Koja je razlika između biskupije i nadbiskupije? Ovisi li to o veličini teritorija, brojnosti vjernika i klera, povijesnoj pozadini… Tko odlučuje koji će status neka mjesna Crkva dobiti?
Karla
Zakonik kanonskoga prava navodi da su »partikularne Crkve, u kojima i od kojih opstoji jedna jedina Katolička Crkva, prije svega biskupije, s kojima se izjednačuju, osim ako je određeno nešto drugo, područna prelatura i područna opatija, apostolski vikarijat i apostolska prefektura i za stalno osnovana apostolska administratura« (ZKP, kan. 368), a biskupija je »dio Božjega naroda koji se povjerava na pastoralnu brigu biskupu u suradnji s prezbiterijem, tako da, prianjajući uza svojega pastira koji ga po evanđelju i euharistiji sabire u Duhu Svetom, tvori partikularnu Crkvu u kojoj uistinu jest i djeluje jedna, sveta, katolička i apostolska Kristova Crkva« (ZKP, kan. 369), a Zakonikom se još traži da biskupija bude »područno točno omeđena, tako da obuhvaća sve vjernike koji stanuju na tom području« (ZKP, kan. 372), a ona se dijeli na različite dijelove ili župe, pa se povezuju u posebne skupine, kao što su dekanati«, a na čelu je biskupije mjesni biskup, koji može biti i nadbiskup. Nadbiskupija je isto biskupija koja nosi taj naslov iz povijesnih ili pak organizacijskih razloga, pri čemu je nadbiskupija često i sjedište metropolije (a nadbiskup je onda i metropolit) koje ima svoje sufraganske biskupije. Kod nas je iznimka od toga Zadarska nadbiskupija, koja nije sjedište metropolije, nego je izravno pod Svetom Stolicom, a neke nadbiskupije mogu biti dijelom druge metropolije. Zanimljivo je na kraju reći kako je papa rimski biskup na čelu Rimske biskupije i ujedno poglavar Katoličke Crkve.
Pročitala sam vijest na internetu da je blagoslovljena relikvija jednoga svetca. Zar relikvije nisu same po sebi sveti predmeti i ima li ih uopće potrebe i smisla blagoslivljati?
Čitateljica
Ako smo dobro shvatili i ako mislimo na isti blagoslov, riječ je bila o blagoslovu relikvijara s relikvijom – moćima sv. Antuna – to jest dijela kosti sv. Ante u crkvi sv. Ante Padovanskoga u Šibeniku 3. lipnja 2022. godine. U toj je prigodi šibenski biskup Tomislav Rogić u homiliji baš objasnio zašto častimo relikvije koje »čuvaju trag svetosti u Crkvi«: »Čašćenje relikvija izrasta iz vjere da su sveti mučenici, ali i drugi svetci, u slavi s Gospodinom, pa i ostatci njihova tijela posreduju zajedništvo vjere s nebeskom Crkvom. Čašćenje relikvija ne vraća nas u svetčevo vrijeme nego nas unosi u njihovu vječnost, u slavu koje su oni dionici. Relikvije tako čuvaju trag svetosti u Crkvi, žudnju za Božjom slavom, sigurnost da smo se po vjeri, u zajedništvu sa svetima, ujedinili. Ako su svetci spomenici u vječnosti, u vremenu, onda se i njihove relikvije ne mogu promatrati izvan tog okvira vjere«, objavljeno je na stranicama župe i svetišta, pa iz onoga što je rekao biskup Rogić, citirajući riječi dr. fra Ante Crnčevića zapravo zaključujemo da su relikvije one koje »čuvaju trag svetosti u Crkvi«, a »ako su svetci ‘spomenici vječnosti’ u vremenu, onda se i njihove relikvije ne mogu promatrati izvan toga okvira vjere«, to jest izvan okvira svetosti. Kako relikvija »nema moć u sebi nego u povezanosti sa svetcem koji svojom proslavom u nebesima nastavlja na nov način vršiti velebna djela«, ne treba nas čuditi da se blagoslivljaju relikvijari s relikvijama.
Nekada se govori o Vatikanu kao državi, a nekada kao gradu – uvijek u političkom kontekstu. Što je od toga dvoga ispravno? I kako je i kada uopće Vatikan dobio taj međunarodnopravni status države? Zašto je to Crkvi važno da ima svoju zemlju?
H. N., Zagreb
Ako posjetite službene stranice Svete Stolice na poveznici: https://www.vaticanstate.va/it/stato-governo/storia/la-citta-del-vaticano-oggi.html, pronaći ćete odgovor na svoje pitanje. Naslov te poveznice jest »Država Grada Vatikana«, pa je već po sebi jasno o čemu govori. »Površinom od jedva 44 hektara, Država Grada Vatikana najmanja je nezavisna država na svijetu, kako glede broja stanovnika tako i po veličini teritorija. Njezine su granice omeđene zidinama, a na Trgu sv. Petra crtom koja povezuje dva krila kolonada. Osim vlastitoga državnog teritorija, vatikansko pravosuđe na određeni je način prošireno i na neka područja u Rimu i izvan Rima koji uživaju pravo ‘ekstrateritorijalnosti’. Država Grada Vatikana nastala je Lateranskim ugovorom potpisanim 11. veljače 1929. između Svete Stolice i Italije, koji je ozakonio osobnost suverenog tijela međunarodnoga javnoga prava, koji je ustanovljen kako bi Svetoj Stolici, u njezinoj funkciji vrhovne institucije Katoličke Crkve zajamčio ‘apsolutnu i vidljivu nezavisnost i kako bi joj jamčio nedodirljivu suverenost i na međunarodnom planu’, kao što je navedeno u preambuli spomenutoga Sporazuma.« Iz ovoga kratkoga teksta vidljivi su svi odgovori na Vaša pitanja.
