Nekoć davno, kad vjerojatno nitko od vas koji danas redovito čitate »Mali koncil« još nije bio rođen, ja sam već bio u Zambiji. Bilo je to od 1986. do 2001. godine. A onda sam se vratio iz misija, živio i djelovao u Krčkoj biskupiji. Godine 2020. opet sam se vratio u misije u Zambiju.
Misionar sam u biskupiji Mongu, najmlađoj u Zambiji. Osnovana je 1997. godine, baš u doba kad sam bio u Zambiji i djelovao kao misionar u središtu biskupije te bio župnik u katedrali u gradu Mongu. To je i najsiromašnija biskupija u Zambiji. Jako velik broj ljudi živi ispod crte siromaštva, što znači da nemaju mogućnosti pristupa najosnovnijim potrepštinama za normalan i dostojanstven život.
Kad sam se 2020. godine vratio natrag u misije i došao u grad u kojem sam živio i radio prije više od 20 godina, uočio sam velike promjene. Mongu je sada velik grad, s puno prometa i gužvi na svakom koraku. Odmah sam osjetio da to nije mjesto gdje želim biti i raditi. I zato više nisam u gradu Mongu, nego sam na rubu biskupije, u području koje se zove Nkeyema.
U tom kraju ljudi žive bolje jer je tu zemlja dobra i plodna, i kada su dobra kišna razdoblja, onda ima i dovoljno hrane. Mnogi se bave poljoprivredom i imaju velika područja zemlje koju obrađuju i na kojoj uzgajaju kukuruz, kikiriki, slatki krumpir, soju. Od voća tu ima banana kroz čitavu godinu, a ima i naranči, limuna, manga, guava, papaja, avokada i više vrsta divljega voća.
Tu ima i puno djece! Blizu župe sv. Petra i Pavla (osnovane prije mjesec dana) u kojoj djelujem zajedno s dvojicom domaćih svećenika, nalaze se dvije škole. Osnovna škola u kojoj se, od prvoga do osmoga razreda, školuje oko 1400 djece i srednja škola u kojoj se, od devetoga do dvanaestoga razreda, školuje oko 600 djece. I nisu to jedine škole u blizini, jer ima i više privatnih, u kojima je otprilike još 500 djece. Potom, tu je još uvijek i velik broj djece koja ne pohađaju školu jer nemaju roditelja ili skrbnika koji im mogu omogućiti školovanje. U koju god postaju odemo, u svakoj sretnemo mnoštvo djece. Zambija je vrlo mlada nacija u kojoj živi silno velik broj djece i mladih. I taj broj neprestano raste!
Govoreći o crkvi i tamo je situacija ista: puno djece i mladih, s kojima je lijepo raditi i vidjeti kako su na različite načine zauzeti u slavljenju nedjeljnih svetih misa. Dečki ponajviše u ministriranju i pjevanju. Djevojčice, uz pjevanje, sudjeluju u procesijama na početku mise, na prikazanju u vrijeme pretvorbe, nakon pričesti i na kraju mise kao zvjezdice ili cvjetići u plesanju. Za sve to djeca se redovito pripremaju subotom, a nedjeljom nakon mise sudjeluju u pripremama za primanje sakramenata.
Moj zadatak kao misionara jest, uz ostalo, vođenje brige da se svi susreti pojedinih grupa djece i odraslih odvijaju redovito i da svi imaju svoje vođe i učitelje, a to su laici koji ih pripremaju i poučavaju katekizam. Osim toga vodimo brigu o malim kršćanskim zajednicama u kojima se ljudi pojedinih dijelova župe redovito okupljaju na molitvu, razmišljanje o Božjoj riječi i na izgradnju zajedništva među njima. Zatim, nastojimo redovito posjećivati vjernike u udaljenim postajama. U našoj župi trenutačno ima oko 25 takvih postaja ili centara koje pohodimo mjesečno ili svaka dva mjeseca, kako je moguće. Život u misijama uvijek je zanimljiv i ispunjen mnogim susretima i aktivnostima po kojima se svi zbližavamo, bolje upoznajemo i rastemo u vjeri.
Misionar Ivica Kordić
