SPALIONICA RAZDORA Studija sadrži netočne podatke, a utjecaj na ljude navodi se tek djelomično

Prikaz najbližih stambenih objekata od lokacije planirane spalionice medicinskoga otpada u blizini zagrebačkoga KBC-a na Rebru
Prijedlog izgradnje spalionice medicinskoga otpada u blizini zagrebačkoga KBC-a na Rebru izazvao je snažne reakcije stručnjaka i pokretanje građanske inicijative »Stop spalionici otpada«. Zbrinjavanje otpada problem je koji se tiče svih građana jer se tiče ljudskoga zdravlja. Dok se odlaganjem plastike u okoliš živi organizmi onečišćuju mikroplastikom, spaljivanjem plastike oslobađaju se dioksini, dokazano kancerogeni spojevi. Slučaj je skrenuo pozornost na širi problem otpada – tragičnu točku neodrživosti životnoga stila suvremenog čovjeka

U srpnju 2022. Klinički bolnički centar Zagreb predao je zahtjev Ministarstvu gospodarstva i održivoga razvoja za izradu projekta spalionice zaraznoga medicinskoga otpada na Rebru. Javnost je ostala iznenađena viješću da bi spalionica, prema projektu, trebala biti izgrađena na području zelene gradske četvrti Maksimir, u neposrednoj blizini bolnice, pedesetak metara od obiteljskih kuća, 100 m od dječjega vrtića, u blizini Osnovne škole Jordanovac. Razlog takva odabira lokacije ušteda je transportnih troškova. Zabrinuti građani pokrenuli su građansku inicijativu »Stop spalionici otpada« koja okuplja nekoliko stotina ljudi, čija je peticija od 9. siječnja do sada prikupila više od 5000 potpisa. »Ne želimo da nas i našu djecu svakodnevno truju opasni nusproizvodi spaljivanja! Razumijemo da KBC Zagreb ima određene troškove zbog odvoza otpada, ali smatramo da je prioritet zaštita zdravlja građana od štetnih emisija«, stoji u tekstu peticije.

Studija izazvala pitanja i kritiku

Studija o utjecaju na okoliš predložene spalionice završena je u studenom 2022., a javno je predstavljena 27. siječnja 2023. Dokument tvrdi da spalionica ne će imati negativne utjecaje na ljudsko zdravlje jer se visokoštetne tvari nastale izgaranjem plastike, dioksini i furani, razgrađuju na temperaturi od 850 ᵒC naviše, što je niže od planirane temperature spaljivanja, a eventualno zaostale dioksine, furane i teške metale vezat će aktivni ugljen. »Očekivane emisije teških metala te dioksina i furana ne navode se jer se ne očekuje pojavljivanje tih onečišćujućih tvari u dimnim plinovima«, tvrdnja je koja, pomalo proturječna, stoji na 8. stranici Studije, koja ipak predviđa redovito godišnje mjerenje koncentracije opasnih tvari nastalih radom spalionice. Studija tvrdi da »ne postoje znanstveni dokazi da postrojenja usklađena s najboljim raspoloživim tehnikama imaju značajan utjecaj na okoliš i zdravlje ljudi koji žive u njihovu okruženju«.

Dokument je dočekan s kritičkim pitanjima i komentarima zašto je javnost za projekt doznala tako kasno, tek 30. prosinca 2022., te zašto je za javnu raspravu predviđeno samo 30 dana, što je najkraći zakonski rok. Valerije Vrček s Farmaceutsko-biokemijskoga fakulteta već je u Glasa Koncila iznio kritičku primjedbu da među autorima studije nema ni jednoga znanstvenika ni doktora znanosti, te – iako studija spominje znanstvene studije – u njoj se ne navodi ni jedna znanstvena referenca. Na konferenciji za novinare, koju je Inicijativa održala 19. siječnja, Maris Špero iz Inicijative rekla je da je u analizi studije sudjelovalo dvadesetak članova Inicijative s područja gospodarenja otpadom, fizike, kemije, prava, građevine i arhitekture. Istaknula je da je analiza studije utvrdila niz propusta i nelogičnosti. Studija je rađena na primjeru spaljivanja običnoga, a ne infektivnoga medicinskoga otpada, navedeni su netočni podatci, utjecaj na ljude navodi se tek djelomično, a nisu ni ispitane alternativne metode zbrinjavanja otpada. Tijekom posljednjih petnaestak godina kao čest argument u prilog spalionicama navođena su inozemna rješenja: Beč ima četiri spalionice otpada. Međutim, bečka spalionica infektivnoga otpada ne nalazi se u središtu grada.

Plastika u medicini i drugdje

Problem otpada jedna je od najvažnijih tema ekologije, stroge interdisciplinarne znanosti koja se često pogrješno poistovjećuje s aktivizmom. Posebna je kategorija medicinskog otpada zarazni otpad; dok se običan medicinski otpad dezinficira, zarazan se otpad, primjerice igle, obično spaljuje. Naravno, u zaraznom otpadu ima i plastike. Za Glas Koncila o plastičnom je otpadu govorila ekoinženjerka Martina Miloloža s Fakulteta kemijskoga inženjerstva i tehnologije Sveučilišta u Zagrebu, čiji je predmet znanstvenoga interesa mikroplastika. S porastom ekonomije globalna proizvodnja plastike povećala se sa 1,5 milijuna tona u pedesetima na 390,7 milijuna tona u 2021. godini. Brojni su izvori iz kojih plastični otpad dospijeva u okoliš, a zbog velike upotrebe plastičnih proizvoda, ljudskoga nemara i nepropisnoga odlaganja većinski dio proizvedene plastike završava u morima, oceanima, jezerima, tlu i svim ostalim sastavnicama okoliša, gdje štetno utječe na okoliš i žive organizme, objašnjava Martina Miloloža.

U okolišu se plastika dalje usitnjava pa čestice manje od 5 mm postaju hranom riba, ulaze u hranidbeni lanac te naposljetku završavaju u čovjekovu organizmu. Čestice mikroplastike na sebe vežu druge štetne tvari, čime se njihova štetnost povećava. Nažalost, mikroplastika je prisutna i u vodi te u ljudska tijela, osim hranom, dospijeva i flaširanom vodom, rekla je kemičarka Miloloža.

Josipa Juričev-Sudac, magistra medicinske biokemije i dopredsjednica udruge »Eko Zagreb«, protivi se spaljivanju plastike. Ističe da postoje dobri, znanstveno utemeljeni modeli održivoga gospodarenja otpadom – primjerice na otoku Krku – samo se oni ne primjenjuju zbog političkoga utjecaja interesnih skupina povezanih s profitom. Treba početi od razlikovanja smeća i otpada. Dok su smeće pomiješane odbačene stvari i tvari, otpad su odvojeno prikupljene frakcije, spremne za recikliranje. »Najvažnije je u potpunosti odvojiti biootpad od ostalih suhih frakcija. Jedino na taj način možemo od biootpada dobiti kvalitetan kompost, a sav ostali suhi otpad, koji je u tom slučaju visoke čistoće, moguće je maksimalno sortirati na sortirnim linijama i dalje reciklirati«, rekla je Josipa Juričev-Sudac u intervjuu za portal Hrvatskoga kulturnoga vijeća.

Za Glas Koncila prokomentirala je prijeporni prijedlog spalionice Rebro: »Udruga ‘Eko Zagreb’ je protiv spalionice. Problem je što se ne razmišlja unaprijed o tome koji će štetni spojevi nastati spaljivanjem otpada. Hrvatski ‘centri za gospodarenje otpadom’ nisu dobro rješenje jer se u njih doprema golema količina komunalnoga otpada koji se ne može reciklirati. Osim toga, spalionice i energane postrojenja su koja zahtijevaju golemu količinu energije.«

Uzevši u obzir podatke i izjave stručnjaka, ako se i prihvati da je plastika nužna u suvremenoj medicini, ostaje pitanje je li spalionica dobro rješenje, mora li ona biti izgrađena u gusto naseljenu području te – najvažnije – je li doista potrebna golema količina plastike koja se svakodnevno proizvodi i distribuira ne u medicini, nego u proizvodnji ambalaže (44 %) i građevinskoj industriji (18 %).

Ekološko obraćenje

Proizvodnja otpada koja vodi u ekološku katastrofu ima duhovne korijene. Korijen je pogrješno uvjerenje da je čovjek vlasnik prirode i da s njom može činiti što ga volja, pa i uništiti je. Istina je suprotna; čovjek je stvorenje koje živi u svepovezanosti s drugim stvorenjima kojima se služi, ali je za njih odgovoran, kao i za druge ljude te za buduće naraštaje. Sve što je u okolišu postaje dio čovjekova organizma. Svakidašnjica puna nepotrebne plastike plod je materijalizma i hedonizma: građanin ekonomski razvijenih zemalja živi ubrzano, s visokim standardom, sebe razumije kao produktivnoga radnika, potrošača i vlasnika, kao da sreća i smisao ovise samo o količini proizvoda koje može konzumirati. Zato papa Franjo u enciklici »Laudato si’« poziva na ekološko obraćenje te poručuje: »Bitno je tražiti cjelovita rješenja u kojima će se uzeti u obzir interakcije prirodnih sustava unutar njih samih te s društvenim sustavima. Suočeni smo ne s dvije odvojene krize, jednom okoliša, a drugom društvenom, nego s jednom jedinom i kompleksnom krizom, socio-okolišnom krizom.« Na tom tragu treba shvatiti da svaki pojedinac ima utjecaj te da se promjenom navika može promijeniti sudbina otpada, kao i da iz linearne treba prijeći u kružnu ekonomiju koja će otpad činiti novim proizvodom.

»Posve neprihvatljiv« projekt
Fizikalni kemičar, profesor u miru Stanko Uršić dao je stručno objašnjenje negativne ocjene projekta: »Spalionica medicinskoga otpada na Rebru posve je neprihvatljiva. Središnji, iako nikako jedini problem s tom planiranom spalionicom, neizbježno je ispuštanje polikloriranih dioksina te polikloriranih dibenzofurana, najtoksičnijih i najkancerogenijih onečišćenja u inače neprihvatljivu ‘koktelu’ dimnih plinova, i to u daleko većim koncentracijama, čak i od onih dopuštenih po europskim propisima. To je neizbježno zbog lošega izbora tehnologije, nestalnoga ritma rada i, što je kod takvih postrojenja uobičajeno, loše kontrole procesa. I nadasve, zbog neprihvatljivo loše ‘kontrole’ i u naseljenu mjestu potpuno neprihvatljive vrste filtarskih uređaja. Središnji je problem pritom što je najopasnije onečišćenje, ono submikronskim česticama, glavnim nositeljima dioksina primjerice, ‘siva zona’, to jest zakonodavstvo ga potpuno zaobilazi.«