Jelena Franić, dvadesetpetogodišnja magistra komunikologije, dugogodišnja je salezijanska suradnica, katehistica i aktivna laikinja koja jedanaest godina djeluje u župi Duha Svetoga na zagrebačkom Jarunu. S tamošnjim salezijancima povezana je od svojih srednjoškolskih dana, kada se uključila u pastoral salezijanskoga oratorija »Dominik Savio« i rad s mladima. Ovih dana salezijanci i njihovi župljani slave 50 godina župe Duha Svetoga i 25 godina posvete crkve Sveta Mati Slobode. U svemu tome Jelena Franić veoma aktivno sudjeluje. Salezijanska duhovnost i karizma sv. Ivana Bosca progovaraju kroz njezin i privatni i profesionalni život te područja interesa, kao što su katehizacija i evangelizacija mladih na društvenim mrežama.
Jelena je rođena 2. ožujka 2000. u Zagrebu. Dolazi iz peteročlane obitelji i najmlađa je od troje djece. Stanuje s obitelju u Španskom. Otac Krešimir rođen je u Dubrovniku, a majka Mirjana u Bugojnu. Upoznali su se u Zagrebu 1991. godine, a vjenčali 1993. godine u Dubrovniku, prema kojemu cijela obitelj gaji veliku ljubav. Majka je profesorica francuskoga i lingvistike, a otac diplomirani ekonomist.
Oboje rade u struci. Jelena ima starijega brata Antu i sestru Katarinu. Oboje su završeni pravnici i velika su potpora i oslonac Jeleninu životu, jednako kao i njezini roditelji. Odrastali su u katoličkom ozračju.
Tijekom njezina djetinjstva obitelj je zajedno svake nedjelje odlazila na misu i njegovala katoličku vjeru odgojem i svakodnevnim životom. Vjerski temelji Jelenu su usmjerili da se, nakon primljenoga sakramenta krizme, uključi kao volonterka i salezijanska animatorica u oratorij »Dominik Savio« u župi Duha Svetoga na Jarunu. Svoje je srednjoškolske i studentske dane provela u aktivnom radu s mladima volontirajući kao salezijanska animatorica služenjem na brojnim ljetnim i zimskim oratorijima, prateći mlađe salezijanske animatore na njihovu putu formiranja kroz škole animatora, vodeći kateheze za generacije krizmanika i srednjoškolaca te pokrećući brojne salezijanske medijske inicijative, od kojih se ističu pjesme »Otac mladih« i »Gio« posvećene životu svetoga Ivana Bosca.
»Imam taman toliko godina koliko ima i crkva Sveta Mati Slobode u kojem sam odrastala. Ugradila sam se u nju. Dolazila sam još kao djevojčica, od šeste godine. Uvijek sam se išla pomoliti Mariji. Očito je da smo Marija Pomoćnica i ja odmah sklopile dogovor, samo što ja to do svojih zrelijih godina nisam znala«, pripovijeda Jelena. »Salezijanci, župa Duha Svetoga i oratorij ‘Dominik Savio’ na Jarunu zaista su velik dar i lijep dio mojega odrastanja i formiranja mene kao djevojke i vjernice. Tijekom srednjoškolskih i studentskih dana salezijanci su okupljali skupinu nas mladih i davali nam veliko povjerenje u konkretnim zadatcima i pastoralu. Vidjeli su u nama mnogobrojne talente i potencijal koji se umnažaju kad ih dijelimo za druge. Oduševilo me to što su salezijanci cijelo vrijeme bili prisutni među nama, što su nam bili i ostali poput očeva, braće i prijatelja prateći nas u važnim životnim događajima kao što su rođendani, slavlja, maturalne večeri, upisi fakulteta, polaganje ispita… Osim dara salezijanske prisutnosti iskustvo boravka i služenja u salezijanskoj župi oblikovalo me za život, ali i u duhovnom smislu. U svojoj sam župi primila školu molitve, ljubavi i vjere koja me usmjerila na spoznaje da su mi vrata ispovjedaonice i Crkve uvijek otvorena, da su mi salezijanci i svećenici uvijek na raspolaganju za razgovor i pomoć te da postoji mjesto služenja za mene u Crkvi, posebice u radu s mladima«, govori naša sugovornica.
Dugogodišnji boravak u salezijanskoj župi i oratoriju, nakon školovanja u 11. gimnaziji, usmjerio ju je i na odabir željenoga fakulteta komunikologije. »Kroz povjerenje koje mi je dano u srednjoškolskim danima u vođenju komunikacijskih kanala župe i oratorija, fotografiranje i pisanje izvještaja sa salezijanskih događanja, vođenje brojnih priredaba i događaja, prepoznala sam svoje profesionalno usmjerenje i 2018. upisala studij komunikologije na Hrvatskom katoličkom sveučilištu u Zagrebu.
Uspješno sam diplomirala 2024. godine s temom ‘Komunikacijsko djelovanje salezijanskih oratorija u Hrvatskoj salezijanskoj provinciji’. Za prvi sam znanstveno-istraživački rad na području salezijanaca i komunikacije dobila priznanje svojega sveučilišnoga odjela za najbolji diplomski rad u akademskoj godini 2023./2024. Ljubav prema čitanju i učenju, ali i salezijanskoj karizmi doveli su me tijekom studentskih dana u salezijansku izdavačku kuću ‘Salesianu’, gdje sam usavršavala i brusila svoje vještine u odjelu za marketing. Danas sam zaposlena u salezijanskoj udruzi ‘Točka’ kao koordinatorica prvoga nacionalnoga programa za krizmu ‘Živa vatra’ kroz koji, nadahnuta salezijanskom karizmom, izgrađujem našu Crkvu pomažući župama u katehetskoj pripremi i radu s krizmanicima za sakrament krizme. Lijep je to posao koji više doživljavam kao poziv i poslanje jer nema te cijene u oduševljavanju mladih za Boga i Crkvu i dajući im iskustvo obitelji i zajednice u kojoj žele ostati i nakon krizme«, kaže Jelena Franić.
Ove ju je godine na njezinu profesionalnom putu posebno ohrabrio posjet Sjedinjenim Američkim Državama i dvotjedni boravak na franjevačkom sveučilištu u Steubenvilleu, gdje je zajedno s kolegicom imala priliku predstaviti program »Živa vatra«. »Osjetila sam univerzalnost i ljepotu naše Crkve u kojoj zaista ima prostora i potrebe za nama mladima. Uz svoje profesionalno usmjerenje i rad u udruzi ‘Točka’ također sam osmislila i već tri godine vodim svoj evangelizacijski Instagram-profil ‘Mali put’. Taj profil, inspiriran duhovnim putom svete Male Terezije, svakodnevno pruža duhovne poticaje za 41 tisuću pratitelja. Svojim objavama na ‘Malom putu’ nastojim doći do srca svakoga čovjeka, bez obzira na njegovu životnu fazu ili duhovnu pozadinu i približiti ga Božjoj ljubavi.«
»Zahvalna sam na svem povjerenju i prostoru koje su mi salezijanci dali da razvijem svoje talente i pronađem svoj životni i profesionalni poziv. Kroz njihov pristup spoznala sam da svećenici, redovnici i posvećene osobe, unatoč svojemu velikomu poslanju, ne mogu sve postići sami. Crkva treba nas laike, našu kreativnost i volju da pridonosimo životu naše župne zajednice, a onda i šire. Crkva je mjesto koje ima dovoljno prostora za svakoga od nas jer svaki čovjek ima svoje jedinstvene talente i sposobnosti koje može donijeti zajednici. Crkvena zajednica kojoj pripadam moj je drugi dom. Život mi ispunjava i moja ljubav prema čitanju. Cijenim glazbu, umjetnost, završila sam osnovnu glazbenu školu za gitaru, bavim se športom, treniram, planinarim. Vidim se u komunikologiji, evangelizaciji, Crkvi. Privatno sam otvorena bračnomu pozivu, voljela bih biti supruga i majka uz nadu da ću sve uspješno uskladiti. Vjera mi je gorivo za smislenost, u njoj počivam, njome se nadahnjujem, s njom se identificiram, živim ju kroz svoje doprinose i odnose s ljudima. Vjera je živa i stvarno prisutna u mojem životu, neodvojiva je od moje stvarnosti. Nikada dovoljno vjere, konstantni mi je putokaz prema svetosti, prema Nebu«, kaže Jelena Franić.
