Opće je poznata činje­nica da je šećer ne­zdra­va namirnica, no unatoč tomu procjene su da čovjek u Hrvatskoj prosječno dnevno konzumira oko 150 grama šećera iz različitih izvora, što zadovoljava oko četvrtinu dnevnih potreba za energijom. Osim što utječe na povećanje tjelesne mase (gram šećera sadrži četiri kalorije), konzumacija šećera dovodi do niza drugih posljedica na zdravlje. U svakodnevnom životu pojam šećeri odnosi se na slatki okus jednostavnih ugljikohidratnih spojeva kao što su saharoza, fruktoza ili laktoza. Jednostavni šećeri koji se nalaze u neprerađenim namirnicama (voću, nekom povrću, mlijeku i sl.) zdravi su i potrebni organizmu, ali rafinirani šećeri nisu. U svakodnevnoj uporabi najviše je kristalizirani šećer koji je gotovo u potpunosti zamijenio uporabu prirodnih izvora šećera. On je po kemijskom sastavu čista saharoza, bez vitamina, minerala, enzima i svih ostalih korisnih elemenata, odnosno potpuno umjetna namirnica. Uporaba šećera (saharoze) snažno se ukorijenila u svakodnevnoj prehrani pa ne prođe ni jedan dan bez konzumiranja toga proizvoda. Procjene su da na izravan ili neizravan način pretjerana uporaba rafiniranih šećera sudjeluje u gotovo 80 % današnjih bolesti kao što su pretilost, dijabetes, povišene masnoće u krvi, ateroskleroza i brojne druge srčano-žilne bolesti, karijes, masna degeneracija jetre, osteoporoza, umor, zloćudne bolesti i slično.

oko 10 kg
rafiniranoga bijeloga šećera prosječno se u Hrvatskoj na godišnjoj razini konzumira po stanovniku, odnosno više od 50 kg svih vrsta šećera godišnje
Kiselost organizma i bolest

Šećer ulaskom u organizam utječe na proces metabolizma, što pokreće niz kemijskih promjena u stanicama.

Mnogi ljudi nisu svjesni koliko šećera troše jer se šećer dodan namirnicama krije pod raznim manje poznatim imenima

Među ostalim narušava ravnotežu pH u organizmu i dovodi do njegove kiselosti. Naime, prevelika količina otpadnih kiselina koje nastaju kao produkt metabolizma taloži se u tkivima te ulazi u krvotok. Uravnoteženi pH krvi je između 7,32 i 7,42; kada padne ispod 7,0 – riječ je o kiselom pH. Budući da posjeduje mogućnost regulacije kiselosti, organizam iz kostiju i vitalnih organa uzima važne minerale kao što su kalcij, kalij, magnezij, krom i drugi u svrhu neutralizacije i izbacivanja kiseline. Zato posljedično može doći do većega rizika za nastanak osteoporoze, artritisa, pada imuniteta, raznih upalnih stanja i drugih poteškoća.

»Skriveni šećer« u hrani i piću

Osim toga, šećer se razgrađuje već u usnoj šupljini, brzo dolazi u krvotok i brzo podiže razinu energije, no nakon toga dolazi do brzoga pada energije koji uzrokuje umor. Uz to, događa se i niz drugih štetnih utjecaja kao na primjer povećanje razine mokraćne kiseline u krvi, poremećaj koncentracije masnoća i brojne druge.

jedna
  čajna žličica šećera jednaka je količini jedne kockice šećera, a iznosi oko 5 grama

Mnogi ljudi nisu svjesni koliko šećera troše jer se šećer dodan namirnicama krije pod raznim manje poznatim imenima (galaktoza, maltodekstrina, maltoza, dekstroza i sl.). Proizvođači hrane u svrhu poboljšanja okusa, obujma i teksture namirnica stavljaju razne vrste šećera u prehrambene proizvode. Stoga se šećer nalazi i u raznim slanim jelima poput gotovih juha, umaka, kečapa, čipsa, slanih kašica za djecu, piva, konzerviranoga graha, graška, kukuruza i ostaloga povrća, u tjestenini i u brojnim drugim proizvodima u kojim ga se uopće ne bi očekivalo. Velike količine šećera nalaze se u proizvodima s manjim udjelom masnoće. Da bi se poboljšao okus hrane i dobilo na volumenu nakon uklanjanja masnoće iz namirnica, dodaje im se – šećer. Tako na primjer jedna šalica mlijeka sa smanjenim udjelom masnoće sadrži 12 grama šećera, a slično je i s jogurtom, majonezom i ostalim proizvodima s istaknutim »manjim udjelom masnoće«.

Zavarati mogu i razni »zdravi« proizvodi za športaše. Tako na primjer žitne pločice, muesli i kukuruzne pahuljice sadrže velike količine skrivenoga šećera. Neke pahuljice sadrže na 100 g čak 30 g šećera. Analize jogurta pokazale su da se u jednoj čaši voćnoga jogurta može nalaziti šest do osam žličica šećera, što je preporučeni unos šećera za cijeli dan. Osim toga, i vode obogaćene vitaminima i raznim okusima također mogu sadržavati oko 8 grama šećera, a energetski i gazirani napitci (Cola i slično) mogu sadržavati i do 12 žličica šećera u 2 decilitra napitka.

5%
od ukupnih dnevnih kalorija trebao bi iznositi dnevni unos šećera, preporučila je Svjetska zdravstvena organizacija s ciljem smanjenja zdravstvenih problema. To znači da žene ne bi trebale konzumirati više od 5 do 6 žličica šećera dnevno (25 g), a muškarci od 7 do 8 žličica (35g)
SPRJEČAVANJE – Ne koračati prema ovisnosti o slatkom
Potreba je za slatkim u ljudskom organizmu prirodna jer u organizmu postoje i okusni pupoljci za slatko koji se nalaze na jeziku. No suvremeni način prehrane otuđio je čovjeka od prirodnih namirnica koje zadovoljavaju potrebu za slatkim i usmjerio ga na učestalu uporabu rafiniranih šećera. Ta konzumacija u mozgu pospješuje lučenje hormona dopamina koji je povezan s osjećajem ugode i emocionalne sreće, što bi moglo objasniti zašto mnogi ljudi posežu za šećerom kad su tužni ili tjeskobni. Osim toga, konzumacija šećera stvara ovisnost o slatkom, a nedostupnost šećera kod nekih osoba uzrokuje simptome apstinencijske krize poput tjeskobe. Prilikom učestale konzumacije slatke hrane dolazi do povećane stimulacije receptora koji potiču signale zadovoljstva u mozgu, a kao posljedica toga mozak postupno razvija toleranciju na šećer. To znači da mu treba sve više šećera da bi postigao isto zadovoljstvo. Stoga je dobro izbjegavati zaslađivanje toplih napitaka, a malenoj djeci pri uvođenju dohrane ne zaslađivati voćne kašice i napitke te reducirati slatkiše. Osjet za slatko formira se od ranoga djetinjstva i tako se utječe na okusne pupoljke za slatko. Za piće je uvijek najbolja obična voda, a konzumaciju gaziranih pića, sokova i sličnih napitaka treba svesti na najmanju moguću količinu. Potrebu za slatkim najbolje je nadomjestiti voćem i orašastim plodovima, a umjesto šećera uporabiti med ili neke druge prirodne zaslađivače kao što su stevija, javorov sirup, agavin sirup; naravno, u umjerenim količinama. Važno je čitati deklaracije na namirnicama te provjeriti njihovo značenje kako bi se otkrio sadržaj »skrivenoga šećera«, ali i ostalih sastojaka koji se unose u organizam.