BITI I DJELOVATI NEODVOJIVO SU POVEZANI Askeza kao put i nasljedovanje Krista

Snimio: B. Čović

Kršćanin je po krštenju postao novi čovjek u Kristu te je pozvan rasti sve do punine Kristove, do potpunoga suobličenja Kristu. Da bi to ostvario, potrebno je da sa svoje strane surađuje s Božjom milošću. Bez svojega truda i aktivne suradnje njegovo novo biće u Kristu ne će se razvijati i ne će hoditi prema svojemu punomu ostvarenju. Na razvitak i napredak pak utječu svakodnevni ispravni izbori i u skladu s njima djelovanja. Biti i djelovati neodvojivo su povezani. Kršćanin treba djelovati u dosljednosti i potpunoj sukladnosti sa svojim novim bićem u Kristu, tj. njegovi izbori i djelovanja trebaju biti nadahnuti radikalnom poslušnošću Kristu. U protivnom njegov život gubi smisao i vrijednost.

Ako novost njegova bića u Kristu zahtijeva djelovanje i življenje u savršenoj i radikalnoj poslušnosti osobi Kristovoj, onda se kršćanski život ne može nego kvalificirati kao nasljedovanje osobe Kristove, pristajanje uz Njega u svim situacijama svakodnevnoga življenja. Trud u nasljedovanju Krista ima obilježje napora, vježbe, trajnoga i vjernoga hoda. To je ono što se podrazumijeva pod kršćanskom askezom, koja se može definirati kao ustrajni hod u vjernosti i u skladu s vlastitim novim bićem u Kristu.

Kršćanska askeza, shvaćena u ozračju nasljedovanja Krista, u smislu puta odnosno hoda usvaja mnogo šire gledište u odnosu na ranija shvaćanja: na prvom mjestu vraća središnjost Krista u duhovnom izrastanju kršćanina, slijediti Krista, dakle, podrazumijeva neophodno radikalno prianjanje uz njegovu osobu; na drugom mjestu, askeza se oslobađa onoga ograničenoga stajališta u kojem je bila dugo vremena zatvorena, gdje ju se poistovjećivalo s mrtvenjem, odricanjem, trapljenjem; i na kraju bolje izriče dinamički aspekt duhovnoga života kršćanina.

Kršćanska askeza bila bi, dakle, trajni i metodički napor kršćanina u nasljedovanju Krista, u pristajanju na plan Božjega spasenja kroz suradnju u poslušnosti Duhu Svetomu. Dinamizam rasta i razvoja duhovnoga života, iako proizlazi iz besplatne inicijative Božje ljubavi u Kristu – kako bi se u konkretnom životu ostvario – neophodno zahtijeva aktivnu i odgovornu suradnju čovjeka, koja se treba očitovati putem poslušnosti i radikalnoga i slobodnoga pristanka uz osobu Isusa Krista u svoj širini njegova otajstva, a iznad svega u nasljedovanju na putu križa, i to ne križa radi križa, nego križa kao puta u život.

IZVORGlas Koncila br. 45/2019.
Prethodni članakBISERI RAPSKE CRKVE SV. ANDRIJE Zid koji povezuje Rab i Boston
Sljedeći članakZA SVAKODNEVNO PLANIRANJE Katolički džepni kalendar i rokovnik 2020.