ŠTO JE VOLJA BOŽJA? Isus je primjer

Foto: Shutterstock

Budući da živjeti duhovnim životom znači težiti kršćanskoj savršenosti odnosno svetosti, a ona se očituje u savršenom sjedinjenju čovjekove volje s voljom Božjom, živjeti duhovno znači isto što i vršiti volju Božju. Svaka duhovnost koja ne bi vodila računa o volji Božjoj ne bi bila autentično kršćanska, ne bi bila nasljedovanje Isusa Krista.

Isus Krist je savršeno ispunjenje volje Božje. Njegova je hrana bila vršiti volju onoga koji ga posla, i u tome je ustrajao sve do smrti na križu. Svojim životom Isus je Otcu u svemu omilio i tako postao svima, koji se priznaju njegovim, model za nasljedovanje. Isus dakle mora biti primjer i uzor kršćaninu u vršenju volje Božje. Stoga živjeti po volji Božjoj znači nastojati – po uzoru na Isusa – u svemu ugoditi Bogu, činiti ono što je njemu milo, ugodno, savršeno. Duh je Sveti kršteniku svjetlo i snaga na putu raspoznavanja i vršenja volje Božje. Kršćanin se u tom smislu može osloniti i na pomoć Blažene Djevice Marije i svetaca kao uzora i primjera savršena načina ostvarivanja volje Božje u vlastitu životu.

Uređivati i ravnati svoj život prema volji Božjoj ne znači ništa drugo doli živjeti u zajedništvu s Bogom, a to je uvjet čovjekove istinske slobode i sreće.

Ali što je volja Božja? Kako prepoznati što je volja Božja u konkretnom životu? Jedina volja Božja za kršćanina jest ljubiti: ljubiti Boga iznad svega, a bližnjega svoga kao sebe samoga. Ljubav omogućuje zajedništvo s Bogom, jer Bog je Ljubav. Tko gradi svoj život na ljubavi, živi po volji Božjoj. No kako ljubiti u konkretnim okolnostima života, to treba otkriti. Zato se može govoriti o izričitoj i prigodnoj volji Božjoj (Chiara Lubich). Izričita volja Božja sadržana je u zapovijedima, u Svetom pismu i predaji, u naučavanju učiteljstva Crkve, u dužnosti svoga staleža. Pod prigodnom voljom Božjom može se podrazumijevati ono nepredviđeno što se događa: neki susret, nesreće, sretni događaji, neka okolnost, nadahnuća i rasvjetljenja u molitvi i slično. Zadaća je kršćanina »izvršavati do savršenstva izričitu volju Božju, ali s prilagodljivošću čovjeka koji zna mijenjati smjer, čim Bog očituje neku drugu svoju volju« (Chiara Lubich). U izvršavanju volje Božje – osobito tamo gdje je ona jasna – treba djelovati odlučno i bez kolebanja jer, kako ističe sv. Ambrozije, »milost Duha Svetoga, čiji je glavni plod ljubav, ne poznaje odgađanja i sporost«.

IZVORGlas Koncila br. 6/2018.
Prethodni članakUSUSRET KORIZMENOMU VREMENU Smijemo li se odreći kruha u korizmi?
Sljedeći članakIVONA JURIŠIĆ, SVESTRANA ŽUPNA SURADNICA U VELIKOJ GORICI »Gospodin ne poziva sposobne, nego osposobljava pozvane«