bi se pokajali i obratili i kako ne bi štetili ugledu zajednice čijim se članovima žele osjećati i biti.

IZVORGlas Koncila br. 13-14/2020.
Prethodni članakUZNEMIRAVANJE AGENCIJE ZA UTJERIVANJE DUGOVA Ovrha na obiteljskoj mirovini studenta
Sljedeći članakUZ BORBU PROTIV ŠIRENJA EPIDEMIJE Koronavirus, vitamin C i društvo