Uoči važnoga, 21. sastanka stranaka Konvencije Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama (COP21) koji je u prosincu 2015. godine održan u Parizu i na kojem je postignut međunarodni sporazum o smanjenju emisija stakleničkih plinova, papa Franjo je na blagdan Duhova, 24. svibnja, objavio encikliku »Laudato si’«, o brizi za zajednički dom. Ta ekološka enciklika Papin je apel upućen svima da očuvamo planet Zemlju i pridodana je socijalnomu nauku Crkve. Hrvatsko katoličko sveučilište (HKS) od 2019. do 2021. godine provodilo je projekt »CRO – Laudato si’«, a u 2022. počinje i s programom cjeloživotnoga učenja »Laudato si’! Dijalogom do cjelovite ekologije«.
Doc. dr. Zoran Turza s Katedre za teologiju HKS-a o tome kako je došlo do odluke o pokretanju tog programa kaže: »Odluka je odgovor na apel pape Franje iznesen u enciklici Laudato si’ o obnovi dijaloga o načinu na koji gradimo budućnost planeta. Mislim da je važno da svatko pokuša dati svoj odgovor, posebice vjernici katolici, a onda i svi ljudi dobre volje, kojima je Papa također uputio tu encikliku. Kako sam zaposlen na visokoškolskoj instituciji, smatrao sam da svoj obol mogu dati ne samo na osobnoj i obiteljskoj razini, nego i na profesionalnoj, odnosno, sveučilišnoj.«
Inicijatori programa tri su institucije: Centar za promicanje socijalnoga nauka Crkve Hrvatske biskupske konferencije, Katedra za socijalni nauk Crkve Katoličkoga bogoslovnoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i Katedra za teologiju Hrvatskoga katoličkoga sveučilišta, odnosno njihovi predstavnici dr. Stjepan Baloban, dr. Silvija Migles i dr. Turza. Predavači su iz različitih znanstvenih područja i institucija, kao i privatnoga sektora. Program svojim naslovom poziva na dijalog jer je, pojašnjava dr. Turza, dijalog ključna riječ Crkve u 20. i 21. stoljeću.
»Crkva želi slušati, vidjeti i upoznati se s problemima suvremenoga svijeta i svakoga pojedinca jer se misija Crkve u potpunosti ispunjava tek preko drugoga čovjeka. Ako je taj čovjek ugrožen, ako su zbog konzumerističko-hedonističkoga stila života jednoga zapadnjaka ugroženi uvjeti života i proizvodnje ljudi iz siromašnih zemalja, kako vjernik može zatvoriti oči pred tim? Ne može. Jedini je put dijalog. Idemo zajedno vidjeti što možemo napraviti, idemo razgovarati na svim razinama… Zato dijalog u naslovu. Papa Franjo i posebice Crkva nakon Drugoga vatikanskoga koncila želi uspostaviti dijalog na svim razinama.«
Za pojam »cjelovite ekologije« kaže da to nije neki znanstveni ili tehnički termin, nego takve sintagme postaju predmeti teološkoga istraživanja kada budu iznesene u papinskom dokumentu. »Što Papa želi reći tom sintagmom? Zasigurno ne želi uspostaviti neki alternativni znanstveni pristup ekologiji. Jednostavno rečeno, ekologija je znanstvena disciplina koja proučava s jedne strane odnose između organizama, ali s druge strane i njihov odnos u okolišu, a ‘cjelovita ekologija’ sintagma je kojom papa Franjo želi potaknuti na raspravu o ekološkoj krizi u širem društvenom kontekstu. Naime, globalno zatopljenje i ekološka kriza više će pogoditi nerazvijene zemlje. Mi u zapadnom svijetu na globalno ćemo zatopljenje uglavnom odgovoriti tako što ćemo pojačati klimatizacijske uređaje, a stanovnici pojedinih afričkih zemalja koji žive od rijeka koje nestaju bit će osuđeni na propast, odnosno migraciju. Dakle ekološka je kriza i kriza čovjeka i kriza društva, to se krije iza sintagme ‘cjelovita ekologija’. Druga sintagma ‘ekološko obraćenje’ objašnjena je u enciklici Laudato si’, a riječ je o obnovi odnosa prema Bogu koji bi se trebao pokazati u našem odnosu prema okolišu. Čovjek je biće odnosa prema Bogu, bližnjima i prirodi. Zbog toga je za kršćanina prirodno da njeguje i obnavlja vlastiti odnos prema prirodi. Ne zato da bi prirodi dodijelio neki božanski status, nego zato da bi kao slika Božja iskazao brigu za povjereni mu svijet. Biblija vidi čovjeka kao marljiva i dobrohotna vrtlara, a ne kao mahnita, lijena i razorna predatora. Papa Franjo jasno precizira komu je potrebno ekološko obraćenje. Radi se o dvjema skupinama vjernika. U prvoj su skupini praktični vjernici koji ismijavaju bilo kakvu zauzetost oko našega okoliša, a u drugoj su oni koji ne mijenjaju svoje navike.«
Program je pokrenut kako bi polaznike pozvao na dijalog, a bit će im ponuđeno temeljno znanje o ekologiji, biblijskoj antropologiji i socijalnom nauku Crkve kako bi, bez obzira na to bili vjernici ili ne, mogli s tim znanjem pokrenuti nove dijaloge tamo gdje djeluju. Zauzetost kršćanina za stvoreni svijet, kaže dr. Turza, nije samo zauzetost za taj stvoreni svijet, nego istodobno izričaj pozitivna odgovora vlastite egzistencije na poziv na ljubav koji mu Bog upućuje. Završetkom programa polaznici će biti osposobljeni da na temelju stečenih znanja nastave ili pokrenu dijaloge o ekologiji kako bi postali svojevrsni zagovornici i promicatelji tih važnih tema. Program će se odvijati kroz četiri subote, jednom mjesečno, počevši od siječnja, a od jeseni 2022. trebao bi započeti novi ciklus.
Na pitanje zašto je enciklika »Laudato si’« važna za vjernike dr. Turza kaže: »Važna je iz nekoliko razloga. Prvo, riječ je o pismu koje je rimski prvosvećenik, nasljednik Petrov i Kristov namjesnik na zemlji, uputio svakomu vjerniku. Drugo, radi se o papinskom dokumentu par excellence. Enciklika pripada kategoriji papinskih dokumenata s vrlo visokim stupnjem obvezatnosti za vjernike. Treće, riječ je o dokumentu koji pripada socijalnomu nauku Crkve koji je nepresušno blago za vjernike koje može biti vrijednosni orijentir njihove zauzetosti na svim razinama.«
Koliko je ta enciklika poznata u Hrvatskoj, među vjernicima i klerom? »Prema istraživanjima koje provodimo na Hrvatskom katoličkom sveučilištu čini se da sada već šest godina nakon izlaska ove enciklike ipak postoji određena zadovoljavajuća razina znanja o njezinim bitnim porukama. I među vjernicima i među klerom. Mene je iznenadilo da se u istraživanjima koja ćemo tek publicirati pokazalo da vrlo aktivni vjernici pokazuju velik interes za taj dokument s jedne strane, ali i da visoku ocjenu daju pontifikatu pape Franje.«
