Suvremeni autori duhovnosti u karizmatskom pokretu odnosno karizmatskoj obnovi vide s jedne strane koristi za duhovni život, a s druge određene opasnosti. Kao korisnost izdvajaju nastojanje da se kršćanski poziv živi snažno kroz duboko duhovno iskustvo na osobnoj i zajedničkoj razini. Među opasnostima ističu ambivalentnost (podvojenost) iskustva, opasnost od lažnih mističkih stanja te opasnost od tzv. »duhovnjaštva«, koje ne računa s uhodanim stazama duhovnosti utemeljenim na evanđelju i iskustvu svetaca. Ne odbacujući mogućnost autentičnih iskustava unutar karizmatskoga pokreta i njihovih dobrih plodova, u svjetlu nauka sv. Ivana od Križa i sv. Terezije Avilske, moguće je iznijeti sljedeća pedagoška usmjerenja.
- Ne brkati početak s ciljem. Duhovni život jest put i proces. U početnim iskustvima i doživljajima osobe mogu steći pogrješan dojam da su dosegnule vrhunac iskustva. No kad osjećaji i ugodnosti splasnu, nerijetko nastaje zbunjenost.
- Karizmatski darovi nisu po sebi nadnaravni darovi. Takvi darovi osim što mogu imati Duha Svetoga za autora, mogu biti i plod čisto naravnoga djelovanja (sugestija, autosugestija, hipnoza i sl.), a i đavolskoga manipuliranja.
- Autentična iskustva nisu plod ljudskoga nastojanja i zasluga niti se mogu postići određenim tehnikama i duhovnim programima, nego su čisti dar Božji, koji on daje komu hoće, kada hoće i kako hoće.
- Ljubav i poniznost dva su najvažnija kriterija onoga tko ima autentičan karizmatski dar. Onaj tko služi zajednici bilo redovitom bilo izvanrednom karizmom treba biti vođen ljubavlju prema Bogu i bližnjemu i u svemu treba tražiti isključivo Božju slavu i njegovu volju.
- Isus Krist norma je života i ponašanja. Svako djelo (metoda molitve, dar i sl.) vrijedi ako se nadahnjuje na Kristu i ako vodi Kristu, koji je Put, Istina i Život (Iv 14, 6).
6. Izmoliti neki karizmatski dar ne znači istodobno biti i u skladu s voljom Božjom. Sv. Ivan od Križa veli da se neke osobe u molitvi ponašaju poput nestašnoga djeteta koje pod svaku cijenu želi od majke dobiti neku stvar te ne prestaje dosađivati i plakati dok mu majka ne udovolji. Tako i Bog ponekad popušta udovoljavajući moliteljevim željama i prohtjevima makar mu to nije po volji. Zato svetac ističe da bi puno bolje za takve osobe bilo kada bi molile Boga da im očisti savjest i da im da spoznaju da ozbiljno porade na svojem spasenju nego da traže ovaj ili onaj dar, ovu ili onu stvar. Autentična molitva ona je u kojoj se traži Bog i njegova volja. (usp. 3U 44).
