Dok se u drugoj polovici svibnja diljem svijeta mnogo govorilo o Svjetskom danu pčela koji su Ujedinjeni narodi na inicijativu susjedne Slovenije ustanovili s ciljem jačanja svijesti o (pre)važnoj ulozi pčela, ostali oprašivači koji su također zaslužni za održanje bioraznolikosti i proizvodnju hrane daleko su od toga da im se prizna nemjerljiv doprinos. Oni su skupina malih, neumornih radnika važnih za opstanak ljudi, na koje se obraća pozornost tek kada prozuje čovjeku oko glave. Tada odgovor nerijetko ne odražava priznanje za njihove zasluge, nego upravo suprotno. Tako su danas svi oprašivači, od pčela, leptira i šišmiša do kolibrića, sve više ugroženi zbog ljudskih aktivnosti, unatoč tomu što je upravo oprašivanje koje vrše temeljni proces za opstanak ekosustava.
Gotovo 90 posto svjetskih divljih cvjetnih biljnih vrsta u cijelosti ili barem djelomično ovisi o oprašivanju životinja, zajedno s više od 75 posto svjetskih prehrambenih usjeva, uključujući voće, povrće, orašaste plodove i sjemenke. Stoga oprašivači ne samo da izravno pridonose sigurnosti hrane, poboljšanju njezine kvalitete i raznolikosti te povećavaju prinose usjeva, nego su i ključni za očuvanje biološke raznolikosti. Međutim, kako to već biva, želja za profitom, neodgovornost i neznanje ubitačna su kombinacija koja svoje malene žrtve kosi diljem svijeta, ali i u Hrvatskoj.
Nedavno je u okolici Vukovara i Vinkovaca zabilježen golem pomor pčela jer je lokalni poljoprivrednik u Srbiji jeftino kupio zaštitna sredstva za usjeve koja su u Hrvatskoj zabranjena, a prije nego što je tretirao svoja polja nije obavijestio pčelare te će, osim pčelara koji je izgubio pčelinje zajednice i proizvodnju meda, štetu imati i drugi poljoprivrednici čije su kulture oprašivale te pčelinje zajednice, a zbog njihova će pomora imati manji prinos. To su samo štete koje se mogu izračunati, no one na prirodi, jer su osim pčela o kojima se brinu pčelari gotovo sigurno stradali i divlji oprašivači, nitko ne spominje.
Oprašivače sve više ugrožava gubitak staništa, neodrživa poljoprivredna praksa, klimatske promjene i onečišćenje. Žele li se očuvati oprašivači, u većoj bi se mjeri trebale primjenjivati poljoprivredne prakse poput agroekologije, sadnje međukultura, agrošumarstva i integriranoga suzbijanja štetnika kako bi se osigurali stabilni prinosi usjeva, spriječila nestašica hrane i utjecaj na okoliš. Mjere zaštite i očuvanja oprašivača ujedno potiču i očuvanje ukupne bioraznolikosti, čime se poboljšavaju usluge ekosustava poput suzbijanja štetnika, plodnost tla i regulacija zraka i vode.
U Europi su oprašivači uglavnom kukci, poput pčela, osolikih muha (pršilica, lebdjelica), leptira, moljaca, osa, kornjaša i drugih vrsta muha. Procjenjuje se da izravan doprinos oprašivača poljoprivredi EU-a iznosi između 5 i 15 milijardi eura. Unatoč tomu, učestalost i raznolikost oprašivača u EU-u posljednjih se desetljeća dramatično smanjila te su mnogi europski divlji oprašivači ugroženi zbog neodržive upotrebe zemljišta, intenzivne poljoprivrede i pesticida, invazivnih stranih vrsta, onečišćenja okoliša i klimatskih promjena.
Europska agencija za okoliš nedavno je upozorila da Europa mora odmah djelovati kako bi preokrenula pad broja oprašivača, i to u svim gospodarskim sektorima i na različitim razinama upravljanja te u društvu. Pritom je, kako se ističe, za procjenu učinaka tih akcija nužno praćenje raznolikosti i brojnosti divljih oprašivača. Naime, Europa je suočena sa zabrinjavajućim padom broja divljih oprašivača: divljih pčela, osolikih muha, leptira i moljaca. Gotovo 41 posto osolikih muha, 20 posto leptira i 9 posto pčela prijeti izumiranje. Uzrok tomu treba tažiti u gubitku poluprirodnih staništa koja su ključna za oprašivače, a nestaju zbog intenziviranja poljoprivrede i napuštanja ekstenzivnih poljoprivrednih sustava, prekomjerne uporabe pesticida, gubitka staništa u mrtvom drveću i starim stablima koja nestaju zbog intenzivnoga šumarstva, invazivnih stranih vrsta te klimatskih promjena i s njima povezanih ekstremnih vremenskih događaja.
Prema podatcima Europske agencije za okoliš, mnoge države već poduzimaju mjere za zaštitu oprašivača, a EU se Strategijom za bioraznolikost do 2030. te Inicijativom za oprašivače već obvezala na preokretanje pada broja divljih oprašivača do 2030. Uz to, Direktiva o staništima s mrežom zaštićenih područja Natura 2000 pomaže u očuvanju ključnih poluprirodnih staništa oprašivača. Uredba o obnovi prirode koja je usvojena 2024. zakonski obvezuje države članice na zaustavljanje i preokretanje pada brojnosti oprašivača do 2030., kao i na uspostavljanje okvira za praćenje čija je svrha pomoć u procjeni napretka prema tomu cilju. Izvještaj Europske agencije za okoliš tako poziva na poljoprivredu i šumarstvo prilagođene oprašivačima, dobro upravljanje zaštićenim područjima te integraciju prihvaćanja i bioraznolikosti u politikama EU-a i nacionalnim politikama.
Ministarstvo zaštite okoliša i zelene tranzicije ističe da je velika raznolikost divljih oprašivača nužna za stabilno i učinkovito oprašivanje, čak i kada su udomaćene medonosne pčele prisutne u velikom broju. U Hrvatskoj obitava najmanje 720 vrsta divljih pčela, a na razini Europe i više ih je od 2000. Dosad je opisano oko 6000 vrsta osolikih muha (muha lebdjelica), a raznolikost vrsta divljih oprašivača uvjetovala je i njihovu ekološku raznovrsnost u obliku proljetnih ili jesenskih vrsta različitih veličina, oblika tijela, više ili manje dlakavih, aktivnih noću ili danju. Uredba o obnovi prirode koja je stupila na snagu 2024. države članice obvezuje na poduzimanje mjera za zaustavljanje smanjenja populacija oprašivača najkasnije do 2030. Ministarstvo zaštite okoliša i zelene tranzicije izrađuje prijedlog Zakona o provedbi Uredbe kojim će se omogućiti njezina provedba. Nacionalni plan obnove prirode bit će temelj za prepoznavanje i integraciju mjera usmjerenih i na zaštitu oprašivača. Zavod za zaštitu prirode u Ministarstvu zaštite okoliša i zelene tranzicije provodi projekt »Cro Buzz Klima« kako bi se utvrdio utjecaj klimatskih promjena i drugih ekoloških činitelja na zajednice oprašivača te predložile mjere povećanja klimatske otpornosti njihovih populacija.
Kako pomoći oprašivačima?
– saditi razne skupine biljaka koje cvjetaju u različito doba godine
– kupovati sirovi med od lokalnih pčelara
– kupovati proizvode koji su proizvedeni održivim poljoprivrednim praksama (organski, ekološki ili bioproizvodi)
– izbjegavati upotrebu fungicida, herbicida ili pesticida u vrtovima
– zaštititi kolonije divljih pčela kad god je to moguće
– sponzorirati košnicu
– izraditi fontanu za divlje pčele ostavljanjem posude za vodu vani
– pomoći u održavanju šumskih ekosustava
– razgovarati s prijateljima i obitelji o važnosti očuvanja pčela i drugih oprašivača.
Kako mogu pomoći pčelari i poljoprivrednici?
– smanjenjem ili promjenom upotrebe pesticida
– što većom raznolikošću usjeva ili sadnjom usjeva koji privlače oprašivače oko polja
– stvaranjem živica.
Mogu pomoći i političari…
– više uključiti lokalne zajednice u donošenje odluka
– provoditi strateške mjere, koje uključuju i novčane poticaje
– povećati suradnju između nacionalnih i međunarodnih organizacija,
