Kada umjetnost postane molitva, a materijal kroz ruke umjetnika poprimi duhovni izraz, nastaju djela koja nadilaze formu. Upravo takvo kiparsko stvaralaštvo njeguje akademski kipar Ivo Vrdoljak, čiji je rad duboko prožet vjerom i osobnim duhovnim iskustvom. Njegove skulpture ne donose samo portrete, nego svjedoče o nutrini – o susretima s Božjom milošću, o molitvi pretočenoj u glinu i o putu vjere oblikovanu kroz umjetnost.
Ivo Vrdoljak rođen je u Splitu 4. lipnja 1984. Nakon završene Škole likovnih umjetnosti upisao je Umjetničku akademiju Sveučilišta u Splitu, smjer kiparstvo, gdje je 2007. godine diplomirao u klasi profesora Kuzme Kovačića s temom Portreti.
Do danas je izradio više od 300 malih portreta osoba iz crkvenoga i javnoga života. Njegov kiparski opus ponajprije je posvećen likovima svetaca i blaženika, poput nadbiskupa Josipa Stadlera, Majke Terezije, pape Ivana Pavla II., Tome Akvinskoga, oca Pija, Leopolda Mandića, Marije Petković, Alojzija Stepinca, Miroslava Bulešića i drugih.
Svaki motiv skriva duhovnu dimenziju
Osim sakralnih motiva, Vrdoljak izrađuje i portrete istaknutih ličnosti hrvatske kulturne i političke povijesti – skladatelja Jakova Gotovca, prvoga predsjednika Republike Hrvatske dr. Franje Tuđmana, političara Mike Tripala, ratnoga zapovjednika Andrije Matijaša Pauka te generala Mladena Markača i Ante Gotovine. U njegovu su opusu i brojni portreti prijatelja i članova obitelji.
Svoju prvu samostalnu izložbu pod nazivom »Sakralno i svjetovno« održao je 2013. godine u Splitu, a 20. lipnja 2025. imao je zajedničku izložbu s akademskim slikarom Tihomirom Lončarom u svetištu Čudotvorne Gospe Sinjske u Sinju u sklopu programa četvrtoga kongresa »Dani duhovne baštine marijanskih svetišta«.
Govoreći o aktualnoj izložbi i inspiraciji za svoj rad, Vrdoljak ističe: »Ova izložba obuhvaća velik dio mojega života, duhovnoga razvoja i dozrijevanja nakon završene Akademije. U svakom motivu prisutna je duhovna dimenzija jer nastojim prikazati ono što je prožimalo moj životni i vjernički put – Božju providnost i milost. Molitva upućena svetima urodila je serijom malih portreta svetaca u stojećim figurama. Čitajući njihove životopise, prenosio sam duh i osobine tih Božjih junaka u glinu, kroz dinamične pokrete i oblik.«
Vrdoljak je istaknuo i ciklus raspela izrađenih od žice i drva, kojim je, kaže, nastojao prenijeti žrtvu i ljubav koja pobjeđuje smrt: »Bez muke i smrti nema uskrsnuća, pa ni napretka. Raspela koja sam izradio izraz su štovanja Gospodinove muke i, ako Bog da, bit će predstavljena na nekoj sljedećoj izložbi.«
Prostor susreta svetoga i ljudskoga
Inspiraciju nalazi i u poznatim ličnostima čije su ga unutarnje osobine nadahnule u umjetničkom izrazu. »Domoljublje i čovjekoljublje osobine su velikana koji su oblikovali moju umjetnost – od prvoga hrvatskoga predsjednika Franje Tuđmana do generala Ante Gotovine, Mladena Markača i Andrije Matijaša Pauka.«
Vrdoljak zaključuje: »Radom na portretima svetih i moralnih ljudi i sam primam bogatstvo milosti. Uspinjem se prema vječnoj ljubavi koja nas šalje izvršiti Božje poslanje na našem putu.«
Izložba kipara Vrdoljaka poziva promatrača na dublje razmišljanje o vjeri, žrtvi i ljepoti svetosti pretočenoj u umjetnost. Njegova djela nisu samo likovni prikazi, nego i snažna svjedočanstva duhovnoga traženja i umjetničke predanosti. U spoju gline, vjere i nadahnuća Vrdoljak otvara prostor susreta svetoga i ljudskoga – prostor tišine, molitve i nadanja.
