Ulaskom Hrvatske u EU ništa se bitno ne mijenja u primjeni konvencija o socijalnom osiguranju. Nova terminologija pod nazivima »uredba« ili zajednički »uredbe za koordinaciju« u praksi samo zamjenjuje dosadašnje konvencije o socijalnom osiguranju i mirovinama.
Prije svega valja pojasniti što se podrazumijeva pod koordinacijom mirovina prema propisima EU-a. Nakon pristupanja u članstvo Europske unije u Hrvatskoj se primjenjuju posebne uredbe EU-a za koordinaciju sustava socijalne sigurnosti pod zajedničkim nazivom »Uredbe EU za koordinaciju«. To su sljedeće:
- Uredba (EZ) broj 883/2004 Europskoga parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti (skraćeno: Osnovna uredba);
- Uredba (EZ) broj 987/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. rujna 2009., kojom se utvrđuje postupak provedbe Uredbe (EZ) broj 883/2004 o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti (skraćeno: Provedbena uredba) i
- Uredba (EU) broj 1231/2010 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenog 2010. o proširenju primjene Uredbe (EZ) broj 883/2004 i Uredbe (EZ) broj 987/2009 na državljane trećih zemalja koji tim uredbama nisu obuhvaćeni isključivo na temelju svojeg državljanstva, te sve uredbe kojima se navedene uredbe mijenjaju ili dopunjuju.
To znači da se dosadašnji dvostrani međunarodni ugovori o socijalnom osiguranju koje Hrvatska ima zaključene s europskim državama zamjenjuju s navedenim uredbama EU-a za koordinaciju. Zato se od početka članstva Hrvatske u EU-u čak 16 međunarodnih sporazuma o mirovinskom osiguranju zamjenjuje tim uredbama, i to sa sljedećim državama članicama EU-a: Austrijom, Belgijom, Bugarskom, Češkom, Danskom, Francuskom, Italijom, Luksemburgom, Mađarskom, Nizozemskom, Njemačkom, Poljskom, Slovačkom, Slovenijom, Švedskom i Velikom Britanijom. Zamijenit će se tim uredbama i ugovori s Norveškom i Švicarskom iako te države nisu članice EU-a.
Vezano uz te uredbe EU-a za koordinaciju, naglašava se da uredbe ne utječu na domaće propise o mirovinskom osiguranju, nego ih samo koordiniraju s domaćim propisima drugih država članica. Glavni je uvjet za primjenu tih uredaba da se na neku osobu primjenjivalo zakonodavstvo dviju ili više država članica tijekom njegova radnoga vijeka. To je tzv. »migracijska klauzula«. Međutim, ako se na određenu osobu primjenjivalo zakonodavstvo samo jedne države članice, uredbe za koordinaciju se ne primjenjuju. Prema tome, uredbe EU-a za koordinaciju ne utječu na domaće mirovine koje su priznate samo iz hrvatskoga mirovinskoga osiguranja.
Što se događa s razdobljima osiguranja koja su kraća od 12 mjeseci? Ako je ukupno razdoblje osiguranja (mirovinskoga staža) u drugoj državi kraće od 12 mjeseci, na osnovi kojega nije moguće ostvariti pravo na samostalno davanje primjenom domaćega zakonodavstva te druge države, to kraće razdoblje preuzima na svoj teret država u kojoj je navršio ostala razdoblja osiguranja, i to razmjerno trajanju tih razdoblja.
Medicinsko vještačenje obavlja se u svakoj državi članici prema njezinim propisima, na temelju liječničkih nalaza koje drugim državama članicama uključenima u pojedinačni predmet dostavlja ustanova za kontakt (mirovinski zavod), na propisanim tiskanicama. Invalidska mirovina za slučaj ozljede na radu i profesionalne bolesti ne određuje se prema uredbama EU-a za koordinaciju u razmjernom dijelu jer se prema hrvatskim propisima pravo na tu mirovinu stječe bez obzira na trajanje navršenih razdoblja osiguranja, a visina se određuje kao da je ostvareno punih 40 godina staža.
Gdje se podnosi zahtjev za mirovinu? Zahtjev se podnosi nadležnoj ustanovi u državi prebivališta podnositelja zahtjeva. Ako podnositelj zahtjeva nije navršio propisano razdoblje osiguranja u državi prebivališta, ustanova države prebivališta prosljeđuje zahtjev nadležnoj ustanovi u državi posljednjega zaposlenja. Zahtjev podnesen u jednoj državi smatra se zahtjevom podnesenim i u ostalim državama u kojima je podnositelj zahtjeva navršio razdoblja osiguranja, osim u slučaju izjave o odgodi stjecanja prava iz neke od uključenih država. U Hrvatskoj zahtjev se podnosi Hrvatskomu zavodu za mirovinsko osiguranje prema mjestu prebivališta podnositelja zahtjeva ili mjestu posljednjega zaposlenja. Za rješavanje takvih predmeta mjerodavne su sve područne službe i područni uredi. Dokazi koje podnositelj zahtjeva treba predati uz zahtjev za davanje primjenom uredaba EU-a za koordinaciju istovrsni su onima koji se predaju uz zahtjev prema dvostranom ugovoru.
