Negativno stajalište koje sv. Ivan od Križa zahtijeva u odnosu na mistične fenomene treba promatrati u svjetlu cjelokupnoga njegova duhovnoga nauka, prema kojem cilj čovjekova hoda jest sjedinjenje s Bogom. A ono se događa samo ako se čovjek odrekne svega, prigrli svoj križ i ide za Isusom Kristom. U tom hodu ne samo da treba napustiti stazu zemaljskih dobara i užitaka, nego i nebeskih, u koje spadaju uz ostalo i duhovne utjehe, viđenja, objave i slično, te ići jedino putom teologalnih krjeposti, tj. putom vjere, ufanja i ljubavi. Samo tom stazom – koja je tamna noć za razum, pamćenje i volju – stiže se do cilja, a sve druge ili vode u stranputicu ili se zadržavaju na pola puta.
Ako Bog neke osobe vodi izvanrednim i neuobičajenim putom – dajući im neke »nadnaravne milosti i darove« preko nadnaravnih priopćenja kao što su slasni užitci, viđenja, unutarnji govori i slično – čini to da bi ih još više usavršio i da bi dalje napredovali u dobru. Drugim riječima, ako Bog daje viđenja, unutarnje govore i slično, daje ih zato da bi osobu privukao k sebi te je potaknuo da krene na put ujedinjenja sve do preobražajnoga sjedinjenja u ljubavi, što je vrhunac savršenosti i cilj duhovnoga života. Da bi osoba odgovorila na taj Božji »zov«, ona se, sa svoje strane, ne treba zadržavati na izvanrednim i neuobičajenim »darovima«, nego se treba dati na put teologalnoga života, tj. graditi svoj duhovni hod na »goloj« vjeri, nadi i ljubavi koje su jedine kadre, najneposrednije, dovesti do sjedinjenja s Bogom (usp. 2U 19; 30,5). Graditi na »goloj« ili »čistoj« vjeri znači oslanjati se na ono što kaže Sveto pismo, predaja, crkveno učiteljstvo, a ne na ono što se »osjetilo«, »čulo« ili »vidjelo«…
Stoga tijekom cijele druge knjige »Uspona na goru Karmel« Ivan od Križa upozorava da se izvanredni darovi (fenomeni) ne bi smjeli tražiti, jer ako ih Bog daje, ne daje ih zbog njih samih, nego zbog milosti koja je u njima sadržana (»duh pobožnosti«) te će savjetovati da ih se ne prihvaća, štoviše da ih se odbacuje, jer ako su od Boga, oni će postići svoj učinak prihvaćala ih osoba ili ne. Postupajući tako – zauzimajući stajalište distanciranosti i neprihvaćanja – osoba će se zaštititi od mnogih prijevara i zabluda koje sa sobom nose takve pojave; u protivnom – ako ih traži i olako prihvaća – vrlo lako može postati žrtvom samoobmanâ i varka đavlovih, kojemu je svojstveno da se »oblači u anđela svjetla« te nailazi na »otvorena vrata« i »plodno tlo« u osoba koje čeznu za takvim stvarima.
