ŠTO JE PRAVI TEMELJ ZA MOLITVU? Nužne krjeposti za molitveni život

Foto: Shutterstock

Sv. Terezija Avilska u svom djelu »Put k savršenosti«, koje je svojevrsna pedagogija odnosno mistagogija molitve – prije nego započne s tumačenjem Otčenaša kao modela molitve – govori o potrebi nužnoga temelja za molitvu i općenito za duhovni život. Naime, da bi molitva vodila ka kontemplaciji i preobrazbi života te time bila u službi Crkve, traže se krjeposti. Za Tereziju evanđeoske su krjeposti jedine sposobne preoblikovati »nutrinu i vanjštinu« osobe i molitvene grupe. Bez tih krjeposti bit će moguće obavljati neke molitvene vježbe, ali ne i voditi i razvijati molitveni život. Ukratko, one su tako nužne da bez njih nije moguće postati kontemplativan.

Prema svetici dovoljne su samo tri krjeposti kako bi razvile ozbiljan program »molitvene askeze«, što je prvi korak u njenoj molitvenoj pedagogiji. Prva od triju krjeposti koje smatra nužnima za molitvu jest »ljubav jednih prema drugima, druga je nenavezanost na sve što je stvoreno i treća je istinska poniznost«, koja je, premda ju Terezija navodi kao zadnju, u biti »glavna i sadržava sve«. Terezija će kasnije dodati i četvrtu, a to je determinada determinaciün, tj. odlučna odlučnost.

Ljubav odgaja i senzibilizira molitelja u njegovu odnosu s drugim osobama. Ako je molitva ljubavni susret s Bogom, razgovor s Bogom u ljubavi, onda se ona mora odraziti i na moliteljev odnos prema drugima, prema braći i sestrama. Treba se dakle očitovati u rastu prijateljstva, u rastu ljubavi prema bližnjima.

Nenavezanost (distanciranost) odgaja i čini molitelja slobodnim u odnosu na stvari, na zemaljske vrijednosti koje ga nastoje zarobiti. Treba se odreći svake navezanosti: biti slobodni od svih stvorenih stvari i posjedovanja. Riječ je o slobodi koja omogućuje da se potpuno preda onomu koji je sve.

Poniznost oplemenjuje i čisti molitelja pred njim samim, otvara ga i drži raspoloživim da može istinski reći Bogu: »Neka mi bude po tvojoj volji.« Molitva u biti i nije drugo doli moći prihvatiti Božju istinu i moći mu izreći svoju istinu. Poniznost je hoditi u istini pred Bogom i pred ljudima.

I dok je, s jedne strane, nastojanje oko tih krjeposti uvjet za istinsku molitvu i rast u duhovnom životu, s druge pak strane autentična molitva ima za plod porast istih krjeposti u molitelju.

IZVORGlas Koncila br. 31/2018.
Prethodni članakISKUSTVO GRADSKOGA BRAČNOGA PARA SEKULIĆ Otuđenost od prirode donosi bolest
Sljedeći članakZAHVALNI ZA SVAKU STOPU HRVATSKE Znati izreći, živjeti i pokazivati zahvalnost