SVJEDOČANSTVO KRALJICE TAMBURAŠKE PJESME VERE SVOBODE Karijera joj je bila »usporena« zbog intervjua Glasu Koncila o vjeri i obitelji

Snimio: B. Čović

Teško je nabrojiti sve poveznice koje vežu »kraljicu« tamburaške glazbe Veru Svobodu s velikim kršćanskim blagdanom Velikom Gospom, Blaženom Djevicom Marijom i katoličkom vjerom. Rođena upravo 15. kolovoza 1935. u Osijeku, uz svoj rođendan veže i Majku Božju, a malo je poznato da su joj roditelji uz ime Veronika u donjogradskoj župi Preslavnoga Imena Marijina na krštenju dali ime Marija, koje je nosila baka s majčine strane, inače folksdojčerske krvi… Svih desetljeća glazbene karijere Vera Svoboda, zajedno sa suprugom Julijem Njikošem, uz brojne zabavne, narodne i starogradske pjesme, rado je pjevala i crkvene te posebno marijanske pjesme. Iza nje je album »Kraljice Hrvata, moli za nas«, kao i brojni nastupi po hrvatskim katoličkim misijama diljem Europe i svijeta.

Četrdeset i šest godina nakon što je ugostila novinare Glasa Koncila don Živka Kustića i Miju Gabrića u vrijeme Hrvatskoga proljeća u svojem stanu u Novom Zagrebu u Aleji pomoraca, opet je spremno otvorila vrata svojega doma našemu uredništvu u Svetoj Nedelji, gdje posljednjih godina živi sama nakon suprugove smrti, iako su joj u blizini unuci i praunuci, pa joj oni krate duge ljetne dane. Trag koji nas je odveo do pjevačice koja je i danas u 81. godini nakon operacije srca glazbeno aktivna, snima pjesme i spotove, bio je album koji je objavljen prije 28 godina: »Kraljice Hrvata, moli za nas« u »Jugotonu«. 

Marijanske pjesme u »Jugotonu«

»U šezdeset godina dugoj glazbenoj karijeri uz svojega sam supruga Julija Njikoša imala samo jedan cilj: promovirati i izvoditi tradicijsku narodnu i starogradsku hrvatsku glazbu. Tomu cilju ostali smo vjerni i zbog toga sam ponosna. Isto vrijedi i za staru duhovnu hrvatsku glazbu te vječno stare crkvene pjesme koje stoljećima hrvatski narod pjeva prigodom misnih slavlja u raznim prigodama«, dočekala nas je i s vrata počela priču o snimanju gramofonske ploče »Kraljice Hrvata, moli za nas«. Bilo je to 1989. godine, prije demokratskih promjena u Hrvatskoj, ali nije ih to spriječilo da poseban album posvete marijanskim skladbama…

»Majci Božjoj oduvijek smo se molili, zahvaljivali joj na njenoj dobroti, pa i u novijoj povijesti ona je, uz molitvu i krunicu, bila uvijek na usnama svakoga našega branitelja«, kaže Vera Svoboda, kojoj je karijera bila »usporena« zbog intervjua koji je dala Glasu Koncila 1971. godine.

»Moj je suprug odlučio na nosač zvuka staviti u svojoj obradi i svojim aranžmanima najpopularnije crkvene pjesme posvećene Majci Božjoj u mojoj izvedbi. Kao ministrant, dok je još bio dječak, uvijek poslije mise zapisivao je pjesme jer je išao u muzičku akademiju. Omotnicu LP ploče snimili smo u Đakovu u katedrali pred oltarom Bogorodice. Tamburaški orkestar Hrvatske radiotelevizije i Julije Njikoš mlađi za orguljama snimili su glazbu. Još uvijek je bio ‘Jugoton’. U to sam vrijeme neposredno pred devedesete godine snimila još jednu domoljubnu ploču ‘Vezak vezla Hrvatica mlada’. Sve to je tada jedva prošlo u javnost, ali ipak je uspjelo. Ja sam već tada, 1990. godine, kao rijedak pjevač nastupala na mnogim skupovima s prvim predsjednikom Franjom Tuđmanom na koncertima za neovisnu i slobodnu Hrvatsku koja se tada rađala. Na početku Domovinskoga rata stavila sam se na raspolaganje, pjevala sam gdje god je trebalo, čak i na opasnim mjestima. Pjevala sam za Hrvatsku bez honorara, to je bilo ono što sam mogla dati za one koji su izgubili krov nad glavom ili nekoga svojega«, svjedoči Vera Svoboda, a zbog toga je svojega angažmana bila prva umjetnica koja je iz ruku predsjednika Tuđmana dobila odličje Danice hrvatske s likom Marka Marulića za kulturni doprinos. Bilo je to, kako svjedoči, za nju i supruga vrijeme ponosa.

Doživljavala neugodnosti

Na albumu »Kraljice Hrvata, moli za nas«, koji je 2004. godine doživio i reizdanje na nosaču zvuka u »Croatia Recordsu«, deset je marijanskih pjesama, među kojima su poznatije »Djevice nevina, majčice draga«, »Marijo, svibnja kraljice«, »O divna djevice, nebeska kraljice«, »Kraljice neba, raduj se«… Uz Tamburaški orkestar Hrvatske radiotelevizije, za orguljama je bio Julije Njikoš mlađi, a sve je pjesme zapisao i aranžirao te dirigirao Verin suprug Julije Njikoš. Posebno joj je draga pjesma »Rajska Djevo, Kraljice Hrvata« koju najčešće i izvodi te svjedoči: »Majka Božja najveća je zaštitnica Hrvata. Njoj smo se oduvijek molili, zahvaljivali joj na njenoj dobroti, pa i u novijoj povijesti ona je, uz molitvu i krunicu, bila uvijek na usnama svakoga našega branitelja.«

Upitana koliko je delikatno bilo izdati album »Kraljice Hrvata, moli za nas« u tadašnjem društvenom ozračju koje nije bilo naklonjeno vjeri ni duhovnim stvarnostima, rekla je: »Ja sam te pjesme pjevala i puno prije kada sam gostovala u Europi, Americi, Australiji i Kanadi po katoličkim misijama. Uz cijeli slavonski starogradski repertoar, uvijek sam nekoliko pjesama posvetila i Majci Božjoj, ali i drugim vjerskim pjesmama uoči Božića ili drugih većih blagdana. Nisam bila u strahu, pošteno sam radila svoj posao, nisam pjevala ništa što je protudržavno ili zabranjeno. Nisam pjevala gdje bi bilo otpora prema takvoj glazbi«, govori Vera Svoboda, koja je ipak doživjela neke neugodnosti zbog tih pjesama, ali o tome ne želi govoriti.

Bakina medaljica na posebnom mjestu
Posljednji angažman bilo joj je snimanje spota za pjesmu uz zabavni orkestar u Đakovu koju je za nju prije mnogo godina napisao Arsen Dedić na stihove Drage Britvića »Onom tko mi noćas svira«, a to provocira i njezin komentar na današnje i nekadašnje uvjete rada: »Danas je lakše biti pjevač, mnogima je važnije da imaju ‘stajling’… A prije se snimalo mnogo drukčije, oprema je bila puno skromnija, tehnologija je napredovala. Kada poslušam neku pjesmu iz šezdesetih, to je potpuno drugačiji zvuk. Prije nije bilo animoziteta među pjevačima«, zaključuje Vera Svoboda, kod koje smo zapazili još jedan detalj koji nenametljivo otkriva njezin vjerničku pozadinu. Na lančiću nosi medaljicu s likom Majke Božje na kojoj na njemačkom stoji napisano: Sveta Marijo, Majko Božja, moli za nas – Heilige Maria, Mutter Gottes, bitte für uns. »Nikada ne skidam ovu medaljicu, ni kada spavam, ni kada se kupam, ni kada plivam. To je od moje bake, ona mi je to predala i ima posebno mjesto«, otkrila je Vera Svoboda.
»Još uvijek sam pri glasu«

Tek nam je usput spomenula da je nakon povratka iz katoličkih misija bila ispitivana zašto tamo pjeva, a ona je uvijek imala sličan odgovor: Hrvati i katolici koji vole pjesme koje ja pjevam – bez obzira kojega su opredjeljenja – dolaze me slušati na koncerte. Ipak poznato je da joj je karijera bila malo usporena zbog intervjua Glasu Koncila 1971. godine u vrijeme hrvatskoga proljeća u kojem je govorila o obitelji i vjernosti Bogu, što su joj tadašnje vlasti zamjerile. Suprug Julije kao glazbeni urednik na Radiju Zagreb bio je pozvan na razgovor, a Verine se pjesme duže vrijeme nisu mogle čuti na radiju. Vera Svoboda ne želi o tome iznositi detalje, općenito njezin pogled na život uvijek je pozitivan, kroz život je prolazila s puno energije, nije gubila nadu niti se predavala te je na najteže trenutke uvijek gledala sa smiješkom.

»Omotnicu LP ploče ‘ Kraljice Hrvata, moli za nas’ snimili smo u Đakovu u katedrali pred oltarom Bogorodice. Tamburaški orkestar Hrvatske radiotelevizije i Julije Njikoš mlađi za orguljama snimili su glazbu. Još uvijek je bio ‘Jugoton’«, kazala je Vera Svoboda.

S osmijehom na licu prisjeća se i djetinjstva i mjesta u kojem je započela pjevati, a riječ je o zboru donjogradske crkve koja se nalazi u Crkvenoj ulici. »Zbor je vodila jedna časna kojoj se ne mogu sjetiti imena, ali bila je vrlo simpatična. Išli smo na probe. Počela sam još kao učenica u osnovnoj školi i nastavila kasnije. Voljela sam tamo dolaziti i pjevati, živjela sam u blizini crkve«, prisjeća se rodnoga grada Osijeka, uz koji je vežu i mnoge priče uz supruga s kojim je živjela 54 godine i dijelila obiteljsku i glazbenu karijeru. »Julije se jako brinuo za moju karijeru, često sam mu znala reći: ‘Što mi ne napraviš neki hit? Vidiš druge pjevačice kakve hitove imaju.’ On bi mi najčešće odgovarao: ‘Nemoj pričati, ti ćeš sa svojim pjesmama živjeti duže, tvoje će pjesme biti nakon tebe. Neke su pjesme iz konzerve izlazile, a gdje su sada? A tvoja ‘Kad bi ove ruže male’ živjet će vječno. Samo pjevaj ti ono što je vrijedno’«, prepričava dojmove Vera Svoboda, koja se ni sada ne umara s nastupima: redovito se odaziva pozivima za koncerte u domovima umirovljenika, gdje pjeva svojim vršnjacima s tamburaškim orkestrom »Gaj«. »Još uvijek sam pri glasu, jako sam sretna kada mogu donijeti pjesmu ljudima, čak nekada bolje nego u ranijim godinama.« Slobodne trenutke iskoristi za šetnju.

IZVORGlas Koncila br. 32-33/2017.
Prethodni članakPREKO UČKE DO KRALJICE JADRANA Kako je planinski prijevoj dobio ime po hodočasničkoj gesti?
Sljedeći članakSVJEDOČANSTVA IZ MARIJANSKIH SVETIŠTA O SVETKOVNI VELIKE GOSPE »Susret s Marijom vraća vjernicima nadu«